Berlin, 29. april 2019.

Getty Images
U aprilu 2019. godine, rukovodstva Srbije, Kosova i Nemačke izgledala su sasvim različito – premijerka Srbije Ana Brnabić, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, nemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsednik Emanuel Makron (sleva)

Zvaničnici Srbije i Kosova imaju zakazane termine za prijem kod nemačkog kancelara jedan posle drugog.

Olaf Šolc najpre će tokom popodneva razgovarati sa kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem, da bi se nekoliko sati kasnije sreo i sa srpskim predsednikom Aleksandrom Vučićem.

Vučić i Kurti dan će završiti na neformalnoj večeri sa nemačkim kancelarom, ali i specijalnim evropskim predstavnikom za Zapadni Balkan Miroslavom Lajčakom, koji je takođe pozvan u Nemačku.

Obojici će to biti prvi susret u Berlinu sa naslednikom Angele Merkel.

Ipak, to neće biti prvi put da se srpski i kosovski lideri sa nemačkim zvaničnicima sastaju u istom danu – slično je bilo i krajem aprila 2019. godine.

Tada su se u okviru diplomatskog Berlinskog samita sa nemačkom kancelarkom i francuskim predsednikom Emanuelom Makronom sreli balkanski lideri, a odnose Beograda i Prištine i tada je obeležavalo upadljivo odsustvo sastanaka na najvišem nivou.

U tri godine pauze, od čega dve godine diplomatskog zatišja zbog epidemije virusa korona, šta se promenilo, a šta je ostalo isto?

Svet u ratu, ponajmanje sa virusom

Meseberg, 4. maj 2022.

Reuters
Nemački kancelar Olaf Šolc, domaćin susreta sa balkanskim liderima

Kada su se predstavnici Balkana i Evrope rastali u Berlinu u aprilu 2019. godine, nisu mogli ni da sanjaju kakve promene će ubrzo uslediti u čitavom svetu.

Krajem te godine, u Kini je registrovan virus korona, a borba sa pandemijom poremetiće diplomatski i ekonomski život u najmanje dve godine.

U februaru 2022. godine Rusija je napala Ukrajinu, pokrenuvši ratni sukob sa nesagledivim posledicama ne samo po zemlju na koju je izvršila invaziju.

I dok je odgovor na pandemiju tema koja polako pada u zaborav, rat u Ukrajini dominiraće susretom u Berlinu – posebno onim sa srpskim predsednikom.

Lideri Srbije i Kosova razgovaraju sa nemačkim kancelarom u danu u kome Evropska unija najavljuje sankcije koje će zaustaviti uvoz ruske nafte, pokušavajući da o tome izgradi jedinstven stav koji bi uključio i zemlje izvan EU.

Srbija se opredelila da ne uvodi sankcije Rusiji uprkos stalnim pozivima iz Evrope da to učini, dok istovremeno priznaje Ukrajinu u njenim granicama i pridružuje se rezolucijama u međunarodnim telima kojima se osuđuje ruska agresija.

Zvaničnici u Prištini pridružili su se ograničenjima koja je uvela Evropa, iako Ukrajina ne priznaje nezavisnost Kosova.

Otvoreni Balkan i zatvorena pregovaračka vrata

U aprilu 2019. godine, Angela Merkel i Emanuel Makron uspeli su da na isti sastanak pozovu tadašnja rukovodstva Srbije i Kosova dok je briselski dijalog bio u prekidu.

Kosovo je uvelo takse od 100 odsto na robu iz Srbije, a zvanični Beograd poručio da se neće sastajati sa predstavnicima Prištine sve dok se ova mera ne izmeni.

U širem društvu, Beograd i Priština našli su se za berlinskim stolom, ali ni ta inicijativa nije unapredila dijalog.

I pred sastanak sa Olafom Šolcom, zvaničnici Srbije i Kosova mesecima se zvanično nisu sreli – od poslednjeg briselskog sastanka prošlo je skoro godinu dana.

Uprkos sve većem broju specijalnih predstavnika za Zapadni Balkan – imaju ih EU, SAD, Velika Britanija i Nemačka – dijaloga Srbije i Kosova odavno nije bilo manje.

Ni tehničke delegacije ne uspevaju da se dogovore oko rešenja za registarske tablice koje se i dalje prelepljuju nalepnicama, iako je rok trajanja tog sporazuma istekao.

U takvom ambijentu, regionalne inicijative, pre svega za ekonomsku saradnju, potpuno su u drugom planu – iako jedna od njih nosi ime upravo Berlina.

Berlinski proces je diplomatska inicijativa pokrenuta 2014. godine sa ciljem bržeg integrisanja Zapadnog Balkana u EU i ekonomskog povezivanja zemalja, ali serija sastanaka regionalnih lidera do sada nije suštinski ubrzala procese.

Na tu inicijativu glasno se pozivaju regionalni lideri koji ne žele učešće u, u međuvremenu nastaloj, inicijativi Otvoreni Balkan.

Srbija, Severna Makedonija i Albanija pokrenule su sopstveni proces ekonomskog povezivanja i olakšica za poslovanje, pozivajući i ostale regionalne igrače da im se pridruže.

Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Kosovo do sada nisu pozitivno odgovorile na ovaj poziv.

Skoplje, jul 2021.

FoNet
Srpski predsednik Aleksandar Vučić, nekadašnji makedonski premijer Zoran Zaev i albanski premijer Edi Rama (sleva) sa panoramom Skoplja u julu 2021. godine

Novi akteri – svi sem jednog

Tri dinamične diplomatske godine u potpunosti su izmenile spisak učesnika sastanka Nemačke, Srbije i Kosova.

Umesto Angele Merkel, nemačku vladu vodi Olaf Šolc, dok važnu ulogu u koaliciji ima i stranka Zelenih, čija je kandidatkinja Analena Berbok preuzela resor diplomatije.

Iako se od nje očekivalo da promeni politiku prema Zapadnom Balkanu, vidljivih promena za sada nema – iako je Berbok već bila u regionalnoj turneji.

Uz nju, važan činilac u kreiranju nemačke politike je i specijalni izaslanik Manuel Zaracin.

Miroslav Lajčak predstavlja evropsku diplomatiju, preuzevši vođenje dijaloga Beograda i Prištine od Federike Mogerini – sa jednako malo uspeha.

Priština, februar 2021.

Reuters
Aljbin Kurti

Politički akteri u Prištini menjali su se nekoliko puta.

U aprilu 2019. godine, Kosovo su u Berlinu predstavljali predsednik Hašim Tači, koji danas čeka suđenje u pritvoru Specijalnog suda za zločine na Kosovu, i premijer Ramuš Haradinaj, čija stranka je u opoziciji.

Kosovo predstavlja premijer Aljbin Kurti, lider pokreta Samoopredeljenje, koji je u prethodne tri godine dvaput postajao predsednik vlade, a jednom već i bio smenjen.

Jedini nepromenjeni akter berlinskog susreta biće predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Nekoliko nedelja pre susreta sa Šolcom, Vučić je ubedljivo pobedio u prvom krugu predsedničkih izbora i sebi osigurao još jedan petogodišnji mandat.


Četrnaest godina posle proglašenja nezavisnosti, Kosovo je priznalo oko 100 zemalja. Ipak, tačan broj nije poznat.

Priština navodi brojku od 117 zemalja, a u Beogradu kažu da ih je daleko manje.

Među zemljama Evropske unije koje nisu priznale Kosovo su Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija, a kada je reč o svetskim silama, to su Rusija, Kina, Brazil i Indija.

Kosovo je od 2008. godine postalo član nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su MMF, Svetska banka i FIFA, ali ne i Ujedinjenih nacija.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari