Programe istorije nisu pisali državni neprijatelji 1Foto: Miroslav Dragojević

Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV) je poslednjih nekoliko meseci anketirao desetine nastavnika istorije o ostvarivanju novih programa. Niko od njih nije pokazao nezadovoljstvo tematskim konceptom.

Žalili su se jedino na to da zbog načina rada u vreme pandemije nisu stizali da realizuju sve planirane aktivnosti, a neki od njih su predlagali da se obezbede dodatne obuke. Verujemo i da je najveći deo nastavnika širom Srbije „osvojio“ slobodu koju im novi programi omogućavaju i da je se ne plaše, kažu za Danas u ZUOV-u, komentarišući peticiju grupe srednjoškolskih nastavnika istorije da se hitno ukinu reformisani programi istorije za gimnazije i srednje stručne škole.

U toj ustanovi smatraju da su njihove kritike posledica nerazumevanja osnovnih postavki Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koncepta programa usmerenog na ishode učenja i potpuno pogrešno protumačenih namera autora programa. Podsećaju da su prema konceptu koji je propisan Zakonom, najvažniji deo programa za određeni razred ishodi učenja, a ne sadržaji, kao što je bilo ranije. Jedan od ciljeva reforme je, napominju, bio upravo da se obrazovni sistem zaštiti od manjkavosti razvoja predmetnih programa koji su prevashodno okrenuti ka sadržaju iz oblasti kojoj pripadaju i ne korespondiraju dovoljno sa opštim ciljevima i ishodima definisanim Zakonom.

– Umesto predmetnih sadržaja, program sada ima „ključne pojmove sadržaja predmeta“, a uloga im je svedena na to da usmeravaju nastavnike na pojmove na kojima treba da rade da bi učenici na kraju razreda dostigli date ishode. Prema tome, u programu se ne mogu samo nabrajati sadržaji, a da se, pri tome, nemaju u vidu standardi postignuća i ishodi učenja – kažu u ZUOV-u.

Podsećaju da deceniju unazad država ulaže ogromna sredstva za obuke desetine hiljada nastavnika za ostvarivanje programa orijentisanog na ishode učenja, a ne na sadržaje.

– Kritičari novih programa se, međutim, na ishode uopšte ne obaziru, a pažnja im je usmerena jedino na sadržaje, koji, još jednom ističemo, više nisu najvažniji deo programa. Kada uoče da među sadržajima nema onih za koje oni smatraju da su neophodni, ili da su poređani na, za njih, nelogičan način, spremni su da olako iznesu i najstrašnije optužbe na račun programa, da je „reforma je katastrofalna za budućnost naše dece i naroda u celini“, „najdirektnije se dovodi u pitanje razumnost mladog čoveka“. Na programima ne rade državni neprijatelji, već kolege i najbliži saradnici iz istih škola, fakulteta, naučnih instituta, koji svakako nisu manji rodoljubi od ostalih građana, a koji su se prijavili na javni poziv za listu spoljnih saradnika Zavoda s plemenitom namerom da, poštujući propisana uputstva, doprinesu unapređivanju srpskog obrazovnog sistema – ističu u ZUOV-u.

Podsećaju da je u Uputstvu za didaktičko-metodičko ostvarivanje programa, datom na kraju programa za svaki razred, detaljno objašnjeno da nastavnik ima slobodu da sam odredi raspored i dinamiku aktivnosti za svaku temu, uvažavajući cilj predmeta i definisane ishode.

– Jednostavno rečeno, važno je da njegovi učenici dostignu propisane ishode, a on bira metode i aktivnosti kojima će do toga da dođe. Od datih ishoda i sadržaja, nastavnik najpre kreira svoj godišnji plan rada iz koga će kasnije razvijati svoje operativne planove. Nastavnik, dakle, a ne udžbenik, određuje šta će se na kojem času izučavati. Od njega se očekuje i da, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše ishode za svaku nastavnu jedinicu – kažu u ZUOV-u, odbacujući tvrdnju da je nastavniku bilo šta nametnuto, posebno ne da se u radu sa učenicima drži redosleda lekcija iz udžbenika.

Ne slažu se i sa navodima da je u novim programima napušten hronološki princip, napominjući da se u prvom razredu i dalje radi antička, a u četvrtom razredu savremena istorija. Autori programa su, kako kažu, jedino imali ideju da program za gimnaziju ne bude samo prošireni program za osnovnu školu, pa su „ključne pojmove sadržaja predmeta“, u okviru epohe koja se izučava, grupisali u logičke tematske celine, s ciljem da se obezbedi da se određeni sadržaji po potrebi ponavljaju, nadograđuju i nadovezuju.

Komentarišući primedbe da se u srednjim stručnim školama konstantno smanjuje broj časova istorije, u ZUOV-u kažu da je upravo zahvaljujući njima (a uprkos velikim pritiscima u periodu kad su brojni profili iz ogleda prelazili u sistem) istorija ostala obavezan predmet u svim stručnim školama, a osmišljen je i izborni program Istorija (odabrane teme), koji se nudi učenicima svih profila.

– U vezi s kritikom o broju predmeta i izbornih programa u gimnaziji, napominjemo da Zavod, iako mu je to zakonska nadležnost, nije pripremao predlog važećeg plana nastave i učenja, kako za „redovnu“ tako i za sve specijalizovane gimnazije, već su to činile posebne komisije koje je imenovao ministar – ističu u ZUOV-u.

Izmena zakona, pa promena programa

ZUOV planira da početkom iduće školske godine organizuje savetovanje upravo o programima istorije, posebno o hronološkim granicama po razredima i tematskom konceptu u nastavi, pa će, kažu, to biti prilika da se čuju i ukrste mišljenja kako nastavnika, tako i eksperata sa univerziteta i naučnih instituta.

– Ukoliko stručna javnost bude smatrala da je svrsishodnije da se radi po programima orijentisanim na sadržaje, potpuno je legitimno pokrenuti takvu inicijativu. Da bi ona uspela, međutim, bilo bi neophodno da se najpre promeni zakon – napominju u ZUOV-u.

Udžbenik nije roman u nastavcima

– Gimnazijski udžbenik svakako ne bi trebalo da bude roman u nastavcima, pa da mora da se čita redom. Pripadnici generacije koja svakodnevno otvara bezbroj različitih „fajlova“ s lakoćom će, uz jasne naloge, istovremeno koristiti više tekstova iz udžbenika ili zbirki istorijskih izvora. Ovaj postupak se, naravno, može primeniti i na primeru, navedenom u zahtevu za ukidanje reformisanih programa, da je u jednom udžbeniku najpre opisan tok Francuske revolucije, a da se na potonjim stranama, govori o idejama prosvetiteljstva. Sigurni smo da nijedan nastavnik svoj rad sa učenicima na izučavanju Francuske revolucije neće započeti padom Bastilje, već će ih najpre pozvati da se podsete šta su u osnovnoj školi i u prethodnim razredima gimnazije učili o društvenim i ekonomskim prilikama u Francuskoj XVIII veka, o apsolutističkoj monarhiji, vladarskoj ideologiji, epohi Luja XVI i Marije Antoanete, prosvetiteljima i enciklopedistima i dati im instrukciju da (na času ili kod kuće) na stranicama od x do y treba da pročitaju i tekst o prosvetiteljstvu, kažu u ZUOV-u.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari