GLAD, INFLACIJA, NEMIRI NA ULICAMA Ekonomska kriza trese Liban, preplašeni i besni stanovnici ne vide izlaz iz loše situacije
Foto: EPA-EFE/STR

TUGA

GLAD, INFLACIJA, NEMIRI NA ULICAMA Ekonomska kriza trese Liban, preplašeni i besni stanovnici ne vide izlaz iz loše situacije

Planeta -

Liban se suočava sa jednom od najgorih svetskih ekonomskih kriza još od 1800-tih, u toj zemlji medicinska oprema, gorivo kao i električna energija su na minimumu.

Upravo zbog ove krize procenjuje se da više od polovine stanovnika te zemlje više ne može sebi da prijušti dovoljno hrane, jer su cene veoma skočile nakon kraha njihove valute. Ljudima nije ostalo ništa.

Novinari BBC-ja su takođe posetili jednu bolnicu u kojoj je veoma mračno.

-Naš glavni problem ovde, u ovoj jedinici je taj što nemamo svetlo, rekla je doktorka u libanskoj glavnoj bolnici koja je pogođena krizom na sve načine.

Onkološki pacijent koji je primljen tokom noći nije u mogućnosti da primi svoju hemoterapiju već šest meseci i sad doktori kažu da će umreti.

Pogledajte koliko magnezijuma imam, rekla je menadžerka za nabavku lekova pokazujući na prazan ormarić dodajući da je u problemu.

Na pitanje da li je to najmanji broj zaliha koje su ikada imali, Raeda Albitar odgovara da da, a da u bolnici radi 16 godina.

Prošle nedelje došla je trudnica, imala je preeklampsiju, to je visoki pritisak u trudnoći i izgubila je bebu, jer nismo imali magnezijum koji košta dva ili tri centa.

Ista priča je sa strujom, velike nestašice prisilile su zemlju i bolnicu da koriste generatore.

Preključe generatori su radili 30 sati, to je jako opasno.

Cena generatora sada je mnogo veća nego što je nečija mesečna zarada, tako da se Halima oslanja na elektro-mrežu i srećna je ako ima nekoliko sati struje, pre nego što mora tog dana da završi posao.

-Radim sa gubitkom, ono što zaradim ide mi na hranu i piće, rekla je Halima koja je krojačica.

Svakoga dana ljudi stoje u kilometarskim kolonama kako bi osigurali bar malo goriva.

Libnska valuta je zvanično vezana za dolar, tako da se pojavilo crno tržište, odnosno dileri deviza.

Keš se prodaje na ulicama za 10 odsto manje od svoje vrednosti.

Novinarka je ušla u menjačnicu i za 20.000 libanskih funti je kupila jedan dolar, što je dokaz velike inflacije, jer je prošle nedelje dolar koštao 15.000 libanskih funti.

Ušteđevine i plate su svedene na gotovo ništa.

Kamp za izbeglice je osnovan pre 50 godina i nalazi se u Bejrutu i dom je izbeglicama iz Palestine.

Bejrut, protesti
foto: EPA-EFE/NABIL MOUNZER

Međutim, sada libanske porodice koje su izgubile sve, počele su da se useljavaju.

Novinari BBC-ija upoznali su jednu porodicu u izbeglčkom kampu koja je morala tamo da ode kako bi preživela

Basam je poveo u kamp svoju ženu, sina i bliznakinje nakon što je izgubio posao taksiste.

-Nisam mogao da plaćam kiriju, da ne pominjem hranu i piće, imao sam dve opcije da ih dovedem ovde ili da živimo na ulici. Ali moguće je da su ulice bolje, rekao je Basim.

-Nikoga ne možemo da krivimo za ovo sem države, koga drugog da krivimo?, zapitao se on.

Velika eksplozija luci u Bejrutu prošle godine i pandemija samo su pogoršale ovu krizu praćena decenijskom korupcijom i lošim upravljanjem.

Nakon skoro godinu dana od eksplozije grad je još uvek u ruševinama a zemlja bez vlade.

Političari ne mogu da se slože i formiraju novu vladu. Frustracija se prelila na ulice.

Nemiri na ulicama izbijaju na nekoliko nedelja.

Sestre u bolnici traže da budu prebačene na selo, jer situacija nije dobra.

Jedna od njih kroz suze kaže da je bolje na selu i da želi tamo da se vrati. Njena plata je 800 dolara, a sada vredi manje od 50.

-Ovde sam napravila prijateljstva za ćitav život, to mi je druga kuća, kaže ona. Njih 40 je napustilo u roku od dva meseca bolnicu, a mnoge su napustile zemlju.

Kurir.rs

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track