Hrabrija od svih hrabrih 1Foto: FoNet/ Ognjen Stevanović

Sokrat je bio optužen, a potom i osuđen na smrt, jer je „vređao bogove i kvario omladinu“. U svojoj odbrani je optužnicu i tužioca doveo do apsurda sledećim pitanjima: „Znači li to, budući da sam ovom optužbom samo ja optužen, da danas niko u Atini, osim mene, Sokrata, ne vređa bogove i ne kvari omladinu?“ Tužilac je potvrdno odgovorio.

Na to je Sokrat najpre ironično, a potom najuzvišenije poučio sve građane Atine i sve nas, hiljadama godina daleko, o važnosti odnosa prema omladini. „Kakav je Atina srećan polis! U Atini, od sutra, nakon moga pogubljenja, niko neće vređati bogove, niti kvariti omladinu!

Međutim, tužioče, ja mislim da je stvarnost sasvim drugačija, a da je omladina kao ždrebad, sa kojima samo najumesniji konjušar ume postupati.“ I danas, Sokrat, taj najumesniji konjušar, bori se za čist, odgovoran, vredan, plemenit, razborit, kritički um svakog omladinca.

Prkosi svim krotiteljima ždrebadi, omladini, onima koji bi ih prezali i zloupotrebili radi svojih interesa. Prkosi onima koji im nude lakše, a pogubnije puteve, stranputice sa puta najumesnijeg konjušara, stranputice putu istine, učenja, dostojanstva, kritike, slušanju, uvažavanju, težnji ka znanju i svesti o večitom neznanju.

Srbijanka Turajlić bila je, bezmalo, Sokrat ovog vremena. Profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Svoju osudu dočekala je kada su joj se devedesetih obratili njeni studenti koji su želeli da organizuju protest protiv Slobodana Miloševića, ali su se plašili, jer je policija bila beskrupulozna prema svima, a prema omladini naročito, a oni na višim funkcijama još beskrupulozniji.

Pravi krotitelji ždrebadi. Srbijanka je odmah uzela telefon u ruke i prijavila protest na sopstveno ime, kako niko ne bi mogao da kažnjava njene studente. Ubrzo nakon toga postala je jedan od prvih profesora Beogradskog univerziteta koji je izbačen u čistki politički nepodobnih profesora koja je usledila.

Dugo je potom plakala na grobu svoga oca, uglednog beogradskog advokata, koji joj nije dao da se bavi advokaturom, smatrajući da je ona isuviše ispravna za ovaj naš poziv i usmerio je ka matematici i prirodnim naukama, gde je dogurala do profesora univerziteta, sa kojeg je opet bila izbačena, jer je isuviše bila ispravna. Tom prilikom mu je na njegovom grobu, kroz suze i smeh, poručila da je ipak trebalo da je pusti da se bavi advokaturom.

Srbijanka se u periodu koji je usledio, predano posvetila borbi protiv režima Slobodana Miloševića. Govorila je na novogodišnjem protestu pred više od 200 000 ljudi u centru Beograda. Ćerkama je priznala da je drhtala kao prut.

Međutim, njen govor je ostao upamćen kao jedan od najhrabrijih, nadmašivši brojne nabusite govore istaknutih muških političara. Snaga, hrabrost i iskrenost, a ujedno osećajnost, blagost koje su krasile Srbijanku, sveukupno su bili činioci osobe koja ne ostavlja ravnodušnim nikoga.

Samom pojavom i ugledom, Srbijanka je navodila ljude i mlade da preispitaju šta je to što mogu više, bolje da urade. Nisu li valjda pomislili da nešto sada znaju? To im možda govore loši konjušari kojima su okruženi, ali ne Srbijanka, ne Sokrat.

U Srbiji ne možeš biti proevropski orijentisan, a da istovremeno ne budeš proglašen izdajnikom, špijunom i autošovinistom. Srbijanka je i svojim političkim opredeljenjem prema mnogim nacionalistima (i neskrivenim šovinistima) „vređala bogove i kvarila omladinu“ jer je bila za Evropu bez premca.

Mnogi koji su se laktali u redu da je uvrede, nisu znali da se njen deda nalazi na čuvenoj slici Ivana Tišova „Proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca“, u neposrednoj blizini kralja Aleksandra I Karađorđevića. Da je njen deda direktno učestvovao u stvaranju preteče države za koju su Srbijanku optuživali da je nastoji izdati. U tome se takođe ogleda simbolika sokratovske sudbine Srbijanke Turajlić.

Oni koji najviše vole Atinu ili Srbiju, koji su im najodaniji i koji biraju težak, ali ispravan put ka boljoj sudbini svojih polisa/država, interesdžije će nastojati predstaviti kao izdajnike. Mnogima će to kratkoročno uspevati, jer oni svoje snage ne ulažu ni u šta drugo, do u sopstveni interes i uklanjanje sa puta svakome ko se bori za uređenu i pravnu državu.

Kada se neko rodi sa duhom Sokrata u sebi, on prevazilazi okvire profesije koju odabere. Tako je Srbijanka bila bolji i čestitiji advokat od svih advokata, bolji profesor bez katedre, od svakog profesora koji su oćutali i preživeli čistku, hrabrija žena od svih hrabrih muškaraca.

Od rođenja do smrti volela je Jugoslaviju, a nije bila komunista. Ovo napominjem, jer te dve simpatije mnogi odmah poistovećuju. Od rođenja do smrti volela je svoj Beograd i nije ga nikad napustila, niti ga se odrekla, premda je bila ugledni naučnik u sferi u kojoj smo najcenjeniji i najtraženiji u Evropi i svetu.

Primetićete da mnogi od onih koji su je nazivali autošovinistom, nisu imali gde da šmugnu, već su bili prinuđeni na ovo tlo, zato je njihova odanost Beogradu i Srbiji zapravo uvek upitna, a Srbijankina nikada. Sedela je pod bombama Beograda koje su izazvali oni protiv kojih se borila. A bombe nisu pogađale njihov, uhlebljeni Beograd, nego njen i naš, svakodnevni.

Nebrojeno puta je dokazala svoj patriotizam. Kad već u ovoj zemlji sve mora da se dokazuje, kad već svako mora da ima u džepu spremnu (Sokratovu) odbranu, njena je pozamašna.

Srbijanka je, kada sve sumiramo ovog tužnog dana, po profesiji bila elektroinženjerka, ali je životno zaista bila advokat. Zastupnik svih mladih, obespravljenih, ugnjetavanih, ženske snage, advokat koji se bori protiv pravnika koji je državu doveo do ivice propasti, advokat koji se potom opet morao boriti protiv aktuelnog pravnika koji je uzjahao i koji maltretira i zloupotrebljava divnu ždrebad ove zemlje, a kojeg je obučavao još jedan pravnik(doktor prava!), njegov učitelj, koji je ždrebad ove zemlje slao u ratove. I njegov učenik takođe.

Zato, draga naša Srbijanka, uspeli ste Vi u svemu što ste želeli. Postali ste ugledna profesorka našeg najuspešnijeg fakulteta u državi. Bili vaspitač, pedagog i čovek kojim bi se ponosio jedan Sokrat i bili umešni konjušar, svestan da od postupanja sa ždrebadima zavisi budućnost ovog našeg malog polisa.

Postali ste i advokat, koji se na svom putu morao boriti protiv nebrojenih pravnika kojima je pravničko znanje (a zapravo neznanje, jer najgori je student koji misli da je najbolji, kaže Sokrat) služilo i još uvek služi samo kao oružje za zaštitu svojih interesa, za stvaranje mržnje tamo gde je nema, za raspirivanje mržnje tamo gde je već ima, kojima pravo služi za stvaranje neprava i koji, zapravo, vređaju bogove i kvare omladinu. Bili ste Vi advokat neslućenih razmera, od kojeg i danas, mi advokati imamo šta naučiti.

Draga naša Srbijanka, u ime mladih, hvala Vam na svemu što ste za nas uradili i na svim borbama koje ste za nas vodili. Umešni konjušar možda jeste redak, ali ga ždrebad nepogrešivo poznaju i svoju grivu podmeću jedino pod njegovu nežnu ruku.“

Autor je advokat

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari