Najnovije vesti
zena
Kako SUNČEVA SVETLOST zapravo utiče na Kovid-19? Naučnici apeluju na dalja istraživanja, došli do NEVEROVATNOG zaključka: Evo koliko brzo SUNCE inaktivira virus!

Kako SUNČEVA SVETLOST zapravo utiče na Kovid-19? Naučnici apeluju na dalja istraživanja, došli do NEVEROVATNOG zaključka: Evo koliko brzo SUNCE inaktivira virus!

Tim naučnika poziva na veća istraživanja o tome kako sunčeva svetlost utiče na SARS-CoV-2, nakon što su došli do saznanja da postoji očigledna razlika između najnovije teorije i eksperimentalnih rezultata.

Slušaj vest
0:00/ 0:00
lepo vreme_100318_RAS foto Vesna Lalic_34 Foto: Vesna Lalić / RAS Srbija
lepo vreme_100318_RAS foto Vesna Lalic_34

Mašinski inženjer sa Univerziteta Santa Barbara u Kaliforniji Paolo Lucato-Fegiz i njegove kolege primetili su da se virus u eksperimentima deaktivira čak osam puta brže nego što je predviđao najnoviji teorijski model. "Teorija pretpostavlja da inaktivacija deluje tako što UVB pogodi RNK virusa oštećujući je", objasnio je on, a prenosi "Science alert".

Ova nepodudarnost ukazuje da se događa nešto više od toga, a otkrivanje šta je to moglo bi da bude korisno za suzbijanje virusa. UV svetlost ili ultraljubičasti deo spektra lako se apsorbuje u određenim bazama nukleinske kiseline u DNA i RNA, što može da dovede do stvaranja veze na načine koje je teško popraviti.

Nisu sva UV svetla ista. Duži UV talasi, nazvani UVA, nemaju dovoljno energije da izazovu probleme. UVB talasi srednjeg dometa u sunčevoj svetlosti su prvenstveno odgovorni za ubijanje mikroba, ali i za povećan rizik od oštećenja naših vlastitih ćelija pri izlaganju Suncu.

Pokazalo se da je kratkotalasno UVC zračenje efikasno protiv virusa kao što je SARS-CoV-2. No, ova vrsta UV zračenja obično ne dolazi u kontakt s površinom Zemlje zahvaljujući ozonskom omotaču.

"UVC zračenje odlično je za bolnice", rekla je jedan od autorki studije - Džuli MekMuri sa Univerziteta Oregon. "Ali u drugim sredinama - na primer u kuhinjama ili podzemnoj železnici, UVC zračenje bi u komunikaciji sa česticama stvorilo štetni ozon", dodaje ona.

U julu 2020. u eksperimentalnoj studiji testirani su efekti UV svetlosti na SARS-CoV-2 u simuliranoj pljuvački. Zabeleženo je da je virus inaktiviran onda kada je bio izložen sunčevoj svetlosti između 10 i 20 minuta.

"Prirodna sunčeva svetlost može biti efikasno za dezinfekciju kontaminiranih neporoznih materijala", zaključili su u radu.

Novi Sad 2193 lepo vreme u gradu vandredno stanje  foto Nenad Mihajlovic
Foto: Nenad Mihajlović / RAS Srbija
Novi Sad 2193 lepo vreme u gradu vandredno stanje foto Nenad Mihajlovic

Lucato-Fegiz i njegov tim upoređivali su te rezultate s teorijom o tome kako je to postigla sunčeva svetlost, koja je objavljena samo mesec dana kasnije, i videli su da se brojke ne poklapaju. Ova studija otkrila je da je virus SARS-CoV-2 tri puta osetljiviji na UV sunčeve svetlosti od gripa tipa A, s 90 odsto čestica korona virusa koje su deaktivirane posle samo pola sata izlaganja podnevnoj sunčevoj svetlosti tokom leta, piše "Science alert". Poređenja radi, na zimskoj svetlosti čestice mogu danima da ostanu netaknute. Posebni tim naučnika zaključio je da sunčevi zraci direktno fotohemijski oštećuju RNK molekule virusa.

Pročitajte još

Ovakav efekt snažnije se postiže svetlostima kraće talasne dužine, kao što su UVC i UVB. Kako UVC ne dolazi u kontakt sa zemljinom površinom, svoje proračune izloženosti svetlosti zasnovali su na srednjetalasnom UVB delu UV spektra. "Eksperimentalno primećena inaktivacija u simuliranoj pljuvački je osam puta brža nego što je teorijom predviđeno", napisali su autori studije.

"Dakle, naučnici još ne znaju šta se tačno događa", rekao je Lucato-Fegiz.

Istraživači sumnjaju kako je moguće da, umesto da direktno utiče na RNK, dugotalasni UVA možda deluje s molekulima u simuliranoj pljuvački na način koji ubrzava inaktivaciju virusa. Nešto slično se vidi u pročišćavanju otpadnih voda gde UVA reaguje s drugim supstancama stvarajući molekule koji oštećuju viruse.

Ako se UVA može iskoristiti za suzbijanje SARS-CoV-2, jeftini i energetski efikasniji izvori svetlosti specifični za talasnu dužinu mogli bi da budu korisni za povećanje sistema za filtriranje vazduha s relativno malim rizikom za ljudsko zdravlje.

"Naša analiza ukazuje na potrebu za dodatnim eksperimentima kako bi se odvojeno testirali efekti određenih talasnih dužina svetlosti i sistema medija koji se koristi u eksperimentu", zaključuje Lucatto-Fegiz.

S obzirom na sposobnost ovog virusa da ostane u vazduhu duže vreme, najsigurnije sredstvo za njegovo izbegavanje je držanje fizičke distance i nošenje zaštitnih maski u situacijama i prostorima gde držanje distance nije moguće.

Ipak, lepo je znati da nam sunčana svetlost možda pomaže tokom toplijih meseci.

Njihova analiza objavljena je u časopisu The Journal of Infectious Diseases.