Zlatna jabuka

Autor teksta: Emsada B. (16 godina) | Bužim | Bosna i Hercegovina

„Teška su došla vremena, a i ljudi su mnogo teški postali. Malo je dobrih i pravednih ljudi danas kod nas Bošnjaka. Malo je hrabrih ljudi koji se ničeg i nikog ne boje osim Allaha dž.š.
Svakog dana odlazimo s ovog prolaznog svijeta, naše duše se rastaju od naših tijela, kao što se plod jabuke rastaje od grane na kojoj je proveo određeni vremenski period. Svakoj duši je određeno vrijeme koje će provesti u određenom tijelu, baš kao i plodu jabuke na određenoj grani.

Ova naša Bosna i Hercegovina zajedno sa Sandžakom su jedno stablo s dvije prelijepe krošnje pune različitih plodova istog imena Bošnjak.

Tih plodova je svakog dana na tom stablu sve manje. Napuštaju stablo i odlaze zauvijek, a mi bez tih zdravih plodova postajemo svaki dan sve siromašniji.

Ima nas koji smo malo truli, a ima i onih koje je ta trulež u cjelosti zahvatila. Nažalost od ovakvih više nema što bi naš narod znao kazati „fajde“ ili koristi. Ovi što su malo truli treba da iskoriste taj zdravi dio, a taj loši ili truli da odstrane, kako upotpunosti ta trulež ne bi njima ovladala.

Na vrh tog bošnjačkog stabla, kao zvijezda Danica što na nebu sija jače od ostalih zvijezda, zasija se jedna “Zlatna jabuka”. Ta jabuka dobi titulu ispred svoga imena, a ta titula bješe:“MUFTIJA“.

Dovoljno je samo izgovoriti ovu titulu svako, bio domaćin ili stranac, odmah zna o kome je riječ:

Muftija Muamer Zukorlić, lider, akademik, a prije svega čovjek s viziom. Zlatna jabuka na ovom prekrasnom i prelijepom stablu, uzor i dika ostalim jabukama čiji pogledi dostižu gore do vrha stabla, do te „Zlatne jabuke“, koja svoj sjaj, mudrost i znanje prenosi iz dana u dan na druge jabuke.

Bilo da je riječ o malim ili velikim, svima je uzor ovaj zdravi i čisti plod poznatiji kao Muftija.

Pod raznim vremenskim uslovima, gdje mnogi vjetrovi sa svih strana naviru na ovo prelijepo stablo, pod tim stresom, mnoge jabuke iz dana u dan počeše da padaju sa stabla.
Sve je to neizbježna sudbina, al’ niko nije mogao ni slutiti da će u ovim teškim vremenima, da „padne“ s vrha stabla i ta „Zlatna jabuka“.

Napustio nas je naš Muftija, otišao je zauvijek tamo gdje ćemo jednog dana svi mi morati da idemo. Svako čeka svoj trenutak jer smo na ovom svijetu kao na stanici, čekamo svoj voz bez povratka. Možda je Muftijin voz naišao prerano, to se možda samo nama čini. Svakom će on doći tačno u određeno vrijeme, niti sekundu prije niti sekundu kasnije. Tako i našem Muftiji. Kada gledamo na godine reći ćemo da nas je napustio prerano. Međutim, kada gledamo na sve ono što je za vrijeme svoga života ostvario, na ta njegova dobra djela, na sve ono što nam je ostavio u amanet, pomislit ćemo da je na ovom prolaznom svijetu živio najmanje stotinu godina.

Dragi Muftija ti si svoju misiju na ovom svijetu ostvario, vratio si se Gospodaru.
Neka Allah dž.š., bude zadovoljan sa tobom kao što smo i mi zadovoljni i ponosni na tebe.
Bio si nam uzor, izvor znanja kojeg nema više al’ potoci od tvog izvora nikad neće da presuše dok je nas Bošnjaka.

Mnogo hrabar si bio, poput hrabrog Hamze.

Malo je onih koji su imali hrabrosti i znanja da sa tobom uđu u debatu, a i kad bi ušli nisu imali dovoljno argumenata i bili su poraženi.

Spreman si bio u bilo koje vrijeme da napustiš ovaj svijet i da odgovoriš na pitanja u kaburu koja će nam svima biti postavljena. Živio si na dunjaluku, a pripremao si se za ahiret.

Mnogo godina će proći i mnogo vode će poteći, mnogo generacija će živjeti i umrijeti, mnogo jabuka će biti na stablu i pasti s njega prije nego se opet na njemu pojavi „Zlatna jabuka“.

Mnogo vremena će proći da se opet pojavi lider, akademik kao što si ti, al’ titula Muftije zauvijek će samo tebi da pripada.

Neka ti je vječni rahmet naš dragi Muftija Muamere Zukorliću.”