Kirgistan (2): Nasleđe Nemaca u Rotfrontu 1Foto: Kristijan Eker

Posle strme krivine, toliko strme da izgleda pomalo čudna u ravnici, stiže se do sela Rotfronta, gde živi oko 600 ljudi i tri naroda: Kirgizi, Rusi i Nemci.

Rotfront je skupina kuća sa plavo-zelenim zidovima od drveta i krovovima od azbesta. Rotfront je selo sačinjeno od dve ulice koje trče paralelne sa planinama koje stoje nepomične na samo nekoliko kilometara od sela.

Nekoliko njiva deli selo od planina, koje počinju iznenada: prvi je uspon blag, a onda odjednom – zemlja se diže ka nebu, kao iznenadni plamen koji se oslobađa u ognjištu.

Planine rastu i rastu, a na njihovom vrhu stoji višegodišnji sneg, koji se nikada ne topi. Pod lepotom prirode krije se i velika opasnost: visina planina, koja dostiže i 7000 metara, svedoči i o tektonskim pokretima koji muče kirgisku zemlju i koji se često pretvore u izuzetno silne zemljotrese.

Na nekoliko sekundi se zemlja zatrese i ništa ne ostane od onoga što je čovek izgradio.

​Rotfront je jedno od poslednjih sela u Kirgistanu gde žive Nemci. Nisu u pitanju Folksdojčeri, koji su naselili Vojvodinu pre 300 godina, nego menoniti iz Frizije.

​Tokom XVI veka u severnoj Evropi poraslo je nezadovoljstvo naroda prema Katoličkoj crkvi i zbog toga su stvorili nekoliko novih religijskih pokreta.

Najpoznatiji (i najuspešniji) su sigurno bili oni koje su osnovali Luter, Kalvin i Cvingli. U Friziji, regiji koja se nalazi u Nizozemskoj, Meno Simons osnovao je, u okviru već postojećeg anabaptističkog pokreta, svoju discipinu koja nije samo negirala validnost krštenja, nego je – između ostalog – i zabranila bilo kakvu upotrebu oružja.

I dan danas, menoniti odbacuju svaku vrstu oružja, ali i televiziju, filmove, plesanje i alkohol.

Menoovi sledbenici došli su sa teritorije sadašnje Nemačke, ali i iz Švajcarske i naravno iz Holandije. Bili su prvenstveno paori, koji su želeli da žive na miru i u skladu sa zakonima prirode.

Na početku, našli su utočiste u frizijskom gradu Groningenu, ali su uskoro bili prinuđeni da ga napuste zato što tamošnje vlasti – i religijske i svetovne – nisu imale velike simpatije prema njima. Pobegli su prvo u Zapadnu Prusiju, koja nije bila sklona da ugosti ljude koji nisu nameravali da ratuju, a onda na ušće reke Visle, blizu grada Gdanjska, koji je tada pripadao Poljskoj.

Problemi su počeli 1772. god., kada je Poljska nestala sa mape Evrope i njena teritorijapostala plen drugih držаva, prvenstveno Prusije i Rusije. Gdanjsk je bio pod kontrolom Prusije, a menoniti su odlučili da još jedanput napuste svoje domove.

Pozvala ih je Katarina Velika iz Rusije, kojoj su bili potrebni pobožni i radni ljudi da naseli teritorije koje je Rusija osvojila tokom ratova protiv Osmanskog carstva. U pitanju je bila plodna ravnica na jugu Ukrajine. Bila je 1789. godina kad se prva grupa menonita preselila u Rusko carstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari