Telekom isključuje konkurenciju, Ratel godinu i po dana "ispituje" 1Foto: Miroslav Dragojević

Samo u periodu od 23. januara 2020. godine do 27. maja 2020. godine kablovski operater SBB podneo je 280 zahteva za pristup kablovskoj kanalizaciji Telekoma Srbija, a pozitivno je odgovoreno samo na četiri.

Na više od 98 odsto zahteva, bilo da je reč o novom pristupu ili zameni postojećih kablova, odgovoreno je negativno, nije bilo odgovora ili su zahtevi ocenjeni kao nepotpuni i do današnjeg dana nisu procesuirani, saznaje Danas.

„Najčešći razlog negativnog odgovora, tačnije 258 u navedenom periodu je nepostojanje raspoloživih kapaciteta“, navodi se u odgovoru SBB-a Danasu, mada ništa bolje nisu prošli ni drugi operateri koji nisu u vezi sa Telekomom.

Prema Zakonu o elektronskim komunikacijama, Telekom Srbija kao operator sa značajnom tržišnom snagom ima obavezu da objavi standardnu ponudu i da pod istim uslovima ostalim operatorima omogući zajedničko korišćenje infrastrukture u skladu sa tehničkim mogućnostima. Drugim rečima, tržište telekomunikacija je liberalizovano tako da operateri mogu građanima da ponude uslugu, a Telekom kao monopolista nad infrastrukturom na tom delu tržišta je dužan da im to omogući. Osim ukoliko se zakon ne rastegne tako da se pravila o povećanju konkurencije koriste da se konkurencija u stvari ograniči.

„Iako su naši zakoni gotovo prepisan regulatorni okvir Evropske unije, evropski standardi se primenjuju, nažalost, više po formi nego suštinski. Liberalizacija tržišta treba da znači veći izbor za krajnjeg korisnika, a ne sužavanje izbora. Kablovska kanalizacija koja je decenijama građena novcem svih građana Srbije i u kojoj zakoni garantuju slobodu izbora, pa i telekomunikacionog operatora, sada su pod kontrolom isključivo Telekoma Srbija, koji bi trebalo da pod istim uslovima sebi, svojim povezanim licima, ali i ostalim operatorima omogući postavljanje telekomunikacione infrastrukture“, kažu u SBB.

Ova kompanija se žalila nadležnom regulatornom telu – Ratelu, da obavi kontrolu traženih lokacija, odnosno da proveri da li zaista nema kapaciteta.

„Zahtev Ratelu je podnet u martu 2020. godine, terenska provera započeta je posle vanrednog stanja, a do danas nije konačno odlučeno o našem zahtevu. Poslednju radnju u postupku je Ratel izvršio u julu 2021. godine kada je saslušao predstavnike obe strane“, napominju u SBB-u.

I prema Zakonu o elektronskim komunikacijama članu 53. Ratel ima obavezu da „vodi ažurnu bazu podataka o vrsti, raspoloživosti i geografskoj lokaciji kapaciteta, naročito podatke o pravcima i kapacitetima elektronskih komunikacionih mreža“.

U odgovoru na pitanje Danasa u Ratelu kažu da periodično vrše analize tržišta u smislu prethodne regulacije i utvrđuju da li na posmatranom tržištu postoji delotvorna konkurencija ili jedan ili više operatora imaju značajnu tržišnu snagu.

„Operator ima pravo da zahteva zajedničko korišćenje (uključujući i fizičku kolokaciju) elemenata mreže i pripadajućih sredstava drugog operatora ili trećeg lica, kada je to neophodno radi konkurentnog, ekonomičnog i efikasnog obavljanja delatnosti elektronskih komunikacija ili kada novu elektronsku komunikacionu mrežu i pripadajuća sredstva nije moguće izgraditi ili postaviti bez štetnih posledica po životnu sredinu, javnu bezbednost, realizaciju prostornih planova ili očuvanje kulturnih dobara. Operator zaključuje komercijalni ugovor sa drugim operatorom ili trećim licem, a ako ugovor ne bude zaključen u roku od 60 dana od dana podnošenja zahteva za zaključenje ugovora, Ratel je ovlašćen da na zahtev zainteresovane strane ili po službenoj dužnosti, donese rešenje kojim se utvrđuje zajedničko korišćenje u skladu sa zakonom.“

U Ratelu kažu da je SBB tokom prošle i ove godine „podneo više zahteva“ za donošenje rešenja o zajedničkom korišćenju infrastrukture, odnosno elektronskih komunikacionih sredstava.

„Ovi zahtevi se odnose na nemogućnost sklapanja ugovora ili ponude za sklapanja ugovora pod nepovoljnim komercijalnim uslovima u odnosu na postojeće sa određenim brojem trećih lica (EPS Distribucija i građevinski investitori). Pored navedenog, SBB je podneo i zahtev za pristup elementima mreže, odnosno kablovskoj kanalizaciji operatora sa značajnom tržišnom snagom Telekom Srbija s obzirom na to da je ovaj operator prethodno odbio zahteve operatora SBB za korišćenje kablovske kanalizacije Telekom Srbija, jer isti nisu podneti u skladu sa Standardnom ponudom. Takođe, Ratelu se obratilo i udruženje kablovskih operatora zbog komercijalnih uslova koje za zajedničko korišćenje infrastrukture nameće EPS Distribucija“, navodi se u odgovoru Ratela. U slučaju spora između SBB i EPS Distribucije, Ratel je doneo rešenje kojim je obavezao EPS Distribuciju da SBB-u omogući postavljanje kablova na stubove niskonaponske mreže.

„Ostali zahtevi SBB i udruženja kablovskih operatora su u procesu utvrđivanja činjenica, odnosno donošenja rešenja“, navodi se u odgovoru Ratela koji se odnosi na žalbe koje je SBB podneo ovom telu još pre godinu ipo dana protiv Telekoma. Juče i prekjuče nismo uspeli da dobijemo odgovore od Telekoma Srbija.

Bivša ministarka za telekomunikacije baš iz vremena kada je sprovođena liberalizacija tržišta Aleksandra Smiljanić ističe da postoji zakonska obaveza Telekoma da obezbedi pristup kablovima, ali je to „rastegljivo“.

„Moraju ako imaju slobodnog kapaciteta. A takođe moraju i da uračunaju i eventualno povećanje saobraćaja, tako da je ta odredba rastegljiva“, napominje ona dodajući da je dobro da postoji konkurencija.

„Ume državna firma da se otme kontroli, ali s druge strane ne sme se otići i u drugu krajnost pa da sav profit odlazi stranim kompanijama. Sada se najveći novac nalazi u sadržaju, a ne infrastrukturi. U Evropi su telekomunikacione kompanije bile pod velikim pritiskom da pojeftine pristup infrastrukturi, a najveći prihodi su odlazili onima koji plasiraju sadržaj, a to su pre svega najveće američke kompanije Gugl, Fejsbuk itd. Mislim da bi trebalo naći način da se pravednije rasporede prihodi od sadržaja i distributerima i da se omogući malim firmama da posluju, jer one su nosioci inovacija. Kod nas je sasvim suprotan trend ukrupnjavanja“, napominje Smiljanić.

Nekadašnja predsednica Komisije za zaštitu konkurencije Dijana Bajalović ističe da treba utvrditi da li zaista nema kapaciteta na traženim lokacijama i da je to posao nadležnog regulatornog tela.

„Regulatori bi trebalo da su nezavisni, ali na žalost u stvarnosti nisam sigurna da obavljaju svoj posao“, smatra Bajalović.

Činjenica da je od 280 zahteva odobreno samo četiri za Petra Đukića, profesora na TMF i člana Naučnog društva ekonomista, ukazuje na to da je cilj ograničavanje konkurencije.

„Ne znam konkretno da li ima ili nema uslova, ali odnos ovih brojeva mi deluje kao da neko želi da se jedna usluga koristi, a usluga druge firme ne koristi. Nemam drugo objašnjenje“, ističe Đukić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari