UNIŠTAVANJE JADRANSKE OBALE Hrvati proširuju plaže otpadom, šutom i muljem, a to bi moglo da dovede do katastrofe
Hrvatski stručnjaci upozoravaju da se u senci pandemije korona virusa na oblama Jadrana već mesecima odvija nepropisno nasipanje i proširivanje plaža, kojim se ubija sve što živi u njihovoj blizini, dovodeći primorje do ekološke katastrofe.
Komentara 0
Slušaj vest
0:00/
0:00
Pod izgovorom da dohranjuju plaže povećanjem veštačkog udela obale u odnosu na prirodni, dobar deo obale nasipa se neprikladnim, otpadnim građevinskim materijalom i šljunkom u kojem ima puno zemlje i mulja.
More raznosi mulj koji se taloži na velikim površinama i stvara sedimentaciju koja trajno guši prirodnu morsku floru i faunu.
Makarska, Podgora, Jadranovo, Crikvenica i uvala Vruja kod Omiša su neke od lokacija na kojima se dešava devastacija. Stranice društvenih mreža poslednjih dana su se užarile od snimaka i komentara ljudi koji svedoče tom razaranju, piše Index.hr.
Nepropisno nasipanje uništava sav život
U njemu stradaju i flora i fauna - cele livade strogo zaštićene vrste morske trave (rod Zoostera, Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica), koje obogaćuju more kiseonikom i staništa su za mnoge vrste riba, puževa i rakova. Stradaju i alge i životinje, pogotovo sesilne, odnosno pričvršćene vrste kao što su sunđero, korali, mahovnjaci, plaštenjaci i dr.
Dobar deo te devastacije odvija se pod izgovorom dohranjivanja plaža. Naime, tokom zime morski talasi gurani najviše jugom i maestralom odvlače šljunak sa plaža, pa se on povremeno mora dodavati, što se naziva dohranjivanjem koje spada u uobičajeno održavanje plaža.
Međutim, često se događa da se tokom dohranjivanja nasipaju delovi koji ranije nisu bili nasipani kako bi se površine pod plažama povećale bez potrebnih dozvola za čije dobijanje treba vremena i truda.
Morski biolog Petar Kružić sa PMF-a u Zagrebu upozorava da nasipanje obala i plaža neprikladnim materijalima pred turističku sezonu uzima sve više maha.
- Iako ima pozitivnih primera dohrane plaža gde se pazi kakav se materijal dodaje i koliko će se tog materijala potrošiti, sve je više primera kako se ovakav postupak pretvara u ekološku katastrofu - kaže Kružić.
- Postoje brojni primeri uređivanja plaža neodgovarajućim materijalima kao što su građevinski otpad, šljunak sa velikim procentom zemlje ili čak samom zemljom. Deo zemlje u šljunku kojim se dohranjuje plaža ne bi smeo da bude veći od 5 odsto kako čestice gline ne bi negativno uticale na podmorski svet oko plaže. Materijal sa većom količinom zemlje trebalo bi da se koristi samo za uređivanje dela plaže do kojeg ne dopiru talasi i gde ne postoji opasnost da će zemljani materijal završiti u moru - tumači biolog.
Pročitajte još
"Uništene plaže se ne oporavljaju"
Upozorava da primeri nepropisnog nasipanja pokazuju da je šteta često dugotrajna, posebno za zaštićene vrste.
- Ovdje se primarno misli na livade zaštićene morske trave Posidonia oceanica i plemenite periske Pinna nobilis, koja je već ugrožena parazitskim i bakterijskim bolestima. Kod nasipanja takvim neprikladnim materijalom sitne čestice talože se na širokom području oko plaže i prekrivaju morsko dno, što dalje dovodi do sprečavanja procesa fotosinteze kod algi i morskih trava i njihovog nestanka. Slično se događa i sa sesilnim organizmima poput unđera i korala. Pitanje je koliko vremena treba da se takvo zatrpano područje oporavi, ali na primeru plaže Žnjan u Splitu posledice sedimentacije nakon nasipanja i dohranjivanja plaže neprikladnim materijalom 1998. još su vidljive, tim pre što je morska trava Posidonia oceanica nestala na većem delu podmorja oko plaže - žali se Kružić.
Pero Ugarković, urednik portala Podvodni.hr, kaže da će uništavanje prirodne obale rezultirati siromašenjem ribljeg fonda, što će smanjiti kvalitet hrvatske ugostiteljske ponude.
- Područja koja se nasipaju uglavnom su bila povoljna područja za rast i razvoj ribe. Pokazalo se da promene poput nasipanja obale imaju najveći učinak na smanjenje brojnosti riba. Uništavanje prirodne obale je trenutno po tom pitanju veći problem od klimatskih promena i prekomerenog lova. To je logičan zaključak jer sitni organizmi, alge i beskičmenjaci koji su izgubili svoje stanište dovode do promjene na višim nivoima lanca ishrane - kaže Ugarković.
"Devastacijom se degradira i ugostiteljska ponuda"
A što to znači za hrvatsku ponudu riba u ugostiteljstvu?
- Ugostiteljstvo će se sve više oslanjati na uzgojenu i uvezenu ribu i plodove mora, što je već vidljivo u našoj ponudi. Pitanje je kako će se takve promene odraziti na budućnost našeg malog obalskog ribolova. Nažalost, po tom pitanju dugoročno nisam optimisat, nasipanje obale treba hitno zaustaviti, jer ribama su potrebna netaknuta prirodna mesta za rast. Uništavanje bilo kojeg dijela obale je uništavanje našeg tradicionalnog ribolova i načina života na celom Jadranu -upozorava Ugarković.
Dalibor Carević sa Građevinskog fakulteta u Zagrebu, vođa projekta Beachex kojem je cilj da definiše tehničku podršku za potrebe dugoročnog dohranjivanja i nasipanja plaža u Hrvatskoj sa minimalnim uticajem na okolinu, kaže da u Hrvatskoj ukupno ima oko 2.000 plaža koje su u nadležnosti 130 primorskih opština i gradova. Njihova ukupna dužina iznosi oko 619 km, od čega najviše otpada na Istarsku županiju. Prema podacima dostupnim Beachexu dohranjuje se oko 370 plaža.
- Kako se one dohranjuju, propisanim materijalom ili ne, po dokumentaciji koju smo dobili teško je utvrditi. Mi smo prošle godine radili anketu. Slali smo dopise i tražili odgovore na pitanja kako se dohranjuju plaže, kojim materijalima i sl. U početku nam se odazvalo vrlo malo, tek oko 3 odsto opština i gradova. Trebalo nam je skoro godinu dana da konačno prikupimo podatke od oko 70 odsto njih, ali u priloženoj dokumentaciji uvek može biti i lažnih podataka - kaže Carević.
Svi upućeni sa kojima su razgovarali novinari Indexa smatraju da je problem u tome što gradovi i opštine nastoje da uštedeti novac koji dobijaju za dohranjivanje plaža, pa koriste materijale poput građevinskog ili zemljanog kojeg neko želi sa se reši, pa ga daje čak i besplatno.
O razmerima devastacije koju su u makarskom podmorju uzrokovali antropogeni materijali poput stena, sitnog šljunka i mulja svedoče fotografije koje su napravili članovi i članice Podvodno istraživačkog kluba.
Kružić kaže da je za dohranu i nasipanje plaža najbolje koristiti materijal koji je iz mora ili je sličnog porekla.
- Materijal iz reke može drugačije hemijski da reaguje sa morem i obrnuto. Takve procese još treba istražiti. Najbolji su oblutci, odnosno valutice, šljunak bez primesa zemlje, odnosno gline. Neki koriste takav materijal, ali takvi su primeri, na žalost, retki - ističe.
Smatra da je čak i betoniranje manje štetno od nasipanja zemlje zato što se beton najčešće stavlja unutar oplatnih ploča.
- Beton manjim delom izlazi iz tih ploča tako da postoji onečišćenje, ali znatno manje nego nasipanje zemlje u more. Kod izgradnje molova ne sme se nasipati materijal sa zemljom, kao što se to kod nas često radi, jer uzrokuje isti efekt kao i nasipanje plaža, već treba stavljati veće kamene gromade. Ipak, ni betoniranje nije rešenje. Što manje betona, to je bolje za obalu i estetski izgleda bolje - kaže Kružić.