Dostupni linkovi

Šta je sporno u zakonima zbog kojih se protestuje u Srbiji?


Protestna blokada u Beogradu. 4. decembar 2021.
Protestna blokada u Beogradu. 4. decembar 2021.

Ko normalan može da dozvoli da mu strane kompanije otkupljuju zemlju, komentariše Beograđanin Saša, jedan od hiljada ljudi koji su u Srbiji protestovali zbog izmene legislativa.

Demonstranti koji su u Beogradu i desetinama gradova Srbije dva vikenda zaredom blokirali glavne puteve tvrde da izmene Zakona o referendumu i Zakona o eksproprijaciji idu na ruku privatnim kompanijama. Traže zbog toga njihovo povlačenje.

"Ako menjate zakon na način da se ne štiti privatna imovina, onda je to problem za građane, nemate pravnu sigurnost", kaže Beograđanka Zorica, koja je kao i Saša bila među demonstrantima 25. novembra u Beogradu.

Predstavnici vlasti, u odgovorima, negiraju da ovi zakoni „idu na ruku“ privatnim investitorima.

U međuvremenu, pod pritiskom dela javnosti, predsednik Srbije Aleksandar Vučić priznao je nedostatke jednog od zakona, ali su organizatori protesta poručili da protesti neće stati dok ne budu ispunjeni zahtevi: povlačenje Zakona o referendumu i izmena Zakona o eksproprijaciji.

Za koje projekte država može da „oduzme imovinu“?

Izmene Zakona o eksproprijaciji privukle su veliku pažnju dela javnosti koji tvrde da bi te izmene omogućile privatnim kompanijama da uz naknadu brže zauzmu zemljište u privatnom vlasništvu, ako se izvođenje određenog projekta na tom mestu proglasi javnim interesom.

Pod pritiskom javnosti, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 8. decembra da je potpisao odluku o vraćanju u Skupštinu izmena Zakona o eksproprijaciji i priznao njegove nedostatke.

On je na konferenciji za novinare rekao da je njegov predlog Vladi Srbije da ne donosi nikakav novi zakon o eksproprijaciji nego da napravi najširu javnu raspravu, koja je do sada izostala.

Inače, Zakon o eksproprijaciji u Srbiji postoji od 1995. godine i više puta je menjan.

Ovim zakonom je predviđeno da se imovina može eksproprisati (zauzeti) „samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona“ i „uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne“.

To u praksi znači da je država tokom planiranja gradnje, na primer, nekog autoputa u skladu sa zakonom oduzimala građanima zemljište i kuće koji su se nalazili na ruti tog autoputa, a u zamenu za to im plaćala tu imovinu po tržišnoj vrednosti.

Ono što je ključna novina koje predviđaju izmene zakona koje je u septembru predložilo Ministarstvo finansija je proširenje onoga što može predstavljati javni interes za eksproprijaciju.

Prema sadašnjem zakonu, Vlada Srbije može utvrditi javni interes za izgradnju objekata u više oblasti, kao što su obrazovanje, zdravstvo, kultura i slično.

Ono što je novo, a što predviđaju izmene, je da Vlada može utvrditi javni interes za eksproprijaciju zbog projekata od značaja za Srbiju, a za koji je prethodno zaključen međunarodni ugovor u kojem je jedan od potpisnika Srbija.

Na ovaj način zakonom se omogućava da se zemljište može eksproprisati i za potrebe raznih projekata koji realizuje privatna kompanija ukoliko je Srbija za taj projekat zaključila međunarodni ugovor.

Upravo je ovo i glavna zamerka demonstranata, koji tvrde da se izmene Zakona o eksproprijaciji donose zbog privatne kompanije “Rio Tinto”, zainteresovane za eksploataciju litijuma na zapadu Srbije.

Međutim, toj kompaniji je eksproprijacija omogućena drugim zakonom, nezavisno od izmena zakona.

Naime, prema važećem Zakonu o rudarstvu i geološkim istraživanjima, može se vršiti eksproprijacija nepokretnosti i za potrebe privatne kompanije koja radi istraživanja ili vrši eksploataciju mineralnih sirovina koje su od značaja za državu.

Takve rude su, između ostalog, i rude bora i litijuma.

Takođe, i sadašnja verzija Zakona o eksproprijaciji i pre izmena predviđa i mogućnost eksproprijacije ako je ona neophodna „za eksploataciju mineralnih sirovina“.

To znači da bi za potrebe projekta kompanije “Rio Tinto” mogla da se vrši eksproprijacija zemljišta u skladu sa sadašnjim propisima i bez izmena Zakona o eksproprijaciji.

Kompanija “Rio Tinto” je trenutno u fazi istraživanja i pribavljanja neophodnih dozvola negirajući pritom da će ugroziti građane.

Srbija nema zaključen međunarodni ugovor za rudnik kompanije „Rio Tinto”, a premijerka Srbije Ana Brnabić je u svojoj izjavi u novembru izjavila da ta kompanija već ima u vlasništvu svo zemljište koje joj je bilo neophodno i da ne postoji nijedna parcela koju je potrebno oduzeti od građana.

Eksproprijacija po hitnoj proceduri

„Svi postupci koji se vode u skladu sa ovim zakonom su hitni“, glasi jedna od dopuna Zakona o eksproprijaciji koja je takođe izazvala sumnju dela javnosti da se izmenama zakona građanima u kratkom roku zauzima imovina.

Prema sadašnjem zakonu, Vlada Srbije dužna je da po predlogu za utvrđivanje javnog interesa za eksproprijaciju odluči u roku od 90 dana.

Izmene zakona skratile bi taj rok na 15 dana.

Izmene takođe predviđaju i da građani, za čiju imovinu postoji predlog za eksproprijaciju, o tome mogu da se izjasne u roku od pet dana, dok sadašnji zakon ne predviđa nikakav rok.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je 24. novembra na konferenciji za novinare da su ove izmene zakona neophodne.

„Gradimo jedan tunel i mi izgubimo 160 dana u čekanju za miniranje tunela jer želimo da izbegnemo svaku mogućnost povrede nečijeg prostora, imovine, da ne kažem, fizičkog integriteta ljudi zbog toga što neko traži i govori da nije fer cena koja je ponuđena“, naveo je Vučić i dodao da građani za zemljište nekad traže i do pet puta veću cenu od tržišne i da zbog toga radovi stoje.

Ipak, predsednik Srbije je 7. decembra potvrdio manjkavosti izmena Zakona o eksproprijaciji i najavio da će, pre nego što potpiše, dokument pretrpeti nove izmene.

Koliko građana mora da izađe na referendum?

Drugi zakon koji je „podigao prašinu“ i bio predmet nezadovoljstva na protestima je Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi koji je u Skupštini usvojen 25. novembra.

Za razliku od onog o eksproprijaciji, predsednik Srbije je ovaj zakon potpisao, što znači da je on stupio na snagu.

Međutim, tokom svog obraćanja 8. decembra, Aleksandar Vučić je priznao manjkavosti i ovog zakona. On je najavio izmene i ovog zakona.

Kako je objasnio, prihvatio je predlog da se ukinu takse na potpise prikupljene u narodnoj inicijativi, kao i predlog da se referendum po istom pitanju ne može ponoviti u roku od najmanje četiri godine.

Jedna od bitnih izmena ovog, usvojenog, zakona je deo koji se odnosi na to koliko je potrebno birača da izađe na referendum, odnosno neposredno glasanje građana o određenim pitanjima, da bi referendum uspeo i da bi odluka doneta na referendumu važila.

Nov zakon definiše da je odluka na referendumu doneta ako je za nju glasala većina građana koji su glasali.

Starim zakonom bilo je propisano da je referendum uspeo samo ako je na njemu glasala većina građana koji imaju biračko pravo.

U praksi, sada nije potrebno da izađe najmanje 51 odsto građana koji imaju biračko pravo da bi referendum uspeo, već odluku donose građani koji su izašli na referendum.

Ovo ukidanje takozvanog kvoruma na referendumu Venecijanska komisija, pravno savetodavno telo Saveta Evrope koje se sastoji od nezavisnih stručnjaka u oblasti ustavnog prava, je ocenila kao pozitivan pomak u mišljenju objavljenom 24. septembra.

Inače, referendum može biti republički, pokrajinski ili lokalni, odnosno može se organizovati na celoj teritoriji Srbije ili samo jednom delu teritorije.

Prvi sledeći referendum najavljen je za 16. januar, kada će se građani izjašnjavati o promeni Ustava u delu o pravosuđu. Na ove promene Srbija se obavezala prilikom evropskih integracija, a izmene će, kako zvaničnici najavljuju, ojačati nezavisnost pravosuđa.

U međuvremenu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je još jedan referendum, lokalni ili okružni, na kojem će se građani izjašnjavati da li žele da se u zapadnoj Srbiji otvori rudnik za eksploataciju litijuma, koji planira da izgradi kompanija „Rio Tinto“.

Novi Zakon o referendumu primenjivaće se i na taj referendum.

Organizacija i ponavljanje referenduma

Prigovor organizatora protesta na novi Zakon o referendumu tiče se i sastava glasačkih odbora kada se referendum raspisuje na osnovu inicijative građana.
Referendum, sem države, mogu inicirati i građani, za šta je potrebno najmanje 100.000 potpisa ljudi sa pravom glasanja.

Naime, članovi glasačkih odbora koji rukovode procesom glasanja na referendumu, obezbeđuju pravilnost i tajnost glasanja, imenuju se, kako se navodi u novom zakonu, na predlog poslaničkih odnosno odborničkih grupa koje su na dan raspisivanja referenduma zastupljene u skupštini.

Na ovaj način, članovi glasačkih odbora se biraju na predlog i iz redova političkih partija i oni su imenovani da kontrolišu glasanje na svim referendumima, pa i na onim koji se održavaju na inicijativu građana.

Demonstranti tvrde da će, zbog toga, uticaj političara na referendum biti ojačan.

U starom zakonu bilo je navedeno samo da su organi za sprovođenje referenduma komisija i glasački odbor. Komisiju, kako je bilo navedeno, obrazuje organ koji je raspisao referendum, a komisija obrazuje glasačke odbore.

Drugi prigovor koji se mogao čuti na protestima tiče se ponavljanja referenduma.
Nov zakon predviđa da, ako su građani glasali protiv neke odluke, o tome se ne može odlučivati na novom referendum u roku kraćem od godinu dana od dana održavanja prethodnog referenduma.

To znači da se referendum, ukoliko su se građani izjasnili protiv određene odluke, može ponoviti posle godinu dana.

Ipak, stari zakon je predviđao još kraći rok za ponavljanje referenduma, pa je referendum mogao biti ponovljen za šest meseci ako građani referendumom nisu potvrdili neku odluku.

Narodna inicijativa uz plaćanje overe potpisa

Novina Zakona o referendumu koja je takođe izazvala velike polemike je uvođenje overe potpisa za narodnu inicijativu, odnosno za referendum koji iniciraju građani.

Novi zakon predviđa da naknada za overu potpisa iznosi 40 dinara (0,3 evra) po potpisu, a overa potpisa se vrši kod javnog beležnika, u gradskoj upravi ili sudu.

Potpisi se mogu dati i elektronskim putem i za njih nije potrebna overa.

Stari Zakon o referendumu iz 1998. nije predviđao overu potpisa, pa ni spomenuto plaćanje.

Zamerka koja se mogla čuti od organizatora protesta je da se na ovaj način uvodi taksa na narodnu inicijativu, odnosno da građani moraju da plate da bi predlagali izmene propisa.

Venecijanska komisija dala je, između ostalog, mišljenje da za autentifikaciju (overu) potpisa ne treba tražiti nikakvu naknadu ili bi ta naknada trebalo da bude vrlo mala.

Vlada Srbije saopštila je 8. decembra da je predložila Narodnoj skupštini izmene i dopune Zakona o referendumu koje se odnose na overu potpisa, ponavljanje referenduma i predstavnike koji sprovode referendum.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG