Održana komemoracija ubijenim radnicima RTS-a u NATO bombardovanju

Vesti 23. apr 202107:54 > 12:15 13 komentara
Ministarstvo za rad

U dva sata i šest minuta noćas kod spomenika "Zašto" u Tašmajdanskom parku u Beogradu održana je komemoracija ubijenim radnicima RTS-a u NATO bombardovanju u noći između 22. i 23. aprila 1999. godine.

Te noći je poginulo 16 radnika RTS-a koji su stradali na svojim radnim mestima.

U ime porodica nastradalih radnika na komemoraciji „Sećanje na nedužne“, Miroslav Medić, brat ubijenog Siniše Medića, rekao je da poginuli radnici RTS-a nisu dobili priliku da žive, da osnuju svoje porodice, da uživaju u penziji.

„I dalje postavljamo pitanja zašto su na svirep način ubijeni, zašto su žrtvovani, zašto niko od čelnika NATO nije odgovarao za ovaj zločin. Isto tako, pitamo zašto niko u tadašnjoj vlasti nije učinio ništa da se tragedija spreči, zašto oni čija je to obaveza bila nisu učinili ništa da zaštite ljude, iako je bilo najava da je televizija moguća meta“, rekao je Medić.

„Prvi put u istoriji ratovanja pogodjena je jedna medijska kuća koja je prethodno proglašena za legitimni vojni cilj. Zgrada RTS-a bombardovana je tokom emitovanja vesti, u dva sata i šest minuta, iza ponoći 23. aprila 1999. godine“, navodi RTS.

„Ubile su ih bombe NATO-a koji je zgradu RTS-a proglasio za legitiman vojni cilj suprotno svim pravilima i običajima ratovanja, iako su znali da se u njoj svake noći nalazi između 150 i 160 ljudi, civila. To su bili obični ljudi koji su samo profesionalno obavljali svoj svakodnevni posao“, naveo je RTS.

Spomenik „Zašto“ je opomena da se ovo više nikada ne ponovi, rekao je v.d direktora Televizije Srbije Ilija Cerović.

Ministarstvo za rad

„Ovaj spomenik, iako nemi svedok na taj dogadjaj, svih ovih godina je i pitanje uklesano na njemu ‘Zašto’ su morali da poginu. Mi znamo ko ih je ubio ali ne znamo ko ih je osudio. Ništa nismo uradili da to sprečimo i to je mrlja na našem obrazu. Dokle ćemo tražiti da vlast zvanično odgovori na sva pitanja porodica žrtava i pomogne da se njihova potraga za istinom i pravdom konačno okonča“, rekao je Cerović.

U napadu su poginuli: Jelica Munitlak, šminker, Ksenija Banković, video-mikser, Darko Stoimenovski, tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović, tehničar u masteru, Dragorad Dragojević, radnik obezbeđenja, Dragan Tasić, električar, Aleksandar Deletić, kamerman, Slaviša Stevanović, tehničar, Siniša Medić, dizajner programa, Ivan Stukalo, tehničar, Dejan Marković, radnik obezbeđenja, Milan Joksimović, radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović, tehničar u masteru, Slobodan Jontić, monter, Milovan Janković, precizni mehaničar, i Tomislav Mitrović, režiser programa.

„Dvadeset dve godine ispred spomenika ‘Zašto’ tražimo odgovore na ista pitanja. Tražimo istinu. Žrtve i spomenik su opomena da se ovakav zločin više nikada ne ponovi i ne zaboravi“, naveo je RTS.

Pored porodica, kolega i prijatelja poginulih, pomenu su prisustvovali predstavnici novinarskih udruženja, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Darija Kisić Tepavčević i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

U 14.06 u Tašmajdanskom parku, kod spomenika Zašto?, biće služen pomen radnicima RTS ubijenim u NATO bombardovanju.

NUNS: Pravda nije zadovoljena

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) saopštilo je da je prošlo 22 godine otkako su kolege žrtvovane u bombardovanju zgrade RTS 23. aprila 1999. godine, a da pravda do dana današnjeg nije zadovoljena.

Prošle su 22 godine, a da javnosti i dalje nisu poznate sve činjenice koje su dovele do ubistva 16 ljudi u RTS, odnosno 16 njih koje je ostalo povređeno, od toga ko je u NATO Alijansi doneo odluku da se gađa medijska kuća za koju je bilo evidentno da nije evakuisana i da u njoj rade civili, navodi NUNS.

Ovo udruženje zahteva da se nastavi sa pre devet godina nezakonito prekinutom istragom o mogućim naredbodavcima žrtvovanja radnika RTS 23. aprila 1999. godine.

SINOS: Otvoriti arhive

Sindikat novinara Srbije (SINOS) ukazao je danas da ni 22 godine od ubistva 16 medijskih radnika u NATO bombardavanju Radioteleviziije Srbije, naredbodavci i izvršioci ovog ratnog zločina nisu pozvani na odgovornost.

Na kaznu zatvora od 10 godina osuđen je jedino tadašnji generalni direktor RTS Dragoljub Milanović jer nije poštovao mere Savezne vlade da se zaposleni RTS zaštite i evakuišu, posle pretnji da će zgrada biti bombardovana, dodaje se u saopštenju.

Sindikat podržava inicijativu Кomisije za istraživanje ubistava novinara da se od Кomiteta za zaštitu novinara (CPJ) iz Njujorka zatraži da na svoju listu ubijenih novinara i medijskih radnika uvrsti i 16 radnika RTS.

Pozivamo Radnu grupu za bezbednost i zaštitu novinara da od nadležnih organa i institucija zahteva otvaranje arhiva kako bi mogli da budu javno imenovani, procesuirani i kažnjeni svi koji su odgovorni za zločin nad našim kolegama, navodi SINOS.

I Udruženje novinara Srbije (UNS) i Strukovni sindikat Radio-televizije Srbije istakli su da odgovorni za taj zločin ne smeju ostati van domašaja pravde. U saoštenju su naveli da je bombardovanjem RTS-a 1999. godine „NATO ustanovio praksu upotrebe vojne sile protiv medija u međunarodnim sukobima, a da niko iz te vojne organizacije nije pozvan na odgovornost zbog tih zločina“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare