BEOGRAD - "Sluz i žuč" novo je prozno djelo Nenada Džonija Rackovića, multimedijalnog umjetnika, ovih dana objavljeno u izdanju beogradske "Lagune", koje spada u žanr trilera i horora.
"Živeti znači biti uklet svekolikim postojanjem i u isto vreme biti stvorenje koje saučestvuje u toj ukletosti i produžava je. Depresija je ta, a ne ludilo, koja nas poražava, demoralizacija nas užasava, a ne bezumlje, razbijanje iluzija u umu, a ne njegovo pomućenje, jeste ono što ugrožava našu kulturu nade", piše Racković već na početku romana.
Knjigu su čitaocima preporučili Svetislav Basara i Miljenko Jergović. Inspirisan ovim djelom, Basara piše da je svijet umjetnika pakao ispunjen duhovima.
"Viđen očima autora, okruženog sujeverjem i predrasudama, Beograd je postao nadrealni svet bez nadrealizma. 'Sluz i žuč' je priča u kojoj potraga glavnog junaka za egzistencijalnim smislom dovodi do razotkrivanja zataškane stvarnosti. Rackovićev junak je 'mrtav čovek u mrtvom gradu' koji poseže za surogatnom utehom jer je smisao odavno izgubljen", navodi Basara.
On dodaje da proze kakvu piše Racković u istoriji srpske književnosti nije bilo.
"Malo je takve književnosti i u svetu. Proze koja se piše životom i krvlju i koja je uporediva samo sa prozom Antonena Artoa. Kao i u Rackovićevoj Bibliji, i ovde je reč o istini i iskrenosti za koje ne znam da li smo svi spremni. 'Sluz i žuč' sam pročitao u dahu. Izuzetan kratak roman koji zaslužuje da bude prepoznat i od kritike i od čitalaca", ističe Basara.
Miljenko Jergović sa druge strane piše da je Džoni Racković najnježniji savremeni srpski pisac.
"Piše kao što bi pisao Vilijam Barouz da je živio u Beogradu, da je bio pitomiji čovjek i da je bio mnogo, mnogo luđi. Ono što Racković piše neka je vrsta dnevnika ili memoara između dva nedovršena, po svemu sudeći, imaginarna felacija, i čudesno je lijepo i dirljivo. Započneš čitati, tek da vidiš o čemu je riječ, a onda ne staješ do posljednje tačke. I kao u svakog istinskog pisca koji se pojavio niotkud, kod Rackovića nisi siguran što te više dira, ono o čemu piše ili način na koji piše", jasan je Miljenko Jergović.
Nenad Racković, multimedijalni umjetnik, rođen je u Beogradu 1967. godine. Studirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti. Prvu pjesmu objavio je 1984. godine u "Književnoj reči", a prvu izložbu imao je u SKC-u 1985. godine. Pored mnogobrojnih tekstova u književnim časopisima objavio je i romane: "Aspirin" (2002), "Knjiga recepata" (2002), "Nesavladiva priča" (2006) "Peto godišnje doba" (2017) i Biblija (2019).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.