ZAUSTAVITI GODINE

Bilo je istraživanja na temu „kako protiv starenja“, ali ne i toliko mnogo pravih zaključaka, pošto su istraživanja na majmunima najrelevantnija za ljudsku vrstu, a majmuni ne žive baš tako kratko.

 

Skoro sve teorije o starenju i kako se boriri protiv starenja zapravo se vrte oko oštećenja genetskog materijala.

protiv starenja

Zamislimo da u svakoj ćeliji imamo disk na kome su zapisana uputstva za stvaranje novih ćelija. Zbog toga što smo nemarni tokom godina disk se izgrebe i informacije zapisane na njemu ćelija više ne može jasno da obradi. Pitanje je šta možemo da uradimo da produžimo trajanje ovog diska, tj. da produžimo srednji deo života kada smo aktivni i zdravi, jer je upravo taj deo duži kod stogodišnjaka? Na primer, osoba koja živi 100 godina, do 98 se aktivno kreće. Dakle, njoj je produžena mladost, a ne starost jer starost i bolest idu zajedno. Odnosno, kada počnemo da starimo, mi počnemo da se razboljevamo i zato nas zanima kako da starenje počne što kasnije.

Bilo je istraživanja na ovo temu, ali ne i toliko mnogo pravih zaključaka, pošto su istraživanja na majmunima najrelevantnija za ljudsku vrstu, a majmuni ne žive baš tako kratko. Nekad se dešavalo da je mrtva trka da li će pre umreti istraživač ili uzorak majmuna. I evo šta smo saznali iz studija gde su istraživači nadživeli majmune – počeću od onog malo dosadnijeg dela, a iznenađenje čuvamo za kraj.

  1. Antioksidansi služe da neutrališu slobodne radikale. A šta su slobodni radikali? To su veoma nestabilni i reaktivni atomi ili molekuli kratkog života, koji imaju neuparen elektron i potražuju njegov potencijalni par od drugog molekula. Preuzimanjem elektrona od drugog jedinjenja, slobodni radikali postaju stabilno jedinjenje, ali nastaje novi slobodni radikal, čime započinje niz lančanih reakcija. Slobodni radikali deluju vrlo destruktivno na ćelije, tako što im izgrebu disk, odnosno oštete genetski materijal i tako nastaje rak, bolesti srca i krvnih sudova, dijabetes, ciroza jetre, plućni emfizem, Parkinsonova i Alchajmerova bolest i na kraju tako starimo. Slobodni radikali se stvaraju u normalnim okolnostima, ali do prekomernog stvaranja slobodnih radikala dolazi pod uticajem intenzivne fizičke aktivnosti, UV zraka, bakterijske ili virusne infekcije, pušenja, jonizujućeg zračenja, stresa i zagađenja. Kad se stvore slobodni radikali, na scenu stupaju jedinjenja koja sprečavaju uticaj slobodnih radikala i zaustavljaju lančane reakcije pre nego što dođe do oštećenja ćelija, a ta jedinjenja se nazivaju antioksidansi. Antioksidantno dejstvo imaju tri vitamina, A, C i E, kao i pojedine hemijske materije koje potiču iz biljnih namirnica, na primer izotiocijanati koji se nalaze u kupusu i brokoliju, katehini koji se nalaze u jabukama, pasulju i zelenom čaju, likopen koji se nalazi u lubenici, paradajzu i grejpfrutu ili antocijanini koji se nalaze u borovnicama, ribizlama, trešnjama, jagodama i kiviju. Dakle, antioksidansi usporavaju starenje.
  2. Vitamin D koji reguliše ulazak kalcijuma u mitohodrije i time im pomaže da bolje rade. Takođe, , telomere su vrhovi hromozoma koji ukazuju na moguću dužinu života, a pokazalo se da vitamin D usporava skraćenje telomera u proseku za 5 godina. Drugim rečima, dovoljno vitamina D u krvi nam produžava život za 5 godina. Najbolje je uzimati suplemente uz masne obroke ujutru jer može da utiče na melatonin u mozgu i kvalitet sna.
  3. Kurkumin koji se nalazi u kurkumi i najbolje se apsorbuje u prisustvu masti ili ulja ima antioksidantno i antiinflamatorno dejstvo. Uz to resveratrol iz crnog vina, kao i mononezasićene masne kiseline iz maslinovog ulja, su dobre za sprečavanje starenja. Takođe, od začina i šafran ima krocin i krocetin, vredne antioksidanse. Dakle, kada je u pitanju ishrana – salata sa maslinovim uljem, crveno meso sa kurkumom, belo meso sa šafranom, čaša crnog vina i ujutru zeleni čaj.
  4. San– Kada zaspimo, ćelije u našem mozgu se skupljaju i prostor među njima se proširi za 60%, što onda povećava protok cerebrospinalne tečnosti koja ispira sve otpadne produkte reakcija koje su se odvijale dok smo bili budni. Na primer, Alchajmerova bolest nastupa sa starenjem, a beta amiloid, materija koja je osnova plaka u Alchajmerovoj bolesti se dva puta brže ispira iz mozga dok spavamo nego kad smo budni.

Sweden bitter - originalni Šveden biter

I onda….stres. Verovali ili ne, za dugovečnost nam treba redovan stres. Ali ne stres u smislu psihičkog stresa, već stres u smislu nečega što mozak doživljava kao pretnju za opstanak i koji zato podstiče odbrambene snage našeg organizma. I još jedna važna stvar – posle stresa nam treba – vreme za oporavak. A šta može da uplaši naš mozak?

  1. Kalorijska restrikcija – za 25-30% manje kalorija tokom čitavog dana. U jednom eksperimentu sa miševima, miševi koji su dnevno unosili četvrtinu kalorija manje su živeli čak 30% duže, ali ima jedan problemčić – istraživači su primetili da su bili prilično nervozni, da ne kažem besni. Isto bi bilo i sa ljudima, ali pošto nije lepo biti nervozan, umesto ovakvog smanjenja kalorija može se primenjivati i dnevno gladovanje u formi intermitentnog posta. Za one koji ne znaju šta je intermitentni post, radi se o dijeti koja ograničava unos hrane na 8 ili najviše 10 sati, dok se tokom ostatka dana, dakle, tokom preostalih 16, odnosno 14 sati ne unose kalorije. Ukratko, previše hrane donosi brojne bolesti, a smanjen unos hrane, sve dok se ne radi o anoreksiji, je veoma koristan za produženje života.
  2. Vežbanje koje je takvog inteziteta da se ozbiljno zadišemo kako bi naš mozak pomislio da bežimo od lava, a zatim treba da imamo i prostor za oporavak. Generalno, preterano vežbanje dovodi do povećanog stvaranja slobodnih radikala i oštećenja zdravlja, ali ako sledi oporavak, onda naše telo razvija mehanizme za borbu protiv slobodnih radikala.
  3. Kratkotrajno izlaganje ekstremnim temperaturama. Na primer, odlazak u saunu ili uranjanje tela u hladnu vodu.

Dakle, periodi stresa koji stimulišu imunitet i aktiviraju odbranu organizma treba da se smenjuju sa periodima oporavka. I na kraju da naglasimo da to ne važi za ljude koji su već toliko slabog zdravlja da ne mogu da podnesu intenzivniji trening ili ne mogu, zbog slabog srca, da podnesu hladne kupke. Postoji jedna narodna izreka koja bi odgovarala opisu ove situacije, a to je– Ono što me ne ubije, može samo da me ojača.

prof. dr Svetlana Stanišić, dr stomatologije, dr nauka fizičke hemije, Univerzitet Singidunum

https://www.youtube.com/channel/UCXFcJJONZ2HrDet_zjV9elg