Читај ми!

Koliko smo daleko odmakli u trci za jednakost polova na radnom mestu

Što su starije, žene sve teže dolaze do posla, a one koje ga imaju - sporije napreduju i najčešće manje zarađuju od muškaraca na istim pozicijama. I to su, prema podacima iz izveštaja "Ekonomska moć žena", samo neke od prepreka sa kojima se one suočavaju na tržištu rada. Koliko smo daleko odmakli u trci za jednakost polova na radnom mestu, koji su zadaci i pred javnim i privatnim sektorom na tom polju - o tome je za Dnevnik RTS-a govorila Svetlana Stefanović, jedna od autorki istraživanja.

Nakon visemesečnog rada, razgovora koji su prethodili istraživanju, kako biste ocenili položaj žena na tržištu rada danas u Srbiji?

- I dalje vrlo nepovoljno. Potpuno je druga situacija kada čitate brojke, jer brojke vas mogu zavarati, ali kada pričate sa ženama koje prolaze kroz različite situacije, onda imate jednu potpuno drugu sliku o tome šta se dešava i kakva je pozicija žene na tržištu rada.

Ja mislim da se nije mnogo promenilo u poslednjih 20 godina, a sa pandemijom se i u nekim situacijama i pogoršala.

Pomenuli ste više prepreka, pa da ih sada raščlanimo. Utisak je da se sa najviše njih pri dolasku do posla susreću žene starije od 45 godina. Kroz šta sve prolaze?

- Nisu samo one. Vi u 45 godina ste u najboljem, najzrelijem dobu, ali su problemi sa kojima se one suočavaju isti kao i problemi sa kojima se suočavaju devojke koje ulaze na tržište rada.

Ono što je problem kod žena starijih od 45 jeste što se one vraćaju na tržište rada posle određenog odsustva, da li zbog porodiljskog, da li zbog brige o starima, da li zbog brige o bližim članovima porodice i s obzirom na to da su promene na tržištu rada brze i traže nova znanja, nastaje problem kako da se vratite na poziciju sa koje ste otišli na odsustvo.

Najčešći oblik diskriminacije jeste pri povratku s odsustva. Mnogo puta smo mogli da pročitamo vest da su posle povratka sa porodiljskog ostale bez posla, da se nisu vratile na istu poziciju, već na nižu. Kako žene u Srbiji balansiraju porodični i poslovni život?

- Mislim da je to veoma izazovno i one koje se osmele da imaju i karijeru i porodicu najčešće dolaze u sistuaciju da se osećaju krivom što moraju da naprave izbor, a baš zbog toga što nema dodatne podrške - mesta u vrtićima, produženim boravcima i na kraju krajeva podela uloga u samim porodicama.

S druge strane, ista situacija se dešava kada nemate dovoljno znanja kada se vratite na posao, a nešto se promenilo u načinu poslovanja i onda vi opet trčite istu trku i poslodavac vas vrati istim putem i prolazote prepreke, najčešće same.

Prepreke imaju i žene koje se osmele da same pokrenu posao. Mesecima ukazuju na primanja na porodiljskom, ali to nije jedino sa čime se susreću. Podaci kažu da jedna trećina preduzetnica zatvori firmu već u prvoj godini poslovanja. Šta im nedostaje na putu do uspeha?

- Kod preduzetnica je bitan još jedan izazov koji treba pomenuti. Mi još ne znamo ko su stvarne vlasnice firme, da li je samo pro forme otvorena firma na ženu ili je žena stvarna vlasnica.

Žene uglavnom dobro promišljaju kako žele da vode biznis, ali s druge strane postoji onaj izazov da vi nemate dovoljno veština za pravljanje.

Vi ste tokom istraživanja potvrdili da postoje određeni pomaci u proteklim godinama, posebno na polju regulative, ali da nije dosledna primena u praksi. Prema onome što ste čuli od ispitanica, ko ne radi svoj posao?

- Zakoni se ne primenjuju u potpunosti i to su naše ispitanice potvrdile i da ne znaju kome treba da prijave povredu ili diskriminaciju. Najviše je diskriminacije pri povratku na posao, prilikom zapošljavanja, napredovanja i fali nadgledanje primene propisa.

Dali ste i niz preporuka kako da se prevaziđe rodni jaz na tržištu rada. Koje bi bile najznačajnije?

- Pošto postoji više zakona koji regulišu ovu oblast, trebalo bi ih uskladiti kako bi primena bila bolja, a zatim osnažiti žene kroz mentorsku i svaku drugu podršku da se bore protiv diskriminacije, na svakom nivou, svim načinima.

Jer, možete da zamislite - ako je teško ženama koje su već osnažene, šta je sa ženama iz marginalizovanih grupa, Romkinjama, ženama sa invaliditetom, ženama na selu, a tu je situacija znatno teža.

уторак, 23. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво