Prošlost Bosne i Hercegovine obilježena je ratovima koji su kroz istoriju oblikovali socijalno tkivo ove male zemlje, a svaki od njih na specifičan način određivao njenu budućnost. Pesimisti skloni crnom humoru rekli bi - ni manje zemlje ni više ratova, a svaki rat je tragedija sama po sebi.
Nažalost, istorija naših ratova je spirala zla koja seže u daleku prošlost i teško joj je nazrijeti početak, ali i kraj. Taj kontinuitet nesreće izrodio je brojne i strašne zločine koji su nepojmljivi normalnom ljudskom razumu, a oni nam se kao prst subine ponavljaju svakih nekoliko decenija. Zaista je teško zamisliti da ljudi koji su u tolikoj mjeri bliski jedni drugima po jeziku, kulturi, mentalitetu, pa čak i krvnom srodstvu, mogu činiti takvo zlo jedni drugima. Jedan od takvih zločina dogodio se prije tačno 80 godina, na Ilindan, kada su ustaše u Sanskom Mostu u samo tri dana, kako tvrde istorijski izvori, svirepo pogubili oko 5.500 Srba, Jevreja i Roma na lokalitetu Šušnjar.
Ovaj zločin bio je tek jedan u nizu počinjenih u Drugom svjetskom ratu na prostoru kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, a u tim zločinima, pored pomenutih naroda, stradavali su i antifašistički orijentisani Hrvati, Bošnjaci i pripadnici drugih naroda koji su bili protivnici pogromaške i genocidne politike NDH. Prije nekoliko dana u Sanskom Mostu obilježena je 80. godišnjica pomenutog zločina na lokalitetu spomen-kompleksa Šušnjar, kojom prilikom su evocirane uspomene na taj događaj. Iako se spomenik nalazi u registru kulturno-istorijskih spomenika pod zaštitom države Bosne i Hercegovine, on se danas nalazi u lošem i zapuštenom stanju. Svaka država koja drži do pijeteta i poštovanja prema žrtvama fašističkih režima morala bi više pažnje posvetiti održavanju ovakvih mjesta, a takav poziv je i upućen s ovoga skupa.
Odnos prema žrtvama ratnih zločina, u kojima su tokom proteklih ratova stradavali svi narodi i građani na prostorima Bosne i Hercegovine, ključ je izgradnje razumijevanja, pomirenja i suživota na ovim prostorima. Poštovanje prema žrtvama, ubijenima i obespravljenima stvar je ljudskosti i odgovornosti za budućnost, a pijetet prema nekoj žrtvi ne može se iskazivati negiranjem ili minimiziranjem drugih žrtava. Ako iz samih sebe ne izvučemo ono što je istinski ljudsko i imanentno čovjeku kao humanom biću rizikujemo da se kovitlac zločina nastavi unedogled.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.