Soroše, daj neku kintu 1Foto: Miroslav Dragojević

Često mi se lepi etiketa da sam „Sorošev plaćenik“. Ne znam kako su provalili, pošto se trudimo da naš poslovni odnos držimo u strogoj tajnosti.

Upoznali smo se u jesen 1996. Dve crne limuzine sačekale su me ispred zgrade, kad sam krenuo u pekaru, po kifle i jogurt. Čovek je iz tašne izvadio dolare i pružio mi ih. Zgrabio sam ih bez razmišljanja, a on je otvorio gepek i rekao: „Ulazi.“ Udobno sam se smestio, kola su se pokrenula i ubrzo sam, brojeći pare koje sam dobio, zaspao kao beba.

U gepeku su me vozili jer, zbog izbegavanja vojske, nisam imao pasoš. Istog dana sam se u Budimpešti prvi put susreo sa Sorošem. „Voliš lovu, a?“, pitao me je. „Volim.“ „A Srbiju mrziš?“ „U, mrzim je do jaja.“ „Vojsku, vidim, izbegavaš. Protest protiv rata?“ „Ma, samo ne želim bandi da dam godinu dana života.“ „Dobro, može i tako. Od sad, sve što radiš, radiš protiv svoje zemlje, a ja te plaćam. Je l’ jasno?“ „Jasno.“

Iako me mrzelo, uključio sam se u studentske demonstracije, jer je Soroševa kinta bila dobra i redovna. Učestvovao sam u nasilnom rušenju patriotskog Saveza studenata na Pravnom fakultetu, koje je Soroš lično nadgledao dvogledom iz Tašmajdanskog parka. Nisam smeo da se razmećem parama, da ne bi provalili da sam Sorošev plaćenik, pa sam se i dalje hranio po pekarama, a umesto golfa trojke, moj prvi auto bio je stojadin iz 1982.

Petog oktobra uleteo sam u Skupštinu i zapalio je, a odmah za mnom uleteo je i Soroš, sa lažnim brkovima i kaubojskim šeširom i isplatio mi bonus. Prva tri romana nisam napisao ja, već Sorošev specijalni tim za pisanje romana iz senke, a onda mi je u martu, 2004, u Budimpešti, dao rukopis „Kandži“. „Lično sam je napisao. Lansiraće te u orbitu“, rekao je.

Kad je Vučić došao na vlast, Soroš mi je dao nove instrukcije: „Sad je vreme da glumiš žrtvu. Prodaj stan jer, navodno, nemaš posla. Kupac ću biti ja, po sedmostruko većoj ceni od tržišne, a ti pravac u podstanare, sve dok je Vučić na vlasti. Moji ljudi će ti pretiti klanjem na Instagramu, da sve bude uverljivije.“ „A zašto se Vučić viđa s vašim sinom?“ „Pusti sada to.“

Svaku epizodu DLZ platio je Soroš sto hiljada dolara, a angažovao je i svog specijalnog agenta Nenada Kulačina da mi naređuje šta ću da govorim u emisiji. Trenutno na Kajmanskim ostrvima imam preko dvadeset miliona dolara u šteku, u kojima ću uživati kada budem lažirao svoju smrt. Eto.

Fakat: Od Đerđa Soroša dobio sam samo honorar za učestvovanje na tribini u Severnoj Mitrovici 2016, tačnije od Fondacije za otvoreno društvo Kosova*. Honorar je bio manji od uobičajenog, ali bio sam u fazonu važnije je Kosovo* od para. Molim Đerđa Soroša da otvori poseban fond za sve nas koje lažno optužuju da smo Soroševi plaćenici, kako bismo to napokon zaista postali.

(tekst je satiričan)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari