');
Najnovije vesti
Blic Premium

Među njima vlada borba za prevlast, ali može li Kina ipak SPASITI AMERIKU?

Fiskalna ekspanzija u Sjedinjenim Državama kao odgovor na pandemiju COVID-19 nije kao išta viđeno van ratnog vremena. Dalja velika javna potrošnja biće potrebna za obnovu potrebne infrastrukture, borbu protiv klimatskih promena i otvaranje radnih mesta. Ali neki istaknuti ekonomisti upozoravaju da bi državna potrošnja u tako izvanrednim razmerama mogla podstaći ubrzavanje rasta cena i dovesti do toga da inflatorna očekivanja ostanu neuhvatljiva.

Slušaj vest
0:00/ 0:00
Džo Bajden, Nensi Pelosi, Kamala Haris Foto: Melina Mara/The Washington Post / Tanjug/AP
Džo Bajden, Nensi Pelosi, Kamala Haris

Već više od tri decenije održavaju se očekivanja od umerenog rasta cena u SAD-u i drugim naprednim ekonomijama - ne najmanje zbog integracije Kine u globalnu ekonomiju. Može li Kina priskočiti u pomoć dok administracija Bajdena želi otvoriti fiskalne kapije? Svakako postoje razlozi za oprez u vezi sa cenovnim rizicima. U osnovi Bajdenove inicijative su investicije u infrastrukturu, za koje su potrebni materijali poput čelika i bakra.

A, 2021. godine, cene robe su porasle, potaknute uskim grlima na strani ponude i globalnim ekonomskim oporavkom. Ovakav rast cena robe podstaknuo je strah od inflacije. Na primer, banka Federalne rezerve Atlante upozorila je prošlog meseca da bi SAD mogle da krenu ka inflatornoj epizodi nalik godinama posle Drugog svetskog rata, kada je oslobađanje zaostale potražnje podstaklo skok cena od 20%.

Pogledajte Kinu. Krajem prošlog meseca, vlada zemlje najavila je da će pojačati ciljane napore na obaranju cena rude gvožđa, bakra, čelika i drugih glavnih dobara koji su kineske potrošačke cene gurnuli na 12-godišnji maksimum. Vladina inicijativa za zaustavljanje rasta cena robe sigurno će takođe pomoći da se obuzdaju cene širokog spektra trajne robe široke potrošnje koju zemlje poput SAD-a uvoze iz Kine.

Kao što je rekao Kit Bradšer, pokušaj Kine da ukroti inflaciju važan je za svet. Kao što je primetio glavni ekonomista Danske banke Mihael Gran, ovo ostavlja "rupu" u narativu "inflacija dolazi". U stvari, stabilizacija cena strateških roba odigrala je glavnu ulogu u omogućavanju Kini da postigne brzi ekonomski rast bez inflacije.

Tramp i Si Đinping
Foto: Tanjug / RAS Srbija
Tramp i Si Đinping

Pa ipak, nije uvek bilo jasno da će kineska vlada zauzeti takav praktični pristup ekonomskom upravljanju. Kao što sam pokazao u članku Kako je Kina izbegla šok terapiju, tokom ranih godina politike „reforme i otvaranja“ Denga Sjaopinga, mnogi su tvrdili da bi Kina trebalo da prihvati „šok terapiju“ - započetu naglom i sveobuhvatnom deregulacijom cena (kako bi resetovala relativne cene) praćene privatizacijom velikih razmera i totalnom liberalizacijom trgovine.

Na kraju, primetili su, Zapadna Nemačka je sprovela preko noći liberalizaciju cena nakon Drugog svetskog rata, do velikog uspeha. Zapadni ekonomisti slobodnog tržišta, poput Miltona Fridmana, snažno su podržali ovaj pristup. Kina je ozbiljno shvatila ovaj savet. U dva odvojena navrata 1980-ih, zamalo je sproveden prvi korak šok terapije. Kina je 1988. godine došla na ivicu Velikog praska, oslobodivši kratak inflatorni nalet koji je pomogao da se pripremi teren za pobunu na Trgu Tjenanmen 1989.

inflacija kombo RAS Shutterstock
Foto: Shutterstock / RAS Srbija
inflacija kombo RAS Shutterstock

Na kraju, kinesko rukovodstvo se uzdržalo od iznenadne liberalizacije cena. Nije želela da napravi istu grešku koju su imale SAD posle Drugog svetskog rata. Tokom Drugog svetskog rata SAD su se vratile na sveobuhvatnu kontrolu cena nakon što su početni pokušaji suzbijanja inflacije delimičnim kontrolama propali.

Posle rata postavljalo se pitanje šta raditi sa cenama. Godine 1946, 54 ekonomista - uključujući 11 bivših predsednika Američkog ekonomskog udruženja i ugledne ličnosti poput Pola Semjuelsona i Irvinga Fišera - objavili su otvoreno pismo zagovarajući postepeno ukidanje kontrole cena.

Uz „neviđeni“ nivo potražnje, upozorili su, „ponuda sirovina i robe široke potrošnje“ bila bi „neadekvatna da spreči ozbiljnu inflaciju u narednoj godini, osim ako se kontrola cena ne nastavi bez omalovažavanja amandmana“. Takve kontrole treba ukloniti samo kada su „ponuda i potražnja bilo koje važne robe“ „uravnoteženije prema gornjim cenama“.

Predsednik Hari S. Truman je ionako povukao kontrolu cena. I, kako nas je podsetio nedavni izveštaj Atlante Fed, inflacija je porasla, devalvirajući štednju. Dakle, kada su ekonomisti 1980-ih upozorili da će iznenadno povlačenje kontrole cena u Kini dovesti do odbegle inflacije, kineski lideri su je poslušali.

Pristup koji su oni primenili proizašao je iz kineskih poljoprivrednih reformi. U početku su izlazne kvote i cene ostale nepromenjene, ali je odgovornost za proizvodnju prebačena sa komuna na domaćinstva. Ako bi domaćinstva uspela da proizvedu više od predviđenog udela, višak bi mogla da prodaju po tržišnim cenama. U urbanoj ekonomiji, Kina je postojeće institucije planirane ekonomije preusmerila u tvorce tržišta i učesnike u glavnim sektorima.

Pročitajte još

To je omogućilo kineskoj državi da nastavi da upravlja pojedinim sektorima, iako se u velikoj meri odrekla direktne kontrole nad ekonomijom tokom 1980-ih i 1990-ih i angažovala se u širokim privatizacijama. Kina je danas uglavnom povukla direktnu kontrolu cena. Ali, vlada nastavlja da interveniše na tržištima robe kada smatra da je neophodno stabilizovati određene cene, uglavnom kroz politike koje povećavaju ponudu ili suzbijanjem gomilanja i špekulacija.

Odeljenje za cene postoji do danas u Nacionalnoj komisiji za razvoj i reforme. U trenutnom kontekstu, ono je ponovo dobilo na značaju. Administracija Bajdena radi na rekonstrukciji tipa New Deal, a neki se s pravom zalažu za Nacionalnu investicijsku upravu, po uzoru na Rekonstrukcionu finansijsku korporaciju osnovanu 1932.

Ali kada su u pitanju lekcije iz prošlosti, politike stabilizacije cena koje su pratile rat - skala potrošnje do sada je malo razmatrana u debati o američkoj politici. Kineska inicijativa za suzbijanje cena koje su podstakle inflacioni strah u SAD-u mogla bi da pomogne u suzbijanju sokolskog raspoloženja i pripremi teren za Bajdenove napore za javne investicije.

Piše: Izabela M. Veber, profesorka ekonomije na Univerzitetu Masačusets Amherst i autor knjige "Kako je Kina izbegla šok terapiju: Debata o tržišnoj reformi". Ekskluzivno pravo za "Blic" od Project Syndicate