Iz nedeljnika NM

0

Ustavni referendum: Svima ponešto, nikome dovoljno

Autor: Jelka Jovanović

Izvor: Novi magazin

Ustavni referendum: Svima ponešto, nikome dovoljno

Izvor: Beta

Referendum 16. januara prošao je uspešno po organizatore, ali i oponenti imaju ćar. No, ključna primedba nije u eventualnoj gruboj krađi već u manjku izborne kontrole, u ovom slučaju referendumske, odnosno mehanizama koji će na dan izjašnjavanja omogućiti sigurnost da je poštovano pravilo jedan čovek – jedan glas i da ničiji glas nije zloupotrebljen. A o promenama u pravosuđu tek će se odlučivati – kroz zakone i praksu

 

Piše: Jelka Jovanović

 

Jedna urbanizovana basna kruži ovih dana društvenim mrežama: “Sedi vrana na drvetu, u kljunu joj sir. Trči lisica ispod drveta i pita ‘Hoćeš li na referendum?’ ‘Ne’, odvrati vrana. I ispade joj sir. Sad sedi na grani i razmišlja da li bi se nešto promenilo da je rekla DA?

Ovu dilemu i jasnu aluziju na nedeljni referendum o ustavnim promenama u Srbiji u pravosuđu čak i neupućenima ne treba dodatno objašnjavati. Sve to što se zove ustavne promene, amandmani i referendum, s političkim aspiracijama, prilično jasno objašnjava politikolog Dušan Spasojević rečenicom – svi mogu da budu zadovoljni.

Fali mu, doduše, dodatak – niko nema razloga za zadovoljstvo. Sem eventualno sudija i tužilaca kojima predstoji nada da će u dogledno vreme i formalno biti zaštićeni od političkog uticaja, posebno onima koji tek dolaze i koje neće aminovati narodni poslanici. I onima koji su na probnom trogodišnjem stažu, pošto po usvajanju Ustavnog zakona, kako tvrde u Pravosudnoj akademiji, neće morati na “ispit” kao njihove starije kolege već će automatski biti proizvedeni u sudije i tužioce. Što je doživotna funkcija.

Političkim strankama, od vladajućih do opozicionih, kako onima koje su zvale da se izađe i zakruži “da” tako i onima koje su zvale na upisivanje “ne”, a i onima koje su bojkot izabrale kao meru otpora, rezultati daju alibi u nekoj meri, ali mnogo više ih matiraju jer ni izašli – “pozitivni” ili “negativni”, svejedno – i neizašli zapravo nikome nisu potpora za tvrdnju da je to baš njihov siguran glas. A svi odreda su bili potajno uvereni da će “izbori pre izbora” verifikovati “pravi referendum” 3. aprila.

Više je nego jasno da su sve političke stranke na referendum gledale kao lakmus-papir, probu o državnom trošku koja će pokazati ono što žele. To je dokazao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić kad je u ulozi predsednika Srpske napredne stranke iz stranačkih prostorija proglasio rezultate – ne pobedu jer nije mogao tako da je definiše – pre nego što se oglasila Republička izborna komisija. A onda redom ostali, bez obzira na poruku koju su poslali. Svi su rezultate tumačili onako kako im paše, kao predigra za aprilske izbore.

I ako nešto treba zaključiti, to je da se svim političkim strankama do nezavisnosti sudstva stalo kao do lanjskog snega, pa i manje.

Dakle, Spasojević jeste u pravu – svi mogu biti zadovoljni jer svakome pripada parčence slave, ali niko nema zadovoljstvo pobede. Pa ni pravosuđe jer je sudijama i tužiocima jasno da teški dani osvajanja nezavisnosti i samostalnosti tek predstoje. Ne samo zbog toga što će zakone na osnovu izglasanih ustavnih promena donositi novi parlamentarni saziv – najranije kroz pola godine – već što im niko ne može jemčiti da će ono nešto dobrih promena u izboru i statusu zaista biti i obezbeđeno.

 

LEGITIMNO: Sa malo razlike u decimalama, na referendum je u nedelju 16. januara izašlo trideset odsto građana, “za” potvrđivanje akta o promeni Ustava, kako je pisalo na listiću, glasalo je oko 60 odsto izašlih, protiv oko 40 procenata.

23-25 Ustavni referendum glosa1Prigovora, bar zvaničnih, do utorka kasno posle podne nije bilo, mada su najavljeni, ali za razliku od izbora, mogu ih podneti samo direktno oštećeni građani. Na primer, oni koji su utvrdili kad su došli na biračko mesto da su se već – izjasnili. Ili oni kojih nije bilo u biračkom spisku iako uredno dobijaju pozive za izbore. Ili oni koji su na bilo koji drugi način onemogućeni da glasaju. O opravdano odsutnima – mrtvima, preciznije – koji su opet imali mogućnost građanskog odlučivanja, ne vredi raspravljati mada nadležni tvrde da je birački spisak ažurniji nego ikada. Što je možda i tačno, ali nema ko da potvrdi.

Dakle, prigovori mogu samo lično, imenom i prezimenom ili u ime onih za koje su ovlašćeni kao staratelji. Javni skandali – poput onog koji je priredio desničar Srđan Nogo, koji je posle glasanja naprosto razbio izbornu kutiju – nisu dovoljni argumenti za poništavanje i ponavljanje glasanja.

Iako ima sijaset izjava i zapisa, što na i u na oficijelnim medijima, što masovnije na društvenim mrežama, da u nedelju nije sve proticalo dobro, teško je očekivati kritičan broj prigovora. Čak i ako se tome doda nepoznanica koliko je i kako glasalo ljudi sa Kosova i Metohije nakon zabrane tzv. administracije u Prištini da se na severu Kosova sprovede referendum. Pošalica da se u Beogradu još broje glasovi oktobra 2000. ovde slabo pije vodu jer je tih glasova premalo da se dovede u pitanje regularnost referenduma, čak i kad bi se dokazalo da su svi zloupotrebljeni.

Kako kaže Raša Nedeljkov, programski direktor organizacije CRTA, koja je sa 800 aktivista nadgledala referendum, uprkos svim uočenim nepravilnostima ishod se ne može dovesti u pitanje.

Što znači da su i referendum i rezultat legitimni, bez obzira na izvesne nepravilnosti, pa ponegde i grubo kršenje pravila.

“Nepravilnosti koje mogu da imaju uticaj na ishod glasanja naši posmatrači zabeležili su na četiri odsto glasačkih mesta, što je jednako obimu nepravilnosti koje smo registrovali tokom parlamentarnih izbora 2016. – četiri odsto – i predsedničkih izbora 2017, kada je bilo tri odsto”, kaže Nedeljkov za Novi magazin i upozorava: “Iako je procenat nepravilnosti dvostruko niži nego na parlamentarnim izborima 2020, koji su protekli na ivici regularnosti, zabrinjavajući je jer ukazuje na kontinuirane sistemske propuste u tome da se omogući i zaštiti slobodno, opšte i jednako pravo građana na slobodno izjašnjavanje.”

Zapravo, ključna primedba nije u eventualnoj gruboj krađi već u manjku izborne kontrole, u ovom slučaju referendumske, odnosno mehanizama koji će na dan izjašnjavanja omogućiti sigurnost da je poštovno pravilo jedan čovek – jedan glas i da ničiji glas nije zloupotrebljen. Što je podjednako važno za svakog građanina, bilo da je naklonjen vlasti ili opoziciji, ali i strankama vlasti i opozicije. Jer će, pre ili kasnije, obrnuti uloge i niko ne bi poželeo da strepi od manipulacija.”

 

PREDIGRA IZBORA: Posebnu političku poslasticu predstavlja pobeda referendumskog „ne” u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, uz tesne rezultate u Užicu i još nekim gradovima, ali na Beogradu je pik zbog predstojećih izbora – kojih za razliku od parlamentarnih mora biti.

Opozicija vidi kao značajan indikator antirežimskog raspoloženja i jasan signal rušenja režima SNS 55 odsto “ne” , a vlast to posmatra sa ozbiljnom rezervom i dozom nonšalancije jer je, kako je objasnio prvi portparol RIK-a, predsednik Srbije i SNS-a jedva i svoje roditelje ubedio da glasaju “za”.

23-25 Ustavni referendum glosa2Doduše, apsolutno su u pravu svi koji tvrde da tamo gde ima ozbiljne kontrole izbornog procesa i brojanja glasova mala je verovatnoća manipulacija. Tamo gde je nema najbolje su demonstrirali članovi biračkog odbora na jednom izbornom mestu u Čačku, koji su uz svoja imena na zapisniku dopisali i brojeve tekućih računa!

U Beogradu se na 99,67 biračkih mesta izjasnilo 432.920 građana. Izmene Ustava podržalo je 44,36 odsto građana, a protiv je bilo 54,8 odsto. To jeste dobar pokazatelj mogućih izbornih ishoda, ali nikako ključan jer je izlaznost mnogo manja nego kad su izbori, a posebno kombinacija gradskih i predsedničkih – pa još parlamentarnih – kada izborna mašinerija radi punim pogonom.

No, neki izborni takmaci poput pokreta Ne davimo Beograd, poučeni iskustvom, ozbiljno razmišljaju o kontroli izbora i već su obučili više od hiljadu kontrolora, i to iz redova građana koji su se dobrovoljno prijavili. Do izbora će obučiti bar po jednog za svako izborno mesto u Beogradu.

U čitavoj referendumskoj priči – baš kao i kod izjašnjavanja – izgubila se ključna tema, a to su eventualne promene u pravosuđu. O njima se govori sporadično, na isti način kao i nešto pre 16. januara, kao o mogućnosti koja nije baš izvodiva jer će posredno u izbor sudija i tužilaca biti opet uključena zakonodavna vlast. Pri čemu ni vlast ni opozicija nisu imale posebnu želju, a ni mediji, da građane informišu i podstaknu na glasanje.

“Malo interesovanje građana za referendum i njihova slaba informisanost o ustavnim promenama o kojima je trebalo da se izjasne posledice su niza negativnih faktora za koje su odgovorne državne institucije i politički akteri, ali su i jasna ilustracija nezavidnog stanja demokratije u Srbiji. U demokratskoj državi, utemeljenoj u vladavini prava, proces donošenja izmena Ustava bio bi centralno pitanje oko kojeg bi se u dužem periodu mobilisala javnost i artikulisao pluralizam društvenih interesa”, objašnjava Nedeljkov.

Kako dodaje, našli smo se u situaciji da referendum naprečac raspisuje praktično jednopartijska skupština, za datum koji je u jeku sezone zimskih odmora, ali i, što je još važnije, usred snažnog talasa epidemije, da većina najuticajnijih medija ne tretira izmene Ustava kao važnu temu, da je nizak nivo aktivnosti političkih partija u zagovaranju jednog ili drugog odgovora na referendumsko pitanje.

“Vlast je referendumu pristupila kao tek još jednoj formalnosti koja treba kako-tako da se obavi, usled čega i ne treba da nas čudi nezainteresovanost građana da participiraju, pa tako i da preuzmu deo odgovornosti za način na koji će najviši pravni akt Republike Srbije da definiše sudsku granu vlasti”, objašnjava naš sagovornik.

Sam dan referenduma obeležio je loš kvalitet pripreme i sprovođenja glasanja, koji se primarno ogledao u nekompletnim sastavima glasačkih odbora, nepravilnoj pripremi glasačkih mesta i povredi procedura za glasanje van glasačkog mesta.

“Ovakve okolnosti korespondirale su i sa izraženim prisustvom neovlašćenih lica na glasačkim mestima, a bilo je i pritisaka na posmatrače i njihovog zastrašivanja. Na jednom od glasačkih mesta gde su uočene ozbiljne nepravilnosti Posmatračka misija Crte registrovala je i tzv. slučaj “punjenja” glasačke kutije, odnosno istovremenog ubacivanja više desetina glasačkih listića u kutiju, čime je prekršeno pravilo jedan čovek – jedan glas”, kaže Raša Nedeljkov.

 

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR