LONDON - U Engleskoj postoji selo koje ima istoriju borbe protiv smrtnosnih bolesti. Mještani ga zovu "selo kuge".
Priča počinje davne 1665. godine, kada je krojač iz sela Ejam naručio nešto odjeće iz Londona. Stigla je zaražena buvama koje prenose kugu. Umro je poslije nekoliko dana.
Nekoliko njegovih komšija takođe je umrlo, a neke porodice počele su da paniče i pobjegle su iz područja. Tadašnji rektor Vilijam Mompeson, uz podršku svog prethodnika Tomasa Stenlija, plašio se da će ovo proširiti bolest van sela i zamolio je mještane da se sami stave u karantin. Granični kamen postavljen je na obodu, označavajući tačku kroz koju su ljudi mogli da prođu, da izađu ili uđu.
Novac se stavljao u sirće unutar kamenja u zamjenu za hranu i zalihe koje su tamo ostavljene. Crkvene službe su premještene napolje. Mrtvi su brzo sahranjeni u blizini mjesta gdje su umrli. Mjere za kontrolu infekcije iste su i danas, prenosi Sky News.
Virus je obuzdan, ali je selo platilo visoku cijenu za lokdaun koji je samo uvelo. Za 14 mjeseci umrlo je 260 mještana - više nego duplo veća smrtnost bila je u odnosu na London. Grad Šefild, najbliži selu, sačuvan je od epidemije i druga sela bila su pošteđena.
U Ejamu znakovi te istorije postoje svuda naokolo. Nadgrobni spomenik u dvorištu crkve ima uklesanu lobanju i ukrštene kosti. Unutar crkve vitraži prikazuju istorijsku priču o karantinu. Vikar Martin Gilbert kaže danas da skoro 100 ljudi može direktno da pronađe svoje porijeklo u ljudima koji su preživeli kugu.
"Postoji nešto u vezi sa Ejamom. Ljudi u malim, izolovanim selima navikli su se na to da budu odsječeni", rekao je on.
Vikar kaže da je otpornost postojala i prije 350 godina, a ljudi u Ejamu na tu otpornost moraju opet da se pozovu, da se bore protiv kovida kao što su se njihovi preci borili protiv kuge.
Novi lokdaun u cijeloj Engleskoj je okončan, pa tako i u Ejamu. Skoro sve restrikcije su uklonjene, ali u selu postoji nelagodna mješavina straha i iščekivanja.
Sara Džekson živi u Ejamu sa kćerkom Nikolom, koja je rođena u januaru, usred korone. Ona kaže da je oprezna u vezi sa promjenama.
"Mislim da je malo prerano, ali naučnici znaju najbolje, zato moramo da im vjerujemo. Moj tata je umro u decembru, ali ne od kovida, majka nije mogla da ga posjeti u bolnici i to je bilo srceparajuće", rekla je Sara. Zajednicu je 1665. godine zaštitila crkva. Sada se oslanjaju na nauku. U crkvi vikar Gilbert razmišlja šta će biti dalje.
"Brinem se zbog onoga što će se desiti, ali se radujem i ukidanju ograničenja i mislim da u velikoj mjeri vidim takvu vrstu sukobljenih emocija u cijelom selu", rekao je on.
Dodao je kako vole da dočekuju ljude u selu, ali da postoji nervoza zbog toga.
Prije 350 godina, Ejam se otvorio poslije 14 mjeseci izolacije. Kriza je bila završena. Nadaju se da je i danas isti slučaj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
