Aleksandar Seksan prvak je Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, koji trenutno po tekstu ruskog klasika Antona Pavloviča Čehova, sa ansamblom matične kuće i rediteljem Paolom Mađelijem, radi na predstavi "Ivanov".
Premijera je zakazana za petak, 9. decembra, sa početkom u 19.30, a Seksan će se naći u naslovnoj ulozi. Pored njega postavu čine Amra Kapidžić, Zijah Sokolović, Ermin Sijamija, Ejla Bavčić, Maja Izetbegović, Ermin Bravo, Merima Lepić Redžepović, Slaven Vidak, Aldin Omerović, Mediha Musliović, Dino Bajrović i Mak Čengić. Za scenografiju je zadužen Paolo Mađeli zajedno sa Lejlom Hodžić, koja je radila i kostime, dok muziku potpisuju Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević. Više o predstavi i generalno o svojoj branši pred samu premijeru Seksan je govorio za "Nezavisne"
NN: Kako teku pripreme, kakva je saradnja sa rediteljem?
SEKSAN: Mi smo prvi put sa Paolom Mađelijem radili prije četiri-pet godina na predstavi "Kavkaski krug kredom". Za njega znamo maltene oduvijek i generalno željeli smo da radimo s njim kao pozorište. Prema mom dojmu, on je jedan od najboljih, hajmo reći legendarnih reditelja. To je čovjek koji zna posao, zna kako da radi sa glumcima i blagodet je za svakog s kim radi. Još od "Kavkaskog kruga kredom" imam prekrasno iskustvo s njim. Što se tiče "Ivanova", mi smo svi kroz školovanje čitali Čehova, smatrali smo ga klasikom i možda starijim, dosadnijim. Međutim, ono što mi sada radimo je neko potpuno drugo viđenje Čehova i zaista uživamo u radu. Jedva čekam premijeru i generalno, u ime cijelog ansambla, mogu da kažem da smo uzbuđeni zbog svega što nas očekuje sa ovom predstavom.
NN: Šta nam možete otkriti o predstavi, da li je vrijeme radnje smješteno u devetnaesti vijek kako je i napisano, ili je to, kako kažete, novo čitanje prebačeno u savremeni trenutak?
SEKSAN: Činjenica je da jeste malo modernizovano, ali suštinski nismo daleko otišli od onoga što je sami klasik. Modernizovano je po kostimima, međutim radnja je vanvremenska, to je priča o onome što se čovjeku intimno dešava, o onome s čim se mi sudaramo i danas i prije petsto godina.
NN: Postoji jedna knjiga češkog književnika Jana Kota čiji naslov kaže "Šekspir, naš savremenik". Radeći na ovoj predstavi po čemu možete reći da je Čehov naš savremenik?
SEKSAN: Vjerovatno po onome po čemu je i Šekspir naš savremenik. To su ljudi koji su pisali o čovjeku kroz vrijeme, o svim njegovim problemima i stvarima s kojima se mi susrećemo nevezano za vrijeme i kontekst vremena u kojem živimo. Intima čovjekova i njegovo nesnalaženje sa samim sobom i sa drugim ljudima, što mi i danas nažalost uveliko živimo, univerzalne su u svim vremenima.
NN: Svjedoci smo da su zbog rata u Ukrajini ruski pisci ove godine bili zabranjivani u evropskim zemljama, bez obzira na to da li stvaraju u našem vremenu ili su stvarali u devetnaestom vijeku. Šta Vi mislite o ovom fenomenu?
SEKSAN: Ja mislim da to ne bi trebalo da bude tretirano na takav način. Mi se, recimo, ne možemo odreći nekih njemačkih pisaca zbog onoga što je radio Hitler. Ovo su, čini mi se, dublje stvari. Da bismo ušli u kontekst toga, mogli bismo mnogo pričati i za i protiv. Ja lično tu ne držim stranu nikome.
NN: Igrate u "Šindlerovom liftu" Kamernog teatra 55. Prošlo je godinu i po od premijere, osvojene su mnoge nagrade. Kakva je sudbina ovog komada danas, traži li se još karta više?
SEKSAN: Igra se još uvijek, međutim sad je napravljena nova predstava po tekstu Darka Cvijetića "Što na podu spavaš", tako da je ona uzela primat, što je na kraju krajeva i dobro. Mada, iskreno da vam kažem, ja bih volio da ikako možemo da prestanemo da radimo takve teme. Ja sam se lično umorio od priče o ratovima, o objašnjavanjima šta i kako, mislim da zaista to moramo ostaviti iza sebe i gledati u budućnost. Živimo u jednom suludom vremenu u kojem se ljudi polako gube i na individualnom i na globalnom planu i zarad ljudi potrebno je da više o ljepšim temama pričamo.
NN: Temu rata na neki način obrađuje i predstava "Žaba", jedan od najuspješnijih komada u kojem igrate više od jedne decenije takođe u Kamernom teatru 55...
SEKSAN: Mislim da već trinaestu godinu ganjamo. Čini mi se da je 2010. godine bila premijera. I mi smo malo pogubili konce i datume.
NN: U čemu je, po Vašem mišljenju, tajna uspjeha ovog komada i istoimenog filma?
SEKSAN: Tema komada i filma je postratna i tekst se oslanja na posljedice rata i mislim da svakog dotiče. Možemo je primijeniti u bilo kojoj zemlji koja je bila iskušana ratom. To je priča o "malim" ljudima i o tome šta rat uradi čovjeku.
NN: Kao prvak Drame u Narodnom pozorištu Sarajevo javno ste protestovali zbog nedostatka uposlenih glumaca u ovoj kući. Da li je protest urodio plodom i mijenja li se situacija nabolje?
SEKSAN: Mislim da se i vi u Banjaluci susrećete sa istim problemima. Mi živimo takve živote u kojima politika diktira mnoge stvari, a današnja politika, odnosno političari koji vode ovu državu apsolutno su nezainteresovani i za kulturu i za to šta nas kao neke radnike u kulturi tišti. Nažalost, situacija se sporo mijenja, sve to ide mravljim koracima. Mi smo prinuđeni da se krpimo. Od ansambla koji je prije rata imao 45 glumaca došli smo do toga da sada imamo 18 ili 19, tako da čovjek mora reći neke stvari. Na nama je da uradimo koliko je do nas, a savjest je na nekom drugom, pa ćemo vidjeti šta će biti.
NN: Film "Praznik rada" Pjera Žalice u kojem ste igrali, u prethodnih mjesec i po dana osvojio je dvije nagrade u Varšavi i u Ljubljani. Koliko ste zadovoljni ovim uspjehom?
SEKSAN: Raditi sa Pjerom je zaista blagodet za glumca. To je reditelj koji vam jednostavno ulijeva povjerenje. Konkretno, svojom ulogom u tom filmu mogu biti jako zadovoljan prvi put u životu. Inače, jako sam samokritičan, međutim u toj ulozi pronašao sam sve ono što je nekakva glumačka zrelost, tako da mi je drago zbog uspjeha filma i zbog nagrada. Jako smo se trudili, lijepo smo sarađivali, zaista smo fino radili pa otud i uspjeh.
NN: Na snimanju ovog, ali i na snimanju svih filmova u prošloj godini ekipa iza kamera, zbog dobro znanog razloga, nosila je maske. S tim u vezi, koliko je danas olakšan rad?
SEKSAN: I sami znate koliki je to horor, ali taj težak period je ostao iza nas. Svi smo osjetili posljedice toga, meni lično su neke jako drage kolege otišle, od Dragana Jovičića pa nadalje, tako da hvala Bogu, to je ostalo iza nas i stvari se polako normalizuju, ali mi smo, nažalost, na ovim prostorima navikli da se previše ne radujemo, jer sve se to opet može okrenuti naopako.
NN: Čitajući neke Vaše ranije intervjue primijetio sam da ste više puta istakli kako radije pratite serije nego politiku. S tim u vezi, kako komentarišete angažman nekih Vaših kolega glumaca u politici?
SEKSAN: Mislim da mi ne bi trebalo da se dotičemo tih stvari. Mi generalno kao umjetnici moramo iznijeti svoj stav o svemu, ali biti direktno involviran u to, mislim da nije dobro nikako. Znate, što se kaže, jednom kad se proda duša, ne može se nazad nikako.
NN: Da li glumci iz Sarajeva više sarađuju sa kolegama iz Beograda i Zagreba ili sa kolegama iz Banjaluke?
SEKSAN: Iskreno da vam kažem, ja bih volio da je ta saradnja puno veća nego što jeste. Mislim da bismo mi intimno kao kolege željeli jako puno da radimo zajedno. Ja nisam zadovoljan koliko sarađujemo danas, ali mislim da će se stvari morati promijeniti i da ćemo sarađivati više. Umjetnost, htjeli mi to ili ne, spaja ljude. Iskreno se nadam većoj saradnji. Banjaluku znam jako dobro jer sam vojsku služio u Banjaluci i proveo godinu dana tamo, imam i familiju tamo i meni lično ne može nikada biti bliži Beograd, Zagreb ili bilo koji grad od Banjaluke. Ipak ste vi moji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.