BANJALUKA - Komemoracija povodom smrti Milorada Telebaka održana je juče u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS), kući gdje je ovaj ugledni lingvista i profesor godinama unazad radio kao lektor.
Skup je počeo minutom ćutanja, a završio pjesmom "Hercegovina" Jovana Dučića, koju je, u čast Telebaka i njegove rodne grude, govorio glumac Aleksandar Stojković Piksi. O Telebakovom liku i djelu govorili su Maja Dodig, direktorica NP RS, Dragomir Kozomara, profesor na Odsjeku za srpski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjaluci, Predrag Ćeranić, pjesnik i profesor na Fakultetu bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci, Jovo Čulić, pjesnik, Ermina Kurevija, glumica Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, i Boris Šavija, glumac NP RS iz Banjaluke.
"Nesebično je radio na njegovanju jezičke kulture i očuvanju srpskog jezika i to nenametljivo, toplim riječima i s razumijevanjem. U Narodnom pozorištu RS pamtiće se njegove jezičke bravure i pošalice kojima nas je radovao i podsjećao da nemamo većeg blaga od jezika. Zahvalni smo našem profesoru Miloradu na svemu što smo od njega naučili i što smo, prije svega, imali priliku da gotovo tri decenije uživamo u njegovom radu", istakla je Dodigova.
Dragomir Kozomara u ime kolektiva Filološkog fakulteta kazao je da Telebaka nisu slušali samo đaci, studenti, nastavnici, profesori, oni koji moraju da uče, nego da je njega slušao i gledao svako.
"Ostalo je uvriježeno u narodu 'tako je rekao Telebak', tako piše kod Telebaka i to je sigurno tačno'. I jeste tačno sve što nam je govorio pokojni profesor. Milorad Telebak nije bio samo odličan poznavalac jezika, bio je čovjek nesvakidašnjeg talenta da svoje znanje prenese na druge", naveo je, između ostalog, Kozomara.
"Govorimo srpski", dodao je Ćeranić, naziv je neprevaziđenog serijala o srpskom jeziku, ujedno i naziv Telebakove knjige, ali i kovanica po kojoj ćemo ga pamtiti.
"Milorad Telebak je lektorisao moje knjige poezije. Bio je to čovjek čije sam savjete pio kao žedan vodu. Iz razgovora s Telebakom shvatio sam da su riječi živa bića, da s njima treba pažljivo, da su riječi energija kojima možemo povrijediti druge, ali mnogo i učiniti za opšte dobro", rekao je Ćeranić.
Niko kao Milorad Telebak, nastavio je Jovo Čulić, nije uspio da gramatiku približi običnom čovjeku, da je oživi u svoj svojoj krutosti, da je prilagodi i da je servira kao na tacni njenim korisnicima, čak i onima kojima je ova "hrana" teško svarljiva.
"On je to uradio prvenstveno kroz praktične primjere iz života. Uglavnom kroz dijalošku formu pristupačnu običnom čovjeku i to sa svojevrsnom dozom humora, koji je pouzdan način da se približe i zavole one stvari koje se inače teško zavole, kao što je to gramatika pa bilo kog jezika", naglasio je Čulić.
Ermina Kurevija s prisutnima je podijelila svoje uspomene iz Bosanskog narodnog pozorišta, gdje je profesor Telebak osamdesetih godina prošlog vijeka i u godinama pred izbijanje rata u BiH radio kao lektor.
"Sjećam se vrlo dobro kada sam 1984. godine primljena u pozorište da je profesor Telebak rekao da sa mnom neće imati puno posla. On se prevario. Sa mnom je imao posla, a ja sam presretna što je to tako. Sada samo žalim zbog jedne stvari, a to je što nisam sačuvala sve njegove ceduljice iz skoro deset godina saradnje. Sada bih bila jako bogata", ispričala je Kurevija.
Njen kolega Boris Šavija u svom govoru osvrnuo se na poznanstvo s Telebakom iz vremena studija na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, gdje je Telebak radio kao profesor dikcije, ali i na doživljaje iz Narodnog pozorišta Republike Srpske.
"Cijenio je duhovitost. Raskravio bi se često i kroz smijeh strasno ispričao kakav kalambur, mastan vic, ali s jasnom jezičkom poukom, ne napuštajući pedagošku rutu. Potom bi se, tobož posramljen, povukao i dodao kako to ne priliči čovjeku njegovih godina, a brk bi mu se i dalje smijao", istakao je Šavija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
