Održavanje diskusije slobodnom 1Foto: Tony Phillips

Prošlog meseca Časopis kontroverznih ideja – čiji sam ja kourednik – objavio je svoje prvo izdanje. Ovaj časopis je odgovor na smanjivanje granica, čak i u liberalnim demokratijama, prihvatljivog diskursa.

On je posebno dizajniran tako da obezbedi forum na kojem autori mogu, ukoliko žele, da koriste pseudonim kako bi izbegli rizik od ličnog zlostavljanja, što uključuje i pretnje smrću, ili od nanošenja nepopravljive štete njihovim karijerama.

Postojalo je vreme kada je pretnja akademskoj slobodi u demokratskim zemljama dolazila prvenstveno od desnice. „Cause célèbre“ slobodnog govora Sjedinjenih Država početkom dvadesetog veka predstavljao je Skot Niring, levici sklon ekonomista na Univerzitetu u Pensilvaniji koji je otpušten zato što njegov aktivizam za socijalnu pravdu nije odgovarao bankarskim i korporativnim liderima u univerzitetskom upravnom odboru.

Pedeset godina kasnije, u Makartijevoj eri, mnogi ljudi su stavljeni na crnu listu ili su otpušteni zbog svoje podrške levičarskim idejama. Kada sam ja došao na Prinston 1999, Stiv Forbs (koji je tada vodio kampanju za republikansku nominaciju za predsednika) je zatražio da moje imenovanje bude povučeno zbog toga što se protivio mojoj kritici tradicionalne doktrine o svetosti ljudskog života.

Danas, međutim, suprotstavljanje slobodi misli i diskusije većinom dolazi od levice. Jedan događaj za primer desio se 2017, kada je Rebeka Tuvel objavila tekst „U odbranu transrasizma“ u Hipatiji, časopisu za feminističku filozofiju. U njenom članku se postavlja pitanje zašto ljudi koji snažno podržavaju pravo svakog čoveka da bira svoj pol poriču slično pravo na nečiji izbor rase.

Preko 800 ljudi, uglavnom akademika, je potpisalo pismo u kojem se zahtevalo da Hipatija povuče taj članak. Pojavili su se i pozivi da Tuvel, mlada žena akademik bez položaja, bude otpuštena.

Šenon Vinubst, feministička filozofkinja i članica kolektiva koji je napisao pismo, objasnila je da je to učinila zbog toga što zna „kakvu štetu ovakva vrsta učenja nanosi marginalizovanim grupama, naročito tamnoputim i trans učenicima“. Vinubst ne pokušava da opovrgne argument Tuvelove, već samo da pokaže da bi on mogao da bude štetan po neke – iako bez preciziranja prirode i ozbiljnosti te štete.

Bilo bi teško zamisliti jasniji kontrast Džon Stjuart Milovoj klasičnoj odbrani slobode mišljenja i diskusije u knjizi „O slobodi“. Mil razmatra prigovor da će dopuštanje slobode govora izazvati uvredu.

Ali „ne postoji paritet“, odgovara on, „između osećanja jedne osobe prema svom sopstvenom mišljenju i osećanja nekog drugog ko je uvređen zbog toga što ta osoba ima takvo mišljenje; ne više nego između želje lopova da ukrade tašnu i želje njenog vlasnika da je zadrži“.

Bilo da prihvatimo ili odbacimo paralelu koju Mil pravi, bar nije očigledno da je činjenica da nečije gledište može da uvredi neke ljude dovoljan razlog za njegovo suzbijanje. Ukoliko bi se to ozbiljno shvatilo, drastično bi se suzio opseg slobode izražavanja o širokom spektru etičkih, političkih i religijskih pitanja.

Časopis kontroverznih ideja je recenzirani interdisciplinarni akademski časopis. Prijavljeni tekstovi moraju da prođu inicijalnu proveru koja isključuje one članke za koje urednik proceni da nemaju šansu da dobiju povoljne preporuke recenzenata. Oni koji ne budu odmah odbijeni se šalju na procenu stručnjacima u oblasti teme članka.

Recenzenti zatim razmatraju da li se u prijavljenom tekstu raspravlja o kontroverznoj ideji i, ako je to slučaj, snagu dokaza, ili čvrstinu argumenta, za tu ideju. Samo podnesci u kojima je izgrađena dobra argumentacija za njihov zaključak će biti prihvaćeni. Ostali kriterijumi za objavljivanje su da članci ne bi trebalo da budu polemički po karakteru i da smeju da kritikuju samo ideje i argumente, a ne ljude koji su izvori tih ideja i argumenata.

Sve ovo, osim specijalnog fokusa na kontroverzne ideje, odnosi se na većinu akademskih časopisa. Ono što je karakteristično kada je u pitanju Časopis kontroverznih ideja, međutim, jeste mogućnost autora da koriste pseudonim, štiteći se na taj način od različitih vidova zastrašivanja od kojih bi u suprotnom mogli da strahuju ako zagovaraju kontroverzne ideje.

Ako, u nekom kasnijem trenutku, oni požele da budu priznati kao autori svojih članaka, njihov identitet može da bude potvrđen. Tri od deset članaka u prvom izdanju objavljena su pod pseudonimom.

Još jedan važan aspekt časopisa je da bilo ko sa internet konekcijom može da ga pročita, besplatno i bez plaćenih oglasa. Urednici su se obavezali da neće podleći pritisku javnosti da neki članak bude povučen, osim ako se naknadno pokaže da on sadrži lažne podatke ili uključuje plagijarizam. Budući da je časopis dostupan samo samo onlajn, urednici nemaju obavezu prema bilo kojoj instituciji ili izdavaču. Dobili smo finansijsku podršku širokog spektra donatora koji dele našu zabrinutost zbog ograničavanja slobode govora, tako da se ne oslanjamo na naklonost bilo kog posebnog donatora ili grupe donatora.

U pokušaju da zaštitimo autore od prepreka sa kojima se suočavaju prilikom slobodnog izražavanja mišljenja koje smo opisali, ne treba da zaboravimo da u najvećem delu sveta iznošenje kontroverznih ideja, naročito onih koje su kritički nastrojene prema vladama ili dominantnoj religiji, ima još višu cenu. Projekat praćenja akademskih sloboda mreže naučnika u riziku prijavio je da je za 12 meseci, u periodu do 10. maja ove godine, bilo 259 napada na naučnike, studente i univerzitete, uključujući 66 ubistava, činova nasilja ili nsetanka, i 92 slučaja zatvaranja. Kina, Rusija, Turska, Iran i Mjanmar u periodu posle puča su odgovorni za većinu ovih slučajeva.

Izražavanje ideja može da dovede do dugotrajnih zatvorskih kazni čak i u zemljama koje ne smatramo represivnim diktaturama. Na Tajlandu je ranije ove godine žena poznata samo kao Ančan osuđena na 43 godine zatvora zbog toga što je na društvene mreže postavila audio klipove iz podkasta koji kritikuje monarhiju.

Pozivamo ljude koji su suočeni sa zatvorom, pretnjama, maltretiranjem, zastrašivanjem, ili su im karijere ugrožene zbog objavljivanja svojih ideja pod sopstvenim imenom da nam ih pošalju pod pseudonimom. Dobro argumentovane ideje mogu da stoje same za sebe i može da im se sudi bez autorovog pravog imena.

Autor je profesor bioetike na Prinston univerzitetu i osnivač neprofitne organizacije „The Life You Can Save“

Copyright: Project Syndicate, 2021.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari