1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Istorija

Hrvatska: Nekultura sećanja i dom razdora u Glini

29. jul 2021.

Ni 80 godina nakon pokolja u Glini, u tom mestu se prema istoriji ne odnosi kako treba. Na mestu stravičnog zločina u pravoslavnoj crkvi danas se nalazi Hrvatski dom. To je nepravda učinjena i srpskom i hrvatskom narodu.

https://p.dw.com/p/3yEs6
Istorijska fotografija: u prvom planu Hrvaski dom u pozadini crkva Presvete Bogorodice
Istorijska fotografija: u prvom planu Hrvaski dom u pozadini crkva Presvete BogorodiceFoto: Igor Mrkalj

Na današnji dan komemoracijama se obeležava 80. godišnjica pokolja u pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice u Glini. Reč je o jednom od najstrašnijih ustaških zločina počinjenih tokom Drugog svetskog rata. Naime, obećavajući im da će ih poštedeti ako se pokrste u katoličanstvo, ustaše su u crkvu namamile nekoliko stotina građana srpske nacionalnosti da bi ih potom ubili, prema navodima svedoka, hladnim oružjem. Potom su u avgustu opljačkali i srušili crkvu.

-pročitajte još: Spomenici u Hrvatskoj: kome smetaju partizani?

Broj žrtava masakra varira od izvora do izvora. I dok neki tvrde da se radi o 260 osoba, drugi kažu da ih je bilo više od hiljadu. Istoričar Igor Mrkalj u svom radu „Slovenac među Hrvatima i Srbima: Franc Žužek, župnik u Glini, 1927. — 1955.“ navodi iskaz ustaše Stjepana Grudenića iz Marinbroda koji, između ostalog, kaže:

„Godine 1941. u mjesecu srpnju došao je iz Gline Vidaković Nikica u selo Marin Brod i rekao Žinić Josipu da imade u Glinskoj pravoslavnoj crkvi mnogo pohvatanih Srba koji će se dopremiti na večer u Marin Brod da se zakopaju (…) Sve mrtve ljude koji su bili doveženi iz Gline tu večer ja sam lično zakapao i po njima sipao kreč. Svih pokopanih Srba moglo je biti oko četiri stotine.“

Vidljivi temelji porušene crkve (fotografija iz 1961.)
Vidljivi temelji porušene crkve (fotografija iz 1961.)Foto: Igor Mrkalj

Zakasnela kultura sećanja

Pa ipak, slučajnom prolazniku, da se nađe na tom mestu, danas ne bi ništa govorilo o strašnom zločinu koji se tu dogodio. Umesto toga, ugledao bi Hrvatski dom u kojem se održavaju i predstavljanja dela živih revizionista koji, između ostalog, žele da umanje i spomenutu tragediju. Samo ime Hrvatski dom ne doprinosi zaceljivanju istorijskih trauma, ni boljim odnosima Hrvata i Srba koji na tom području žive. Štaviše, gradske vlasti su 2014. godine zabranile da se na tom mesta organizuju komemoracije žrtvama ustaškog zločina.

-pročitajte još: Da li su u Nemačkoj dozvoljeni nacistički simobili?

Kako je do svega došlo? Neposredno nakon Drugog svetskog rata, u uslovima strogo kontrolisane istoriografije, tema masakra u glinskoj crkvi nije se preterano otvarala. Jugoslovenske vlasti izbegavale su takve teme svih nacionalnih predznaka, delom i zbog straha od buđenja šovinizama.

U tome bi trebalo tražiti i razlog što je Srpska pravoslavna crkva odustala od obnove crkve na originalnom mestu. Akcijom solidarnosti šezdesetih godina na tom mestu podignut je Spomen dom kao mesto sećanja, otvoren tek 1969. godine. Prvobitno zamišljeni memorijalni muzej unutar njega, kasnio je petnaestak godina. U godinama nakon rata, prioriteti su bili industrijalizacija i stvaranje radnih mesta, pa je izgradnja spomen objekata došla na red tek u drugoj polovini šezdesetih.

Spomen dom je postao...
Spomen dom je postao...Foto: Igor Mrkalj

Traumatične devedesete

Tokom rata devedesetih Glina je bila okupirana i prosečnog hrvatskog građanina spominjanje njenog imena često podseća na govor aktuelnog predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji je iz nje, zalažući se za „veliku Srbiju“, poručivao da „nikada Srpska Krajina, nikada Glina, neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku“.

Nakon 1995, u opšteprihvaćenoj atmosferi negiranja i zatiranja istorije Srba u Hrvatskoj, Spomen domu je dato ime Hrvatski dom, što možemo nazvati istorijskim falsifikatom, te nepravdom učinjenom na račun i srpskog i hrvatskog naroda. Jer, Hrvatski dom u Glini zaista je postojao, ali ne na tom mestu. Hrvatska seljačka zadruga podigla ga je 1911. godine kao centralno mesto kulturnog, zdravstvenog i prosvetnog delovanja tog kraja.

Posleratna Jugoslavija Domu je izbrisala pridev „hrvatski“ pa ga je nazvala Radnički dom, da bi potom postao i Dom kulture, pa Narodni univerzitet. Vremenom je tu ulogu preuzeo Spomen dom, a na mestu Hrvatskog doma 1976. godine nikao je stambeno-poslovni blok.

...Hrvatski dom
...Hrvatski domFoto: Igor Mrkalj

Inicijative bez odgovora

Prvu glasniju inicijativu da se Spomen domu vrati staro ime, pronalazimo u julu 2011. godini. Istoričar Slavko Goldštajn tada je napisao da će Hrvatska s tom mrljom biti uljez u evropskom društvu, zahtevajući od tadašnje premijerke Jadranke Kosor da izgradi novi Hrvatski dom, a da Spomen domu vrati ime.

„Uveren sam da bi takav vaš potpis ili supotpis na takvoj odluci za moralno zdravlje hrvatskog društva po dalekosežnom efektu bio ravan Vašem potpisu ili supotpisu na dokumentu o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji“, napisao je Goldštajn pre deset godina u otvorenom pismu koje je objavio „Jutarnji list“.

„Sreo sam veliki broj hrvatskih intelektualaca koji se toga stide. Spomen dom bi bio, verujem, najprikladniji naziv za obnovljeno svetovno svetište. Učinimo sve što možemo da se to što pre dogodi. Pokažimo Evropi i svetu da zaista posedujemo kulturu koja je za to neophodna“, godinu dana kasnije napisao je u svom apelu pisac Predrag Matvejević.

Pitanje vraćanja imena Spomen domu stavljeno je 2013. godine i pred tadašnju vladu SDP-a, za koju bi se očekivalo da je imala sluha za takve probleme.

„Koliko god da pokušavamo da se bavimo konkretnim problemima malog čoveka, aveti prošlosti nas proganjaju. I to je sve pitanje odnosa prema prošlosti i kulture društva. Ovde je reč o dva uzastopna teška zločina, masovnim egzekucijama svih muških stanovnika, a za njega, kao i za bilo koji drugi zločin, nema izgovora. Apelujem, ako to išta znači, na lokalne vlasti u Glini da razmisle o tome“, odgovorio je u Saboru Hrvatske kao premijer Zoran Milanović na pitanje poslanika SDSS Milorada Pupovca koji je koalicioni partner u aktuelnoj vlasti HDZ-a.

Glina 1939. godine
Glina 1939. godineFoto: Igor Mrkalj

Ni antifašizam nije poželjan

Istini za volju, treba reći da komemoracije pokolja u glinskoj crkvi, kao ni vraćanje imena Spomen domu nisu teme koje preterano interesuju građane Hrvatske, ne pronalaze adekvatan medijski prostor i nisu značajno politički zastupane. To se pak može staviti u kontekst i poređenjem sa situacijom u vezi sa spomen-tablom poginulim HOS-ovcima, a na kojoj, nedaleko od nekadašnjeg ustaškog logora smrti Jasenovac, stoji pozdrav „za dom spremni“. Ili otkrivanje spomen-table vojnicima Vermachta i ustašama u samoj Glini, a koje se naziva „mučenicima“, sve uz državnu himnu i gradske zvaničnike.

„Iza te inicijative stoji udruženje Hrvatski domobran s biskupom Košićem, koja je postavila tridesetak takvih obeležja u županiji“, kaže nam, u lokalne prilike dobro upućeni meštanin koji nije želeo da mu napišemo ime. Upozorava da ni novi gradonačelnik Gline, Ivan Janković, za kojeg se smatra da je liberalan i moderan, građanima nije čestitao Dan antifašističke borbe.

„Od 1995. godine u Glini nema pojedinca unutar hrvatske zajednice koji je voljan da samostalno kaže da želi Hrvatski dom koji neće biti na temeljima porušene pravoslavne crkve i na mestu ustaškog zločina. Taj neko mogao bi da kaže da bi Hrvatski dom trebalo da bude na drugoj lokaciji, da se distancira od ustaštva“, opisuje naš sagovornik atmosferu u Glini.

Pre nekoliko dana predsednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac i predsednik Antifašističke lige Hrvatske Zoran Pusić, zatražili su vraćanje spomen-table žrtvama ustaškog zločina iz 1941. godine, kao i vraćanje imena nekadašnjem Spomen domu. Apel su uputili na adrese Ministarstva kulture i medija, kao i Gradskog veća Gline. Pitanja u vezi toga zatražili smo od SNV i Ministarstva, ali do zaključenja ovog teksta odgovore nismo dobili.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu