"SANKCIJE RUSIJI SU NUŽNE" Tomislav Žigmanov, predsednik DSHV: Naš ulazak u Vladu Srbije SMIRIO BI TENZIJE između Beograda i Zagreba
Hoće li Demokratski savez Hrvata u Vojvodini biti deo nove Vlade Srbije, na volji je pobednika izbora. Mi smo svakako spremni da razgovaramo - kaže u intervjuu za "Blic" Tomislav Žigmanov, predsednik DSHV.
Komentara 0
Slušaj vest
0:00/
0:00
On ističe da je DSHV ozbiljno razumela mogućnost da u vlasti učestvuju predstavnici hrvatske zajednice, što je nekoliko puta naveo predsednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić.
Blic preporučuje
- Iskazali smo spremnost da o tome i razgovaramo, no konkretnijih razgovora još uvijek nije bilo – upravo su započeli razgovori o novoj vladi. U međuvremenu smo u javnosti iznosili stavove o našem očekivanju kada je riječ o programskoj profilaciji buduće srbijanske vlade – hoćemo biti dionici u politikama koje će voditi Srbiju u europske integracije, osnaživati vladavinu prava, pridonositi radu nezavisnih institucija, izgrađivati uključujuće politike prema nacionalnim manjinama, omogućiti integriranje pripadnika hrvatske zajednice u srbijansko društvo na ravnopravan način, imati pozitivni pristup normaliziranju i razvoju hrvatsko-srpskih odnosa. Posebno smo zainteresirani za nastavak rješavanja otvorenih pitanja Hrvata u Srbiji – od naše integracije u srbijansko društvo i uključivanja u procese donošenja odluka na svim razinama vlasti, preko uspostave takvih politika suočavanja s prošlošću koje će za posljedicu imati komemoriranje nevinih žrtava Hrvata u Vojvodini 1990-ih, do izgradnje pozitivnih politika priznanja, što uključuje izlazak državnih struktura iz podrške izgradnji tzv. bunjevačke nacije, završno s početkom rada Hrvatskog školskog centra i Drame na hrvatskom pri subotičkom Narodnom kazalištu.
Koja ministarstva bi za vas bila prihvatljiva, gde možete najviše da pružite?
- Kao što sam rekao, još uvijek nije bilo konkretnih razgovora o tome, no načelno smo zainteresirani za ona ministarstva koja pripadaju identitetskim područjima – od kulture i obrazovanja do ljudskih i manjinskih prava te onih koji su vezani uz osiguravanje uvjeta za kvalitetu života – od poljoprivrede i ruralnog razvoja do ekologije i europskih integracija.
Kako komentarišete porast tenzija na relaciji Srbija - Hrvatska? I da li bi upravo ulazak DSHV u Vladu smirio tenzije koje su porasle poslednjih nedelja ili meseci?
- Sigurno je da bismo mogli značajno pridonijeti smanjivanju napetosti u odnosima između dviju država. Vidjeli ste koliko i kako tomu na pozitivni način doprinose predstavnici Srba u Hrvatskoj, koji su tamo dio vladajućih struktura na svim razinama vlasti. Njihov se glas na taj način ne samo jače čuje, nego oni mogu utjecati i na kreiranje određenih politika u odnosima između Srbije i Hrvatske i to tako da iste pridonose smanjivanju tenzija. Isključenost predstavnika hrvatske zajednica iz institucija u kojima se raspravlja i donose odluke zacijelo teško može na pozitivni način utjecati na procese o kojima je riječ. Tim prije, jer je pitanje zastupljenosti Hrvata u Srbiji u predstavničkim tijelima obveza Srbije koju je preuzela potpisivanjem međudržavnog sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina s Hrvatskom još 2004. godine i, za razliku od Hrvatske, u Srbiji se ne provodi.
Šta su po vašoj oceni najveći problemi u odnosima dve države?
- Jedan je dio tih problema situiran u povijest – od prilika u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji i supremacije Srba u istima do ustaškog režima u NDH i zločina nad Srbima u to vrijeme. Drugi je vezan uz posljedice rata iz 90-ih – od najosjetljivijeg pitanja potrage za nestalima i odnosa prema učinjenim zločinima, preko granica i sukcesije pa do društvenog položaja Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. Osim ratne odštete, sve je to navedeno i u Subotičkoj deklaraciji, koju su u lipnju 2016. godine potpisali tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i tadašnji predsjednik srbijanske Vlade Aleksandar Vučić. Posebni je problem postojanje različitog razumijevanja i selektivnog interpretiranja spomenutih događaja, s tim je povezano i odsustvo preuzimanja odgovornosti za vlastite pogreške i krivice te manipulacija žrtvama i njihovo instrumentalno vezivanje u dnevno-političke svrhe. Voljeli bismo kada bi politike suočavanja s prošlošću i u Srbiji i u Hrvatskoj imale za posljedice prekid takvih praksi.
Pročitajte još
Da li bi češće međusobne posete državnih rukovodstava dovele do relaksacije odnosa? I da li je realno da hrvatski premijer ili predsednik dođu uskoro u Beograd? ili da Vučić ode u Zagreb?
- Ne nužno, jer učestalost susreta na vrhu nije garancija za napredovanje u odnosima! Sjetite se posljednjega susreta na najvišoj razini, koji je uslijedio ubrzo nakon dva susreta na vrhu - Grabar Kitarović i Vučić 2016. i 2018, posjeta predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića predsjednici Narodne skupštine Republike Srbije Maji Gojković u travnju 2018. Zar on nije, zbog nasilnog skidanja i gaženja zastave Republike Hrvatske u prostoru Narodne skupštine od strane narodnog zastupnika Vojislava Šešelja, bio povodom daljeg narušavanja odnosa? Čini se kako je daleko važnije da se u vremenu između susreta na vrhu rješavaju, u duhu međusobnog povjerenja i metodom korak po korak, otvorena pitanja i da se šalju intenzivno pozitivne poruke. Kako sada stvari stoje, posjet za koji pitate nije realno da se uskoro dogodi. Pa ipak, Hrvatima u Srbiji bi tako što bilo od velike važnosti, jer bi veliki teret nelagoda i nametnuta krivnja koje podnose zbog, često i ekstremnih, negativnih sadržaja u javnosti bio znatno smanjen.
Vaša stranka je za uvođenje sankcija Rusiji?
- Mislim da je javnosti već poznato da naša stranka – DSHV pripada onom spektru političkih partija koje smatraju da je tako što nužno, ukoliko želimo biti dio politika koje su usklađene s politikama Europske unije i političkog Zapada! Naravno, razlozi su za takav čin daleko dublji i drugačije naravi, a glavni je situiran u područje moralnosti i temeljnih načelna funkcioniranja međunarodnog prava, što je Srbiju nekoliko puta već i opredijelilo u opredjeljivanju u odnosu spram agresije Ruske federacije na Ukrajinu, recimo u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
Da li mislite da je inicijativa "Otvoreni Balkan" dobar model udruživanja zemalja u regionu dok sve ne postanu članice Evropske unije?
- Današnja Europa počiva na integracijama. One su dominantni oblik u političkim procesima među državama – disolucijskih procesa u Europi gotovo da ne postoji, tako da se može tvrditi da integracije predstavljaju vrijednost po sebi. Stoga i integracija Srbije u Europsku uniju ne bi trebala imati alternativu! Ostali integracijski procesi, koji su vezani uz mikro regije i malene države, kao što je slučaj za prostor jugoistočne Europe i projekt "Otvoreni Balkan", dobrodošli su jer rješavaju određene probleme u suradnji i odnosima među državama, a napose su važni ukoliko su u funkciji olakšanja ili ubrzanja europskih integracija tih država.
O rehabilitaciji Kalabića
Viši sud u Valjevu doneo je odluku o rehabilitaciji četničkog vođe Nikole Kalabića. Vi ste posle toga zatražili da Skupština ukine Zakon o rehabilitaciji. Da li je to način da sprečimo ubuduće ovakve odluke?
- Trenutačno ne vidim drugi! Nije dobro rješenje da se zbog određenih deficita u sudskim procesima od prije više od pola stoljeća, a njih je zacijelo bilo od strane sudova komunističkih vlasti, netko abolira od zločina koji su, u ne malom obimu, tijekom rata de facto učinjeni, napose od strane onih koji su surađivali s okupacijskim režimima i čiji su ideološki konstrukti utemeljeni na antihumanističkim vrijednostima. Eventualne manjkavosti u procesu dokazivanja krivice za počinjene zločine, ne bi smjele dovoditi i do nijekanja nečije odgovornosti za isto. Jer, netko je morao ubiti Stjepana Filipovića, zar ne? S druge strane, kada se govori o zločinima počinjenim u ratu, nije uvijek riječ samo o neposrednom činjenju zločina i kaznenoj odgovornosti, već imate i posredovanu odgovornost, kao što je politička ili moralna. Zar abolicija Draže Mihailovića i prvostupanjska Nikole Kalabića ne govori onda u prilog činjenici da odgovornih za zločine u Srbiji u Drugom svjetskom ratu nije ni bilo? Ili da, ne daj Bože, zločina nije bilo?