BiH: Sve dublji nacionalistički rovovi

Ni posle Vučićeve “molbe” da se srpski političari vrate u institucije BiH, kraj višemjesečne blokade države nije na vidiku, političke strasti u RS-u su dodatno razbuktane, pa je pitanje povratka u državne institucije novi povod za odmjeravanje patriotizma

Piše: Gordana Katana

“Evropska unija snažno osuđuje negativnu i zapaljivu retoriku podjela koja se čula od zvaničnika Republike Srpske na obilježavanju 9. januara. Kriza u BiH se mora riješiti, a ne produbljivati. Nekim partnerima iz regiona koji to podržavaju, a nema potrebe da ih imenujemo jer znaju ko je tamo bio, treba biti jasno da je to neprihvatljivo i moglo bi se odraziti na proces njihovog pridruživanja Evropskoj uniji”, poručio je nakon proslave Dana RS glasnogovornik EU Petra Stano.

Oni “čije se ime nije spomenulo” brzo su se sami prepoznali. Samo tri dana od upozorenja iz Bruxellesa predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom “zamolio” je i njega i srpske političare da se vrate u institucije BiH i time okončaju višemjesečnu blokadu države.

Iako su se politički analitičari u bh entitetu Republika Srpska nakon Vučićeve “molbe” utrkivali u dokazivanju kako su Dodik i ostatak pozicije i opozicije dovedeni pred svršen čin, te da će istu bespogovorno poslušati, sudeći prema dešavanjima proteklih dana odluka o povratku srpskih predstavnika u institucije BiH nije ni na vidiku.

Predsjednik Srbije tako je odglumio još jednu rolu za Evropsku uniju, odnosno javno demonstrirao da je učinio sve što je u njegovoj moći da se kriza u BiH okonča. No, i da je i mislio ozbiljno, političke strasti u RS-u toliko su razbuktane da je pitanje povratka radu i odlučivanju u državnim institucijama novi povod za odmjeravanje patriotizma.

Jedino oko čega postoji neupitan konsenzus unutar srpskog političkog korpusa jeste zahtjev za stavljanje van snage izmjena i dopuna Krivičnog Zakona BiH, kojim se propisuju sankcije za negiranje genocida i veličanje ratnih zločina. Podsjetit ćemo, izmjene KZ BiH nametnuo je na kraju svog mandata u julu prošle godine visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko. Obrazlažući svoju odluku, Inzko je podvukao da su se očekivanja da će sankcionisanje negiranja genocida biti stvar unutrašnjeg dogovora pokazala neutemeljenim, a da je čašu prelila odluka Narodne skupštine RS, koja je stavila van snage raniji izvještaj Komisije Vlade RS, koja je nedvojbeno utvrdila broj stradalih Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine.

Novi visoki predstavnik Christian Schmidt, koga, i to je važno istaći, u RS ne priznaju, poručio je kako nema namjeru povući izmjene KZ BiH. Na to neće pristati ni probosanske stranke, pa je iz te pozicije malo vjerovatno da bi taj srpski uvjet mogao biti ispunjen.

ZAHTJEV RAZUMAN, ALI: No, ako se vratimo na reakcije političkih lidera iz RS-a nakon Vučićevog poziva da se vrate u institucije BiH, Dodik je kazao da je taj “zahtjev razuman”. Ali kako uvijek postoji i ono ali, poručio je da odluku o tome ne može donijeti on nego Narodna skupština RS, koja je uz puni srpski konsenzus posljednjih dana jula 2021. donijela zaključke o povlačenju iz institucija BiH.

Izjašnjavanje u Narodnoj skupštini traži i opozicija, no zahtjev za sazivanje sjednice dosad nije uputila nijedna od parlamentarnih stranaka. Stoga se sada samo nezvanično spominje mogućnost da sjednica bude održana u februaru.

Do tada će građani svjedočiti svakodnevnom ratu saopštenjima i izjavama u kojima SNSD, čitaj Milorad Dodik, vodi mrtvu trku s predstavnicima opozicije (SDS i PDP) u dokazivanju ko je zaštitnik, a ko izdajica srpskih interesa i Republike Srpske.

Poslednji povod za to bila je izjava zastupnice PDP-a u Narodnoj skupštini Jelene Trivić o potrebi razgovora s visokim predstavnikom međunarodne zajednice. Istina, Trivić, kao ni njena partija, Schmidta ne priznaje kao prvog čovjeka OHR-a, ali i navodi da se s njim mora otvoriti dijalog.

Trivić je navela da “razgovarati ne znači ništa izdati”, naglašavajući da je Dodik “izdao i iznevjerio narod, da je zarobio institucije, uveo korupciju u institucije kao model življenja, uništio zdravstvo, stvorio osjećaj besperspektivnosti za mlade…”.

“To su učinili Dodik i klika oko njega. On je poslednji čovjek na planeti koji bi trebao pominjati riječ izdaja”, ocijenila je Trivić. Još je kazala da je i sama glasala za zaključke Narodne skupštine u kojima piše da Schmidt nije prošao proceduru u Savjetu bezbjednosti, dodavši da u zaključcima nigdje ne piše da s njim ne treba voditi dijalog.

“Ako je cilj da se riješi pitanje nametnute Inzkove odluke (Zakon o zabrani negiranja genocida), onda treba razgovarati sa svima koji u tom smislu mogu biti dio rješenja. To što Dodik vodi srednjovjekovnu politiku njegov je problem, koji je postao i problem Republike Srpske jer nikada nismo bili izolovaniji kao sada zbog njegove politike”, naglasila je Trivić.

Dodiku je to bio okidač da i nju i cijelu opoziciju optuži da krše zaključke Narodne skupštine prema kojima za RS više ne postoji visoki predstavnik.

“Ovo je najvidljiviji način izdaje. Dati pravo strancu da upravlja našim životima, kada smo svjedoci mnoštva loših poteza i odluka koje su stranci činili prema srpskom narodu, daleko je više od političke naivnosti”, ustvrdio je Dodik.

Ne samo ovaj tekst nego cijele novine bile bi premale kada bismo prenijeli sadržaj samo tokom jedne nedjelje sakupljenih izjava i saopštenja vlasti i opozicije. Koji se u konačnici svode na praznu retoriku, s ciljem što boljeg etabliranja unutar srpskog glasačkog korpusa. Jer iako se opšti izbori trebaju održati tek u oktobru, predizborna utrka vodi se u punoj brzini.

Iza svega toga stoji porazna činjenica da niko od njih ne nudi rješenja, da se time politička situacija u BiH iz dana u dan usložnjava, da srpski nacionalizam hrani onaj bošnjački i da se u tom verbalnom ratu više ne biraju sredstva.

Taj trend prati i javnost na društvenim mrežama, koja je iz dana u dan sve više ostrašćena i sve dublje se ukopava u nacionalističke rovove.

PORAZNE RAČUNICE: Pozivi međunarodnih zvaničnika da svi politički akteri u BiH stanu na loptu zasad ne dopiru do ušiju istih. Iako je nesporno da je spiralu zavrtio Milorad Dodik svojim ne samo prijetnjama nego i konkretnim secesionističkim potezima spram BiH, ključnim političkim akterima u državi, konkretno Stranki demokratske akcije (SDA) i HDZ-u BiH takvo stanje odgovara jer jedino što i oni građanima mogu ponuditi jeste nacionalizam.

Stoga se o ekonomskim posljedicama blokade države govori tek usput i na to upozorava samo dio medija i ekonomskih analitičara. A računica za RS je porazna. Jer, ukoliko se osnovanim ostvare tvrdnje da će osim sankcija SAD-a Miloradu Dodiku na udar doći i niz kompanija koje su u uskoj vezi s njim, njegovom obitelji i samom strankom, to će se direktno odraziti na privredne tokove u ovom bh entitetu.

A u RS i bez formalnih sankcija većina građana sve teže sastavlja kraj s krajem. Od početka ove godine poskupili su kruh, brašno, pšenica, ulje, gorivo, struja za privredne subjekte. Taj lanac poskupljenja prelijeva se i na ostale segmente života. A povećanje najniže cijene rada, koja je ispod 300 eura i iznosi tek trećinu potrošačke korpe, drži ljudima glavu tik iznad vode.

Ili, da bi slika realnosti u kojoj RS živi bila još jasnija, dovoljno je osvrnuti se na sistem javnog zdravstva. Trudnice, na primjer, prije odlaska dobijaju pismenu uputu da sa sobom u rodilište moraju ponijeti posteljinu, higijenske uloške, kirurški konac, analgetike, pelene za bebu. I ono što ne piše, a ako je moguće bilo bi poželjno da ponesu, jeste hrana. Jer, dnevni obrok za porodilju u UKC Banjaluka sastoji se od dvije šnite kruha, šolje čaja, kuhanog jajeta, 17 – slovom i brojem – makarona i kašike vrhnja.

No, nisu to teme koje zabrinjavaju političare u cijeloj BiH. Valjda zato što sa podjednakih visina u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru na kojima stoluju iz svojih fotelja, službenih automobila sa zatamnjenim staklima, vila... ne vide stvarnost . Najbolji primjer toga je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković. Komentirajući stanje u BiH ustvrdila je da “svi mi imamo jako dobar život”. “Onaj ko ima toplinu u domu, svjetlo, ko ima nešto da pojede, ne može biti umoran. Mislim da smo mi razmaženi”, ocijenila je ministrica.

Dodala je da nju u Sjedinjenim Američkim Državama, kao vrhuncu razvoja demokratije i ljudskih prava, iznenadi kada vidi “šatore oko State Departmenta u Washingtonu u koje su smješteni beskućnici”. “Vi ovdje oko Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH i parlamenata nemate šatore sa beskućnicima”, konstatovala je Turković.