Najnovije vesti
Slobodno vreme
"JECALA JE BEZ BLAMA, PORAZBIJALA ČAŠE I UTRČALA U KUĆU" Ako ste mislili da ste čuli sve, ova priča o komšijama IZ PAKLA u Srbiji brzo će vas razuveriti: Zamršeni konci, kosti životinja i kamen veličine glave

"JECALA JE BEZ BLAMA, PORAZBIJALA ČAŠE I UTRČALA U KUĆU" Ako ste mislili da ste čuli sve, ova priča o komšijama IZ PAKLA u Srbiji brzo će vas razuveriti: Zamršeni konci, kosti životinja i kamen veličine glave

Par iz Srbije, podelio je na društvenim mrežama priču o svojim "komšijama iz pakla", koji su na prvi pogled delovali normalno, da bi se kasnije ispostvilo kako se navodno bave bacanjem vradžbina i crnom magijom.

Slušaj vest
0:00/ 0:00
Misticizam Foto: Shutterstock / RAS Srbija
Misticizam

Koliko su uznemireni ponašanjem svojih komšija, najbolje govori činjenica da žele da postave kamere, ali ih u tome sprečava blizina komšijskog dvorišta. Njihova ispovest, koju su objavili na "Reditu" na pojedinim delovima teksta deluje u isti mah i smešno i tužno, jer, stariji par komšija, kako su napisali, na sve moguće načine remeti njihov sklad i mir, povremeno čak i ulazeći na njihov posed.

Pročitajte još

Zdravo ljudi.

Živim u malom mestu na istoku Srbije i mogu da pretpostavim šta pretpostavljate, da...

Svakako, moram napomenuti da ima divnih ljudi bez obzira na njihovu pripadnost; suživot i sa nekim našim Srbijancima zna biti težak, tako da je sve to univerzalna stvar.

Mi decenijama živimo pored ozbiljnog starijeg para koji uliva poverenje; sve u vezi njih deluje idilično - cenjeni, voljeni, pošteni ljudi u komšiliku pa i šire.

Pročitajte još

Deca su im takođe školovana, ostvarena i visoko pozicionirana po velikim gradovima.

Dugo smo negovali zdrav prijateljski odnos, sve je funkcionisalo u skladu i miru dok se jedan od nas nije odselio u inostranstvo.

Idalje deluju ljupko, posebno u društvu i ostalim javnim okupljanima; no u privatnosti su postali sve osim toga.

Već nekoliko godina smo stvari - od zamršenih konaca, neobične izvezane tkanine, zamotuljaka, kostiju životinja, sve do kamenja veličine glave pronalazili na svom pragu.

Nikada ne bi smo ni naslutili da su oni da ih nismo sopstvenim očima videli kako uzbuđeno (poput dece) prebacuju stvari u naše dvorište i beže.

Jednom, dva puta, triput, okarakterisali smo to kao bezazleno dok nisu primetili da su viđeni te su prestali da se ustručavaju i srame svog ponašanja.

Prisluškivanje privatnih razgovora u bašti, nedavno je prešlo u neprestano paralelno uhođenje iz njihovog poseda.

Pročitajte još

Bukvalno stoje tamo i stavljaju ti do znanja da ne rade ništa osim da gledaju u tebe, eventualno bacaju neke ''čini'' tebi na oči.

Gledaju te, baš u bukvalnom smislu, direktno, smeju ti se.

Konstantno u pripravnosti, opsesivno prate svaki tvoj izlazak iz kuće - doslovice su spremni da (obučeni ili gotovo nagi, u pola noći ili dana) izađu kako bi se zadesili baš na istom mestu u isto vreme.

Da ne pišem o tome koliko puta sam ih opazila u mrklom marku (daleko iz ponoći) na prozoru, ili nekom ćošku iz koga promatraju ko od nas izaći prvi dok izvode magijske rituale na random predmetima.

Ova opsesija postaje sve gadnija. Dvorište im se polako pretvara u repliku našeg, paralelno od našeg stola je njihov, identična ograda, raspored. To ide tako daleko da ako, moji prave rasad u istom trenutku to čine i oni, ako roditelji kose travnjak, ovi užurbano traže njihovu kosilicu svađajući se.

Nedavno smo počeli da nalazimo neobične stvari i u nepristupačnim delovima dvorišta, što ukazuje da neko verovatno ulazi na posed kada nismo kod kuće. Bilo bi smešno da nije bolesno i zastrašujuće. Ozbiljno mi je, u svemu ovome najbizarnije bilo kada se komšinica bacila na kolena plačući pošto smo udomili mače - jer je htela mače iste boje!

Jecala je pred nama 5-6 minuta bez i najmanje doze blama, onda se posvađala sa suprugom, porazbijala čaše i utrčala u kuću. A važe za patološke životinjomrzce, onaj tip koji kamenuje sve u opsegu od 100 metara. Moji roditelji se nikada nisu upustili u ozbiljan razgovor o ovome zbog generacijskog jaza i opšte neprijatnosti.

Pročitajte još

Komšije bi uglavnom izignorisale bilo šta što ide u tom smeru, odgovorile bi šalom ili ušli unutra i špijunažu narednih par minuta obavljali sa prozora. Nešto što bih posebno izdvojila iz kolekcije sećanja jeste buket uvenulog cveća i neke sveće uvezani crnom tkaninom za našu kapiju, a imali smo važne goste te večeri.

Zabrinuta sam za psa koga smo morali da sklonimo u izolovaniji kutak (koga ćemo eventualno naučiti na život u unutra). Neretko ih viđamo u crkvi, što se pomalo kosi sa zdravim razumom, zato što je vračanje toliko duboko ukorenjeno u njihov život da mi dva puta dnevno moramo čistiti posed od raznoraznih bizarnih "antikviteta".

Ne želimo konflikt sa ljudima koji imaju toliko vremena, ideja i smelosti na pretek. Interesuje me šta bi smo mogli da učinimo sa pravne tačke gledišta i da li postoji neki drugi (indirektan) način da sprečimo ovo? Pokušali smo da postavimo nadzorne kamere, zarad sopstvene bezbednosti, ali nam je neko rekao da ne smeju da snimaju u pravcu tuđeg poseda. Dvorišta su nam mala i slepljena jedna uz drugo, tako da bi obrni-okreni segment njihovog dvorišta ili zajedničke ograde bio u kadru.

Pročitajte još

Trudumo da ostanemo na distanci i ignorišemo, dok ne nađemo neko funkcionalno rešenje.

Takođe, mišljenje nekoga ko je upućen u okultizam i rituale, ne bi bilo na pretek.