URNEBESNO OTKRIĆE

Nazvana “Čuvari”, po mnogočemu genijalna filmska verzija megahita „Gospodar prstenova“ svetlo dana ugledala je pre 30 godina, baš u osvit pada SSSR.

 

Nakon vrhunske filmske trilogije “Gospodar prstenova” u režiji Pitera Džeksona i još tri pomalo suvišna “Hobita”, nismo ni sanjali da nam je potrebna još jedna filmska adaptacija Tolkinovih dela. Ali onda je svet ponovno otkrio sovjetski televizijski hit “Prstenova družina”.

gospodar prstenova

– Osobi koja je ovo pronašla i digitalizirala treba podignuti spomenik – poslužićemo se citatom jednog oduševljenog gledaoca s obzirom na to da smo, gledajući ovaj film, mi ostali bez reči.

Film koji je u samo nekoliko dana privukao milione gledalaca objavila je na YouTube ruska televizija 5TV, naslednica sovjetske Lenjingradske televizije. Nazvan “Čuvari”, ovaj genijalni film svetlo dana ugledao je 1991. godine, baš u osvit pada SSSR. “Čuvari”, adaptacija prvog dela trilogije “Prstenova družina”, na ruskoj televiziji prikazani su samo jednom pa, iako se tokom godina među Tolkinovim ljubiteljima šaputalo o njegovom postojanju, svi su mislili da je davno izgubljen i zaboravljen u nekom napuštenom skladištu propale televizijske kuće. Međutim, neki je srećković uspeo da nabasa na prašnjave trake, digitalizovao ih i ovo neprocenjivo blago podelio s ostatkom sveta.

Kako vam ne bismo kvarili utisak filma koji možete besplatno u nekoliko nastavaka pogledati i sami, opisaćemo osećaj gledanja tog bizarnog ostvarenja u kratkim crtama kao psihodeličnu dečju predstavu koja izgleda kao da ju je s nula rubalja budžeta i mnogo entuzijazma režirao neko ko je previše povukao iz Gandalfove magične lule. Kostimi pak deluju kao da su ukradeni s inscenacije Šekspira dramske grupe u nekoj srednjoj školi, Frodov odani kompanjon Sem iz nekog razloga ima četiri obrve, moćni orao na čijim leđima leti Gandalf izgleda kao galeb koji je predugo boravio u okolini Černobila, a Goluma jednostavno morate sami videti da biste poverovali.

Eklektični saundtrek koji uspešno prati atmosferu celog dela rad je svestranog muzičara Andreja Djuše Romanova, inače člana prilično popularnog lenjingradskog andergraund benda Akvarium. Jednostavnim rečima, ovaj je film toliko loš da je dobar.

Sama činjenica da on postoji jednako je fascinantna s obzirom na to da u Sovjetskom savezu nije bilo baš lako nabaviti Tolkinove knjige, a kamoli prevode. Neki nagađaju da je komunističkim dušebrižnicima problematična bila alegorija borbe hobita, ljudi i vilenjaka sa zapada protiv “zle sile s istoka” pa su stopirali objavu knjiga, dok drugi smatraju da su krivac Tolkinove jezične majstorije koje je vrlo zahtevno prevesti na ruski jezik.

Prva se u prevođenju 60-ih godina okušala prevoditeljka Zinaida A. Bobir, a njena kratka, prepričana verzija knjiga, kružila je u formi samizdata te je službeno objavljena tek nakon pada komunizma. Isto je važilo i za druge prevodilačke poduhvate ruskih entuzijasta, a jedina službena ruska verzija bila je ona Andreja A. Kistjakovskog, koju su pre objave 1982. godine unakazili cenzori. Sudeći prema komentarima nezadovoljnih ruskih obožavatelja, ni danas ne postoji dobar i kompletan prevod tih legendarnih knjiga, jer se niko od 2000. godine nije sa njima usudio uhvatiti u koštac.

No, ovaj fantastični filmski fijasko Rusima svakako nećemo uzeti za zlo, jer ekranizirati Tolkina nije mala stvar. U tome je uspela samo nekolicina iako ih je pokušalo mnogo, uključujući Volta Diznija, Vilijama Snajdera i Džordža Lukasa. Američki animator Ralf Bakši, poznat i kao otac zločestih crtianih filmova, napravio je prvu animiranu verziju 1978. godine, a dve godine posle sledio je animirani mjuzikl “Povratak kralja” produkcijske kuće Rankin/Bass. Tu je i slabo poznati švedski igrano-crtani film koji je zbunjujućim putem nastao inspirisan muzikom s albuma Bo Hensona iz 1971. godine.

Doduše, Lenjingradska televizija, očito sklona neobičnim poduhvatima, pre “Čuvara” izbacila je još i adaptaciju “Hobita” u kojoj su zvezde bile baletski igrači Marijinskog teatra. Ne čudi stoga što je “prava” holivudska trilogija “Gospodar prstenova” Pitera Džeksona bila hit među mladim Rusima. A još su je i gledali u sinhronizovanoj verziji omiljenog prevodioca Dmitrija Pučkova Goblina, koji je poznat i po humorističnim prevodima “Matriksa” i “Ratova zvezda”. U njegovom “Gospodaru prstenova” Frodo se tako zove Fjodor Mihajlovič, a Aragorn je zapamćen po uzviku: “Ko ne pogodi orka, šupak je!”

Izvor: Vecernji.hr