Mandić na obeležavanju genocida u Velici: Vratila se sloga u srpski narod, nametnute granice uspeli smo da otklonimo u glavama
Umesto da se bavimo svojim žrtvama, svojim Velikama i Pivama, neki naši su požurili da se umiješaju u tuđe muke i odnose koji zadaju veliki bol svakoj porodici koja je ostala bez svoga bližnjeg. Danas je, braćo i sestre, iz mraka prošlosti izronio svaki naš neprijatelj, da zada novi udarac. Ali, moramo poslati poruku da ovo nije ni 1941, ni 1942, ni ona 1944. kada je izvršen genocid u Velici.
INCKO KRENUO SA OPRAVDANJIMA: "Zakon nije usmeren ni protiv jednog naroda, nema KOLEKTIVNE krivice"
"MILOM NEĆU OTIĆI - NEKA ME HAPSE" Moćne reči novinara koga progone jer tvrdi da u Srebrenici NIJE BILO GENOCIDA (FOTO)
ISKOČIO VOZ IZ ŠINA NA PRUZI BEOGRAD-BAR: Kašnjenje u polasku, važna informacija za putnike!
Danas je jak i vitalan srpski narod u Crnoj Gori, danas je Srbija najmoćnija i najbogatija država na Balkanu, danas je nepokolebljiva naša Republika Srpska nastala u veličanstvenoj borbi upravo potomaka onih koji su stradali u Drugom svjetskom ratu, poručio je jedan od lidera Demokratskog fronta i predsednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić, povodom godišnjice zločina u Velici.
- To je vaskrsenje – vratila se sloga u srpski narod, a nametnute granice koje nas dijele smo uspjeli da uklonimo u našim glavama. Za nas ne postoje nikakve razlike među Srbima i svi su nam podjednako dragi. Podjednako nam je blizak naš sunarodnik iz Herceg Novog, Nikšića i Berana, kao i onaj iz Trebinja, Bratunca, Prijedora i onaj iz Vrbasa, Kraljeva i Čačka. Ta nova čista i jasna priča je upravo dovela do naše pobede 30. avgusta nad antisrpskim režimom u Podgorici, ali borba za tu pobjedu i dokaz da smo pobijedili još traje - naglasio je on.
Mandić je ocenio da ono što se u ovom kraju događalo 28. jula 1944. godine, ne bilježi ni najudaljenija istorija čitave Limske doline.
-Takvih zločina je vjerovatno bilo još negdje, ali se o njima govorilo, zločinci su traženi i suđeni, a o Veličkom pokolju se decenijama ćutalo. Nalazimo se na mestu na kome zastaju reči, ali ovde se već izvesno vreme progovorilo i naša je dužnost i obaveza da nastavimo glasno da govorimo i stalno istražujemo priču o stradanju našeg naroda, dece, žena i staraca - dodao je on.
Velika je naše veliko stradanje
Mandić je naglasio da ovo okupljanje na 77. godišnjicu genocida u Velici i Gornjoj Ržanici, svedoči bolnu istinu o zločinu za koji su mnogi verovali da će biti zaboravljen.
-Ona je istovremeno važna osmatračnica sa koje možemo na novi način posmatrati događaje iz Drugog svetskog rata u kome smo strašno postradali i od okupatora i od komšija. Ne možemo da ćutimo, jer se previše ćutalo, zarad nekog lažnog bratstva i jedinstva, dok su drugi, kao i danas, vodili samo računa o vlastitim interesima, govorili o svojim žrtvama i upirali prstom u nas Srbe, koji smo najviše stradali u 20 veku -i je on.
Poručio je da neprijatelji nijesu uspjeli ono što su htjeli – da nas potpuno zatru.
-Ni u Jasenovcu, ni u Jadovnu, Pivi, Prebilovcima, Bratuncu, Oluji, ni u našoj Velici… Smogli smo snage da opstanemo, da se rodimo iz krvi naših predaka. Branko Paunović je u svojoj knjizi „VELIKA – velika po vjekovnoj patnji“, koja se bavi istorijom ovog kraja, zapisao da je od Svetostefanske hrisovulje kralja Milutina iz 1314. godine, u kojoj se prvi put pominje ovo mesto, ovaj kraj naseljavao srpski narod. U popisu Skadarskog sandžakata od 1485. godine, precizno je zapisano da ovo selo broji 81 srpsku kuću, a popisom iz januara 1921. godine, u Velici je živjelo 1833 stanovnika i svi su se izjašnjavali kao Srbi. Po podacima iz 1940. godine, Velika je imala 2000 stanovnika. Istorija bilježi da je ovaj kraj stradao 1825, 1835, 1844, 1859, 1866, 1912, 1915, 1941, 1943. i valjda poslednji i najstrašniji put 28. jula 1944. godine - rekao je on.
Prisetio se i govora Tahira Hodže koji, kako dodaje, pokazuje kolika je bila mržnja prema našem narodu.
- Kolika je bila mržnja prema našem narodu u polimskom kraju, početkom Drugog svjetskog rata, najbolje se registruje iz govora Tahira Hodže, predvodnika tropojskih balista, koji je pozivajući na zločin govorio: Greh nećete napraviti ako im domove, kolibe i plotove oko kuća popalite, ako im stoku plijenite i usjeve pogazite. Devojke i nevjeste im porobite, a muškarce, makar to bila i deca u kolevkama, ubijajte, samo da od njih ne ostane traga. Duša će vam ući u dženet ako budete nemilosrdni - prisetio se on tih reči.
Mandić dodaje da na takvoj poruci i sličnim kampanjama za pripremu genocida izvršen je pokolj u Velici kakav se ne pamti.
- U toj operaciji su angažovane 7. SS divizija „Princ Eugen“ i 21. SS divizija „Skenderbeg“ sastavljena od albanskih balista i lokalnih muslimanskih oružanih formacija. Oni su za par sati 28. jula 1941. godine pobili 428 nemoćnih lica, od kojih su 120 bili djeca. Kada se konačno progovorilo o Velici, sasvim je jasno da se taj broj nije zaustavio na 428. Sve češće se spominje da broj žrtava premašuje 600. jer treba pridodati i broj stradalih izbeglica iz Metohije koji su usled ratnog vihora verovali da će pronaći zaštitu u ovom mirnom selu, tridesetak kilometara udaljenom od Pećke Patrijaršijek - rekao je on.