Plaže se dohranjuju, nasipaju i proširuju, čime se povećava veštački udeo obale u odnosu na prirodni. Uz to se dobar deo plaža nasipa neprikladnim, otpadnim građevinskim materijalom i šljunkom u kojem ima dosta zemlje i mulja.
More raznosi mulj koji se taloži na velikim površinama i stvara sedimentaciju koja trajno guši prirodnu morsku floru i faunu.
Makarska, Podgora, Jadranovo, Crikvenica i uvala Vruja kod Omiša su neke od lokacija na kojima se zbiva devastacija.
U njemu stradaju i flora i fauna - cele livade strogo zaštićene vrste morske cvetnice (rod Zoostera, Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica), koje obogaćuju more kiseonikom pa su staništa za mnoge vrste riba, puževa i rakova. Stradaju i alge i životinje, pogotovo sesilne, odnosno pričvršćene vrste kao što su sunđeri, korali i dr.
Dobar deo te devastacije odvija se pod izgovorom dohranjivanja plaža. Naime, tokom zime morski talasi terani ponajviše jugom i maestralom odvlače šljunak s plaža pa se on povremeno mora dodavati, što se naziva dohranjivanje koje spada u uobičajeno održavanje plaža. Međutim, često se događa da se tokom toga nasipavaju delovi koji ranije nisu bili nasipani kako bi se površine pod plažama povećale bez potrebnih dozvola za šta treba vremena i truda.
Morski biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu upozorava da nasipanje obala i plaža neprikladnim materijalima pred turističku sezonu uzima sve više maha.
"Iako ima pozitivnih primera gde se pazi kakav se materijal dodaje i koliko će se tog materijala utrošiti, sve je više primera kako se ovakav postupak pretvara u ekološku katastrofu. Postoje brojni primeri uređivanja plaža neodgovarajućim materijalima kao što su građevinski otpad, šljunak s velikim postotkom zemlje i čak samom zemljom. Udeo zemlje u šljunku kojim se nadohranjuje plaža ne bi smeo da bude veći od 5 odsto kako čestice gline ne bi negativno uticale na podmorski svet oko plaže. Materijal s većom količinom zemlje trebalo bi da se koristi samo za uređivanje najgornjeg dela plaže do kojeg ne dopiru talasi i gde ne postoji opasnost da će zemljani materijal završiti u moru", tumači biolog.
Pero Ugarković, urednik portala Podvodni.hr, kaže da će uništavanje prirodne obale rezultirati siromašenjem ribljeg fonda, što će smanjiti kvalitet hrvatske ugostiteljske ponude.
"Područja koja se nasipaju uglavnom su bila povoljna područja za rast i razvoj riba", kaže Ugarković.
"U studiji Matić-Skoko et al zajednice ribe su praćene 17 godina na dve lokacije i pokazalo se da promene poput nasipanja obale imaju najveći učinak na smanjenje njihove brojnosti. Uništavanje prirodne obale je trenutno po tom pitanju veći problem od klimatskih promena. To je logičan zaključak jer sitni organizmi, alge i beskičmenjaci koji su izgubili svoje stanište dovode do promene na višim niovima lanca. Prvo stradaju sitne rezidentne vrste, endemi, sporiji plivači, a na kraju dugoročno i one vrste riba koje su komercijalne. S obzirom na to da se obala nasipa stalno i ubrzano, neminovno je da to ubrzava proces uništavanja ribljeg fonda", tumači Ugarković.
NE PROPUSTITE
A što to znači za hrvatsku ponudu riba u ugostiteljstvu?
"Ugostiteljstvo će se sve više oslanjati na uzgojenu i uvezenu ribu i plodove mora, što je već vidljivo u našoj ponudi. Pitanje je kako će se takve promene odraziti na budućnost našeg malog obalskog ribolova. Nažalost, po tom pitanju dugoročno nisam optimista, nasipanje obale treba hitno zaustaviti jer su ribama potrebna netaknuta prirodna mesta za rast. Uništavanje bilo kojeg dela obale je uništavanje našeg tradicionalnog ribolova i načina života na celom Jadranu. To nije samo problem lokalno nasutog područja", upozorava Ugarković.
Svi Indexovi sagovornici smatraju da je problem u tome što gradovi i opštine nastoje uštedeti novac koji dobijaju za dohranjivanje plaža pa koriste materijale poput građevinskog ili zemljanog kojeg neko želi da se reši, pa ga daje čak i besplatno.
Kurir.rs/Index.hr
NE PROPUSTITE
