INTERVJU Predsednica DaNS-a: Urbanisti nacrtaju, investitor izvede, a Novosađani trpe posledice

"Loše je što urbanisti nisu u stanju da se odupru pritiscima i da kažu da su oni branioci struke i razvoja ovog grada", kaže za 021.rs predsednica Društva arhitekata Novog Sada Ana Ferik-Ivanovič.

Do pre nekoliko godina verovatno niko nije mogao da zamisli kako će u Novom Sadu doći do nasilja zbog - urbanističkog plana. Ali to se dogodilo. To nije ni čudno, jer se o gradnji Novog Sada sve više govori u kontekstu njegove "razgradnje". 

Grad je taj koji se menja velikom brzinom, što ne znači da je svaka promena dobra. Sve one dovode i do brojnih pitanja, jedno od njih je kako će izgledati životi ljudi u Novom Sadu u budućnosti? Da li ta budućnost podrazumeva sportsku rekreaciju u vidu plivanja leđnim stilom u Jevrejskoj ulici nakon jače kiše, miris fekalija iz izlivenih kanalizacija, nemogućnost odmaranja očiju jer vam je svuda u blizini zgrada i spuštanje roletni poput neke "lavlje kandže" za privatnost zbog komšija sa direktnim pogledom u vašu dnevnu sobu? Ili, ipak, budućnost može da bude bolja?
 
O tim stvarima razgovaramo sa predsednicom Društva arhitekata Novog Sada Anom Ferik-Ivanovič. Predsednica DaNS-a rođena je u Nišu, a odrastala je u Novom Sadu. Studirala je na Arhitektonskom fakultetu u Bratislavi i u Srbiju se vratila pred bombardovanje 1999. godine. Bila je zaposlena u Upravi za urbanizam, kao i u pokrajinskom i gradskom urbanističkom zavodu. Početkom dvehiljaditih podnosila je primedbe na plan za Avijatičarsko naselje, boreći se za zelenu površinu i dečije igralište. Epilog - ostala je bez posla. Danas vodi studio za projektovanje "InForma architectura".
021: Kako biste opisali urbanističku politiku Novog Sada u poslednjim godinama i kakvu sliku grada imamo kao posledicu toga?
 
Ferik-Ivanovič: Urbanizam je planiranje razvoja grada, kako bismo mogli da predvidimo šta u određenom prostoru želimo da dobijemo, kako ćemo to postići, na koji način i kako će građani koristiti taj prostor. Planska dokumentacija je ta koja treba da predvidi gde će se šta nalaziti, u kojim dimenzijama i na kakav način će ti prostori funkcionisati.
 
U Novom Sadu se u poslednjih deset godina sve nekako dešava unazad, mi najpre izgradimo objekte, da bi se, kako to neki nazivaju, razvijao grad, a tek onda rešavamo ono što je prioritet i što od početka treba prvo da bude rešeno. Svi ti parametri koji su u poslednje vreme ubacivani u urbanističke projekte su predimenzionirani, date su maksimalne mogućnosti izgradnje, procenta izgrađenosti i maksimalne mogućnosti za spratnošću. To je dovelo do dodatne gužve što svakodnevno vidimo. 
 
Progušćavanje samog centra grada nije dobro i to je ono što smo mnogo puta spominjali - Novi Sad kao grad treba da zadrži svoju nasleđenu gustinu, sa nasleđenim rasporedom ulica i blokova. Mogu da razumem da su se neke kuće srušile, ali je na tom mestu trebalo da se napravi objekat sličnih dimenzija i karakteristika. Nažalost, neki objekti su se sami srušili, neki veštački, ali su na tim mestima izgrađeni dvostruko veći objekti, sa većom spratnošću. 
 
Na Bulevaru Evrope smo imali početnu spratnost P+3, gde su na ćoškovima eventualno bili dozvoljeni P+4, a sada ćemo imati spratnost do 12, delom i do 20 spratova. To je previsoko, preveliko, i po meni Novi Sad ne može da izdrži takvu gustinu izgrađenosti i toliku spratnost.
 
021: I ranije je bilo planiranja, pa je grad išao u širinu, na Liman, Novo naselje. Ali dešavalo se i to da su u gradskom jezgru nestajale kuće i zidane su zgrade sa, na primer, 30 stanova. Da li je u srži svega čist profit?
 
Ferik-Ivanovič: Naravno da jeste. Svuda u svetu se objekti svih vrsta rade zbog nekog profita. Nismo mi jedini grad koji ima enormnu izgradnju. Mnogi gradovi i u Evropi i u svetu se razvijaju, grade se novi objekti, ali se jako vodi računa o tome kakvi će ti objekti biti, kakve će potrebe morati da zadovolje, kakve infrastrukturne sisteme mi, kao preduslov bilo kakvoj budućoj izgradnji, moramo da ponudimo da bi se izgradio objekat ili kompleks koji će funkcionisati.
 
Kod nas se prvo izgradi kompleks i onda pred sam početak sezone grejanja mi priključujemo tu zgradu, umesto da kada hoćemo da planiramo nešto na tom potezu pripremimo svu infrastrukturu - kanalizaciju, vodovod, struju, toplovod, gas. Sve predvidimo sa tim kapacitetima koji su planom dozvoljeni i onda neće biti problema da se ti objekti na kraju samo priključe. A šta se kod nas dešava? Prvo izgradimo zgrade, pa se tu investitoru dozvoli jedan, dva, tri sprata više, a infrastrukturni sistem nema kapacitet za takvo povećanje i onda on puca. Imali smo priliku da vidimo šta se dogodilo sa kanalizacijom kada je pala velika kiša. Ovo nije prvi put da smo imali poplave, i pre 20 godina je mogla da bude jedna poplava godišnje, ali ta voda ode u roku od pola sata. Sada na sve više mesta imamo sistemske probleme, jer ta voda nema gde da ode.
 
 
Novom gradnjom su zacevljeni drenažni kanali koji su tu predviđeni nekoliko stotina godina unazad. Još u vreme Marije Terezije su se radili kanali u Vojvodini jer se znalo za šta oni služe, zašto su dobri i tu praksu je samo trebalo da nastavimo. Imali smo drenažne kanale koji su nam služili za prihvat prevelike količine vode, a kada su suše koristili su se za polivanje. Postojali su drvoredi koji su nas štitili od vetra, snega, vejavice. Nama ti infrastrukturni sistemi ne funkcionišu, oni su devastirani i mi sada, kada je preka potreba, pokušavamo da ih silovanjem nateramo da funkcionišu, a to se neće dogoditi.
 
Dugoročno imamo problem da se o infrastrukturi najmanje misli, odavno pričam da prvo to moramo da rešimo. Prvo moramo da rešimo vodovod, kanalizaciju, gas, struju, gde će nam biti vrtići, škole, zelene površine, parkovi, javni prostori, a zgrade treba da dođu na kraju, kao kruna. 
 
 
 Foto: Privatna arhiva
 
021: Sa takvim planiranjem na kraju dobijete zgradu na uglu Rumenačke i Bulevara kralja Petra koja je praktično bacila u mrak stambeni objekat niže spratnosti koji se nalazi pored.
 
Ferik-Ivanovič: To je direktno problem urbanista. Tu je investitor uradio kako mu je Urbanizam dozvolio. Planiranje je opšta stvar, interesna sfera celog grada. Planiranje se radi zbog funkcionisanja grada, a ne zbog investitora. Oni su trajno upropastili vrednost nekretnina tih objekata iza, ali i tim ljudima živote. Ti ljudi imaju zatvoren pogled prema života, vidokrug im je skroz zatvoren. Oni su u zatvoru. Zašto? Zato što je to neko nekome dozvolio. 
 
Urbanizam je ta instanca koja mora da kaže "ne može", kao što to mora da uradi i grad. Mora se znati granica, mera, mora se napraviti balans i logična priča koja će funkcionisati i za 30 godina. Mi ćemo sve ovo ostaviti našoj deci i volela bih da ona imaju mogućnosti da se jednog dana bave planiranjem, arhitekturom i oblikovanjem grada. Nažalost, kako smo krenuli, mi našoj deci nećemo imati šta da ostavimo, jer će svi prostori biti do maksimuma iskorišćeni. To znači da mi naslednicima ostavljamo da eventualno pokrpe šta se bude moglo i da ispravljaju greške koje mi činimo sada.
 
021: Jesmo li onda stigli do neke tačke bez povratka, u problemu smo koji će biti još veći ili postoji odgovor na pitanje kako da ga saniramo?
 
Ferik-Ivanovič: U nekim delovima grada priča je završena. Grbavica i Nova Detelinara su maksimalno iskoristili svoje kapacitete. Na Detelinari možda imamo još nekoliko stambenih objekata koji su ostali "u rupi", ograđeni velikim zgradama sa svih strana. Sada kada smo imali poplave na više mesta u gradu, tim ljudima su se kade i kupatila punila izlivenom kanalizacijom, nažalost i fekalnom, tako da su u svojim domovima zaticali kade prepune braon vode. Tako da, imamo delove grada koji su, tako da kažem, sa nekom nepopravljivom štetom. Od sada pa nadalje moramo da pazimo kako ćemo raditi i da sprečimo nastajanje ovakvih situacija. 
 
Na Novoj Detelinari, svi znamo, bilo je individualno stanovanje. Hadži Ruvimova je bila jedna dvosmerna ulica sa širokim travnjacima, jendecima sa strane i individualnim kućama uglavnom prizemne spratnosti u kojima su živele jedna ili dve porodice. Na svakoj od tih parcela sada je izgrađena nova zgrada sa minimalno 25 novih stanova. Planski je dozvoljena izgradnja, ali infrastrukturno cela ta priča nije ispraćena. Ako su hteli da grade višeporodično stanovanje, prvo se morala rešiti infrastruktura tako da ona može da podnese ono što imamo danas. 
 
 
 Foto: 021.rs
 
Vidimo da to nije urađeno, gradile su se samo zgrade, mnogi investitori nisu završili svoje objekte do kraja. Oni su napravili objekat, uzeli novce i otišli. Dvorišta su ostala neuređena, sve je ostalo na vlasnicima stanova da završe, iako to nije njihova obaveza. Investitor je taj koji je bio dužan da čitav objekat i okolinu, odnosno parcelu i prostor ispred objekta, uradi do kraja. Tu je grad, kao neko ko celu ovu stvar treba da kontroliše i nadzire, morao da vodi računa o tome da svaki investitor, pre nego što dobije upotrebnu dozvolu, pokaže i dokaže da je uradio posao do kraja.
 
Nažalost, mnogima je svašta dozvoljeno u ovom gradu, a to ne bi smelo, jer Novi Sad je grad sa svojom tradicijom, svojom lepotom, sa svojom istorijskom i arhitektonskom vrednošću i bogatstvima. Nismo smeli da dopustimo da se nešto ruinira u vrlo kratkom roku i da sada moramo da spašavamo šta se spasiti može. Od sada moramo da vodimo računa kako će se koje naselje i kako će se koji deo grada raditi, ali postoji bojazan jer vidimo da nedavno usvojeni GUP samo nastavlja lošu tradiciju progušćavanja grada i dizanja spratnosti objekata. 
 
021: Onda dobijamo urbaniste koje ne rade u korist građana, već za interese vlasti i njihovih investitorskih mecena?
 
Ferik-Ivanovič: Naravno da je tako i takav trend imamo dosta dugo. U Urbanizmu su zaposlene naše kolege, to su ljudi koji su završavali ili iste škole kao mi ili slične, bavimo se istim poslom. Kada vi dobijete toliku količinu primedbi, sugestija i prigovora na nešto što ste nacrtali, to znači da vi taj posao niste uradili dobro. Mi se njima obraćamo godinama, i kao građani i kao udruženje, da nas makar poslušaju, da na trenutak pročitaju to što smo napisali i da razmisle da li smo možda u pravu, da li su možda neka naša rešenja bolja za grad. I izgleda da već deset godina niko od nas koji se javljamo, pišemo, sugerišemo, nije u pravu. Prosto mi je nelogično da baš ništa ne znamo da objasnimo ili da prikažemo na način koji bi za građane bio prihvatljiviji.
 
Otuda je bio i toliki problem u vezi sa primedbama na GUP, bilo je 300 potpuno različitih primedbi. Sve te tekstove sam čitala, i za javni uvid sam čitala tekst, pa sam čitala izveštaj komisije i usvojeni GUP i mogu vam reći da skoro ništa nije usvojeno od onoga što smo pisali. To su sitne tehničke primedbice, suštinu niko nije promenio i niko ne želi da sasluša. 
 
 
 Foto: 021.rs
 
Jako je loše što naše kolege nisu u stanju da se odupru pritiscima, sigurno ih imaju, i da kažu da su oni branioci struke, branioci razvoja ovog grada, da su oni ti koji potpisuju planove i da stoje iza onoga što su potpisali. Niko od njih to ne radi. Oni nacrtaju, investitor izvede, a Novosađani trpe posledice loših odluka. 
 
Na papiru se može napisati i P+4 i P+18, na papiru nema razlike, ali kada izađete na ulicu, razlika je ogromna. Bilo bi jako dobro da naše kolege počnu da sarađuju sa nama, da saslušaju, da nisu tako gordi i osioni, da nisu uvek tako u pravu, kako oni tvrde. Suština lepog života je u saradnji - i struke i građana, a jednog dana i investitorske koristi. Svuda u svetu imamo investitore, ali oni ne treba da budu najvažniji, ne treba da budu iznad nas. Oni treba da se uklope u sredinu i prostor u koji su došli, jer će svakako da zarade, samo je pitanje koliko.
 
021: Ovde dolazimo do onoga što ste vi definisali kao "grad koji diše". Koliko je Novi Sad daleko od takvog grada?
 
Ferik-Ivanovič: Daleko je od toga, Novi Sad je nekada bio grad koji diše, imao je svoju prozračnost. Imali smo vizure, mogli smo da se okrenemo na sve strane i da vidimo u daljinu. Mi sada upadnemo u raskrsnicu koja je već obavijena visokim zgradama, vama su na sve strane zatvoreni pogledi, i to više nije grad koji diše.
 
Bulevar Evrope je još uvek otvoren, još uvek ima svoju širinu, ali ogromnom spratnošću koja je tu sada dozvoljena, koju je novi GUP potvrdio i odobrio, mi ćemo i taj prostor zagušiti. Svaki blok, po meni, treba da se sagledava pojedinačno. Moramo da vidimo koje su potrebe Telepa, Sremske Kamenice, Klise i da se spram toga rade planovi.
 
Almaški kraj je trenutno u najgoroj mogućoj situaciji. To je kraj koji je bio prepoznatljiv po uskim, starim ulicama, mnoge su jednosmerne, sa malim kućama i ne tako velikim dvorištima. Dokle god je tu moglo da se gradi do P+2, maksimalno P+3, moglo se funkcionisati. Mi sada vidimo zgrade od pet-šest spratova, a profili ulica su ostali isti i nemamo gde da smestimo običan trotoar kuda može majka sa decom i kolicima da prođe. Nemamo više tu širinu i taj prostor koji je neophodan za funkcionisanje stambene zone - nemate gde da se parkirate, nemate kako da prođete, roditelji stalno moraju da paze kako će im deca prelaziti ulicu, jer je sve postalo nepregledno. 
 
 
 Foto: 021.rs
 
To je ono što nedostaje gradu - preglednost, širina, da se može disati, da se možeš osećati fino, opušteno. U nekim prostorima smo potpuno skučeni. Kada dođemo na neke raskrsnice mi se nalazimo kao usred Njujorka, a mislim da to Novi Sad nije. Ima gradova koji to mogu da podnesu, koji su krenuli da se razvijaju u tom pravcu, ali su uglavnom ti gradovi takve zone smeštali izvan samog centra grada. Centar svakog grada treba da ostane zaštićen. 
 
Svi evropski gradovi u samom centru imaju autentičnu, sačuvanu arhitektonsko-istorijsku vrednost. Kada vidite fotografiju grada odmah znate da je to, na primer, Pariz. Ljudi koji u Novi Sad dođu posle nekoliko godina budu zbunjeni, pitaju se kakvi su ovo bulevari, nove raskrsnice i kažu da grad više ne prepoznaju. Nažalost, ni ja ga ne prepoznajem. 
 
Volela bih da usporimo sa razvojem, jer to više nije razvoj, imamo svakakvih problema, od infrastrukturnih do saobraćajnih, nemamo prostor koji je potreban za svakodnevno funkcionisanje. Stanovi donose korist investitoru, a škole, parkovi, sportski centri, donose korist svima. Malo su se stvari pomešale, treba da vidimo šta je bitno, a to su građani i kvalitet života u gradu, a tek onda dolazi nečija korist. 
 
021: Pomenuli ste već GUP. Kakvu sliku grada možemo da očekujemo u budućnosti?
 
Ferik-Ivanovič: Više puta sam rekla da ne bih volela da se GUP realizuje tako kako je nacrtan. To može da bude veliki problem za 10-12 godina, kada dođemo dotle da je sve izvedeno i onda ćemo samo naknadno rešavati probleme koje smo već mogli da vidimo, a to su poplave, izlivanje fekalne kanalizacije, nemogućnost priključenja na toplanu jer sistem nije dovoljan. I onda se stalno raskopavaju ulice da bi se naknadno nešto prikopčalo. 
 
GUP ima loša rešenja, progušćavanje samog centra grada, dozvoljavanje velike spratnosti tamo gde je trebalo da se sačuva prostor iz kog se vide lepi novosadski objekti, ono zbog čega će ljudi da dolaze u grad, dozvoljena je velika gradnja na sremskoj strani grada koja je bila zona u koju idemo da bismo pobegli od gradske buke, potom vijadukt u sred Novog Sada, izgradnja akva-parka na mestu prirodnog rezervata bare.
 
 
 Protest protiv GUP-a, Foto: 021.rs
 
I onda čitate 300 stranica na kojima piše da se primedba odbija, da je neosnovana. Pa nije moguće da Novosađani ne znaju da kažu u kakvom gradu žele da žive, a da samo njih nekoliko, koji mogu da se prebroje na prste dve ruke i koji donose odluke, da su samo oni uradili sve kako treba i samo su oni u pravu. A onda će i taj GUP menjati po potrebi. 
 
To je, takođe, strašno - stalno se planska dokumentacija menja. Mi smo i sa prethodnim GUP-om imali problem zato što su pre pet godina počeli vrlo učestalo zasebno da menjaju lokalitete unutar nekih planova. Oni su kroz izmene i dopune planske dokumentacije nižeg reda poništavali ono što predviđa GUP kao najviši dokument. Tako su se lokalitetno menjale spratnosti kako je kome odgovaralo. Strašno je kada donosite jedan dokument koji treba da vam bude pravilo i nešto čega treba da se pridržavate i onda ga kroz postupak menjate. To znači da mi nemamo ono što je "amin". Nemamo tačku koja nam precizno definiše da samo tako može i nikako drugačije, već je sve promenljivo.
021: Jedna od glavnih zamerki u vezi sa GUP-om ticao se projekta "Novi Sad na vodi". Mislite li da je taj prostor mogao da bude pametnije iskorišćen?
 
Ferik-Ivanovič: Prirodne prostore ne treba da diramo, već da ih čuvamo. Mi imamo Šodroš, Kameničku adu, Ribarac, kao jedno nasleđe koje tu stoji prvenstveno kao zaštitni pojas od Dunava prema stambenim naseljima. Brodogradilište je oduvek bilo planirano kao sportsko-turističko-rekreativni prostor, koji nije trebalo prodati, već ga je trebalo privesti nameni - napraviti sportske terene, staze za trčanje, dečija igrališta. 
 
Bila sam na Margit sigetu (Budimpešta), to je veliko ostrvo u sred Dunava i imaju ogroman park. Da, imaju bazene, šetalište, terene, ali je park suština celog tog prostora. Mi ceo ovaj potez uz Dunav moramo da sačuvamo u svom izvornom obliku, eventualno da mu se doda neki sportsko-turističko-rekreativni sadržaj da imamo zbog čega da dovedemo građane u taj prostor.
 
Onog momenta kada tu bude bio "Novi Sad na vodi", to će biti privatni kompleks, zatvoren, ograđen, kao što je svojevremeno građen Lipov gaj, pa se ulazilo na daljinski upravljač. Mi u "Novom Sadu na vodi" nemamo predviđenu nijednu školu, nijedan vrtić, pa se pitam gde će ići deca da uče da pišu slova, na 16. ili 14. sprat? 
 
  
 
Mi imamo sačuvanu lepu praksu u Novom Sadu, po pitanju humanog planiranja. Svi Limani i Novo naselje su napravljeni po meri čoveka. Avijatičarsko naselje je koliko-toliko sačuvano, ali svuda okolo gde se moglo prodati i kupiti zemljište, tu se nije vodilo ni o čemu drugom nego samo o tome koliko će se komercijalnih kvadrata dobiti.  Godinama sam se bavila projektovanjem i uvek su me investitori samo pitali koliko će imati kvadrata. Danas više niko te investitore ne tera da rade onako kako treba. Nije investitor samo ime, već i obaveza, nešto za šta ti odgovaraš. 
 
Ovo što ste vi rekli u vezi sa spuštanjem roletni, to je početak. Početak izolovanja, početak skrivanja svoje intime, zato što je urbanisti nisu pružili. Urbanisti su ti koji treba nama da pruže komotan prostor za život. Šteta je već napravljena, Novi sad je već izgrađen i to vidimo i po zagušenjima na mnogim saobraćajnicama, a šta će tek biti za koju godina kada bude bilo još zgrada i još novih automobila?
 
Malo više stvari treba promeniti i staviti na onaj drugi kolosek, kojim ako krenemo polako i ako počnemo da sagledavamo stvari na pravi način, možemo ovu štetu da umanjimo. 
  • ArhitektaNS

    02.09.2022 00:21
    Nije fer
    Ok, ovo je sad vec napad na urbaniste. A ne bi trebalo biti samo na njih..
    Investitor, urbanista, projektant, koji nacrta tu zgradu I poslusa investitora sve, pa I to da se uvek koristi maksimalna povrsina parcela, stanovi koji nisu funkcionalni.
    Eto tako, krivica jednaka. Investitor =urbanista =projektant
    Nije fer napadati samo jednog krivca!
  • Kupac

    01.09.2022 11:37
    Bazem Sajmite
    Ne znam koliko Vas je islo na bazen Sajmiste i uocilo koliko ni tamo nisu odrzavali zelene povrsine
    Znaci spustis peskir u prasinu.
    Prizor pretuzan
    Pa svaka Vam cast,kako Vas nije sramota,ali zaista ?!
  • Marko

    01.09.2022 00:51
    Drustvo arhitekata smatra da treba planirati spratnost P+3 uz Bulevar Evrope? I da umesto kuce treba napraviti istu kucu, a tamo.gde je priroda da ostane priroda? Ovo je stav Drustva i njenih clanova?ja nisam arh pa ne mogu da izuzmem misljenje. Evo upravo odgledah slike Novog Sada iz 50tih i 60tih i onda uporedih sa 80tim. Zamisljam sta bi bilo da se tako razmisljalo. Tacno treba vratiti centralno planiranje da nam se urbani razvoj kreira u BG kao tad. Sad imamo dve krajnosti u razmisljanju. Ni jedna ne uzima sve aktere u procesu planiranja.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.