Kolumne

Dva festivala - od bosanskog kraljevstva do Marka Martinovića Cara

Dva festivala - od bosanskog kraljevstva do Marka Martinovića Cara
Foto: N.N. | Dva festivala - od bosanskog kraljevstva do Marka Martinovića Cara

Već 17 godina traje međunarodna manifestacija "Tragovima bosanskog kraljevstva", ali se održava 15. put, pošto je dvaput napravljena pauza u održavanju. Organizator manifestacije je Muzej grada Zenice, a ove godine festival se organizuje u saradnji sa NVO "Akademija" iz Bijelog Polja i Bibliotekom "Slovo" iz Lapova.

Po riječima direktora Muzeja grada Zenice i pokretača festivala, uglednog književnika i nekadašnjeg novinara Adnadina Jašarevića, riječ je o manifestaciji tokom koje se predstavlja značaj i kultura srednjovjekovne bosanske države, prezentuje se muzika, književnost i igre iz pomenutog perioda. Perioda koji nam je, rekao bih, nažalost, i danas dosta nepoznat, iako postoje značajni podaci i istorijska građa.

Prvog dana manifestacije, u jutarnjim časovima, u Muzeju su održane radionice za mlađe učenike o pismenima iz prošlosti, a kasnije je na istom mjestu otvorena izložba slika grupe autora "Stećak u našim snovima", kao i izložba fotografija Dragića Rabrenovića iz Bijelog Polja, te i izložba lutaka Tatjane Tanje Milivojčević "Tragovima mitoloških bića".

Upravo je izložba lutaka umjetnice iz Sremske Mitrovice bila uvod u centralni događaj večeri, promociju knjige "Rečnik slovenske mitologije" (priče i legende), ugledne književnice iz Beograda Tamare Lujak.

Tamara nam je stvorila galeriju praiskonskih bića, koja žive u našoj blizini, na osnovu poznatih mitova i narodnih vjerovanja. Svojim izuzetnim ilustracijama Tamarine knjige, u ovaj čudesan svijet uvodi nas Marica Kicušić.

Drugog dana festivala dešavanja su se, sasvim logično, preselila na srednjovjekovnu tvrđavu Vranduk, udaljenu desetak kilometara od Zenice. (Kad od Doboja idete ka Zenici i izađete iz tunela Vranduk 2, nakratko će vam se s lijeve strane ukazati veličanstvena slika tvrđave na litici.) Tvrđava je podignuta krajem 14. vijeka, a prvi put se u dokumentima pominje 1410. Samo ime Vranduk dolazi od riječi branduk-braniti, i zaista, na negostoljubivom terenu izgleda teško osvojiva.

Uz tvrđavu je i Vrandučka stara džamija (sultana Fatiha), napravljena nakon turskog osvajanja Vranduka 1463. Moji vodiči na Vranduku bili su moji prijatelji iz Sarajeva, ugledna književnica Alma Zornić i njen suprug Fahro. (A sve vrijeme uživao sam i u divnom društvu mojih prijateljica Tamare Lujak i Tatjane Milivojčević, kao i svih drugih okupljenih autora i domaćina.)

U tvrđavi, u kuli, Muzej bosanskog kraljevstva iz Cazina priredio je izložbu "Povelje bosanskih vladara i vlastelina" (1180-1461). Dr Enes Dedić upoznao je prisutne o značaju dokumenata koji svjedoče o bosanskoj državi, vezama sa drugim državama, pa čak i sa kraljevinom Aragon u Španiji, o pismenosti i razvijenom pravosuđu.

A ansambl "Fugato" održao je na spratu kule izuzetno lijep koncert srednjovjekovne muzike.

Odnekud su se pojavili i vitezovi sa svojim oklopima, ali i kišobranima! Dosadna kiša i hladno vrijeme ipak nam nisu pokvarili ugođaj i odličnu zabavu, a vitezovi, vjerovatno u strahu da ne zarđaju, dohvatili su se kišobrana.

Dohvatio se i potpisnik ovih redova luka i strijela, na neformalnom turniru u streličarstvu i ostvario "neviđene" rezultate. (Najbitnije, niko nije povrijeđen!)

Glavni događaj ipak se dogodio u obližnjoj Bosanskoj kući. Riječ je o predstavljanju dvije zbirke fantastičnih priča "Poruke iz prošlosti" i "Poruke iz prošlosti - junior(ka)", grupe autora izabranih na pratećem konkursu, čija tema je bio stećak. Stećak, ili onaj koji stoji, kako je njegovo značenje, svakako je bosanski srednjovjekovni brend, ali stećke nalazimo i u svim susjednim zemljama, pa možemo govoriti i o zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Nastao vjerovatno po uzoru na antičke spomenike, i sam je, po riječima Jakoba Fincija, postao uzor prilikom izgradnje spomenika na poznatom sarajevskom jevrejskom groblju.

Članovi žirija ovog konkursa bili su pisac i novinar Dragić Rabrenović iz Bijelog Polja, mlada zapažena književnica Emina Selimović iz Zenice i književnica Danijela Vulićević iz Lapova.

Posebno su pohvalili dječje radove učenika, mladih autora iz BiH, Srbije i Crne Gore, a potom su prisutni autori i mladi, a poslije njih i stariji, afirmisani pisci, ukratko predstavili svoje radove. (Čast mi je da je i moja priča uvrštena u zbirku.)

U kasnim popodnevnim satima, srednjovjekovnim ručkom, mada je bilo i ćevapa, zvanično je završena ovogodišnja manifestacija, ali ne i druženje učesnika. Ono se nastavilo sve do u noć, a za neke od učesnika čak i narednog dana, u zavisnosti od toga ko je kako stigao u Zenicu i imao prevoz kući.

Narednog vikenda čekao me je novi put. Opet sam bio blizu Zenice, u komšiluku, tačnije u Vitezu. Dočekali su me ugledni pisac, spiritus movens književnih dešavanja u ovom gradu Anto Zirdum i šarmantna, energična predsjednica "Napretkove" podružnice u Vitezu Gordana Mišković.

U ovom gradu, u organizaciji Hrvatskog društva kulture "Napredak", podružnica Vitez, održani su "Dani Marka Martinovića Cara". Marko Martinović bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik i pisac, rođen kod Travnika 1933, a preminuo u Vitezu 2003. Smatra se jednim od ponajboljih pripovjedača bosanskohercegovačkih Hrvata, majstor je kratke priče i dobitnik "Zlatne povelje" Matice hrvatske 1995. za zbirku priča "Isus u podrumu". Po njemu se zove i međunarodna književna nagrada za priču "Marko Martinović Car", utemeljena 2007. godine.

"Dani Marka Martinovića Cara" održani su u sklopu 120 godina utemeljenja HKD "Napredak" i trajali su tri dana, od 22. do 24. septembra. Prvog dana susreta održan je pjesnički maraton "Napretkovih" autora iz svih perioda djelovanja Društva. Drugog dana upriličena je promocija knjige "Tisuću i još ba(lala)jki" autora Ivice Budulice Strikana. Centralni događaj bilo je proglašenje pobjednika i dodjela nagrade za kratku priču "Marko Martinović Car".

Preporučena tema konkursa bila je vezana za iskustvo dobra, naročito humanitarne pomoći, posebno u ratu, kao što je bio "Bijeli put", o čemu je Car pisao u svojoj priči "Prosinačko sunce". Na međunarodni konkurs pristiglo je 30 priča iz regiona, a žiri u sastavu dr Larisa Softić Gasal (Tuzla), Tihomir Tika Jovanović (Beograd) i Sanja Babić Đulvat (Vitez) odlučio je o tri pobjedničke priče: Prvo mjesto Marija Pavković Baković iz Tomislavgrada za priču "Bijele suze", drugo mjesto Dinko Osmančević iz Banjaluke za priču "Anđeli" i treće mjesto Adnadin Jašarević iz Zenice za priču "Muzej sutrašnjice".

Nagrade su uručili načelnik opštine Vitez Boris Marjanović, dopredsjednik "Napretka" Josip Križanović i predsjednica podružnice Gordana Mišković. Uslijedio je prigodan kulturno-umjetnički program i druženje autora i domaćina u "Napretkovom" domu.

A kako je svijet mali, svjedoči i nenadani susret i prijatno druženje, nakon završene dodjele nagrada, sa svojim kolegom, poznatim enigmatom iz Hrvatske Stipanom Medom. Stipan je konzul Republike Hrvatske u Vitezu, a devet godina obavljao je slične dužnosti u Konzulatu Hrvatske u Banjaluci. Iako se dugo znamo, ovo je bio naš prvi susret uživo.

Stipan Medo posebno je poznat po svojim anagramima, koje objavljuje u zagrebačkoj Kvizorami i drugim listovima i bilo mi je izuzetno drago da mi je Stipan svojim prisustvom pružio podršku.

Sutradan, slijedio je povratak u Banjaluku. Ali, na stanici u Vitezu pojavio se autobus pun kao šipak, uglavnom "gostiju" iz azijskih država. Vozači mi rekoše da sjedećih mjesta nema, jedino da stojim, ali mi dadoše dekicu i smjestiše me na stepenice zadnjih vrata. Već u Travniku dobio sam društvo na svom "sjedištu", stariju gospođu, do Vakufa i mlađu ženu do Banjaluke, ali to je već tema za neku (drugu) priču.

A priča o ovim festivalima jeste priča o našoj zajedničkoj prošlosti, našim kulturnim i svim drugim vezama i prožimanjima. To je sada i priča o pomirenju, o gradnji mostova povjerenja i tolerancije kao putokazu za bolju zajedničku budućnost naroda i građana zapadnog Balkana.

I direktno je ova priča suprotstavljena retorici nekih drugih pisaca i autora, koji bjehu veoma glasni u ratnohuškačkoj histeriji tokom mračnih devedesetih godina prošlog vijeka, koji potom vremenom zanijemiše, a vidim ih ponovo, kao kakve aveti, postaju sve prisutniji u medijima, i na sceni, naročito nakon 24. februara ove godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije