Prema već ustaljenom običaju, vrhovna vlast u Srbiji pokazala je izvesnu grubu “uvređenost” kada je prošle sedmice stigla vest da su poslanici Evropskog parlamenta podneli predloge niza amandmana na izveštaj Vladimira Bilčika o napretku Srbije na putu evrointegracija, preko kojih se od Beograda čak konkretno traži razrešenje afera “Jovanjica”, “Krušik”, “Telekom” i “Savamala”.
Predsednik države je odbrusio da je vlast pohapsila učesnike u aferi “Jovanjica” i zapitao se “šta je tu problem”, premijerka je opet primetila da su ti amandmani po nečemu i “zabavni”, a ministar policije je navodno rekao da umesto da nam šalje vakcine, EU nam šalje amandmane, itd. Jedna od retkih ovdašnjih javnih ličnosti koja je Evropsku uniju uzela u “odbranu” bila je Jelica Minić, predsednica Evropskog pokreta za Srbiju, koja je (u intervjuu Beti) ocenila da ti amandmani poslanika Evroparlamenta “predstavljaju jasno upozorenje vlastima u Beogradu da moraju znatno efikasnije da se bore protiv organizovanog kriminala i korupcije”.
Minićeva je u tom pravcu iznela da poražava to što se “neprihvatljiv i uvredljiv govor mržnje, uvreda i poziva na nasilje, koji dominira domaćom političkom scenom, prelio i na način komunikacije sa samom EU i posebno sa Evropskim parlamentom”. Po njenom mišljenju, spominjanje konkretnih afera treba posmatrati “u kontekstu policijskih akcija i akcija tužilaštva uperenih ka vezama organizovanog kriminala, policije, navijačkih grupa i predstavnika vladajućih partijskih struktura, a vezano za ‘aferu prisluškivanja’ kao pretnju usmerenu na samog predsednika države, koje stvaraju jednu mračnu sliku Srbije koja liči na naše percepcije centralnoameričkih mafijaških država”. Sve to, kaže Jelica Minić, u EU izaziva sumnju da su vlasti u Srbiji spremne da u potpunosti razreše spomenute afere, a ta sumnja vezuje se za izvesno nazadovanje u pregovorima EU-Srbija u ključnim poglavljima 23 i 24, čemu negativno doprinosi i jednopartijski parlament u Beogradu. Između ostalog, ona je primetila da se od Srbije u Bilčikovom izveštaju zapravo iznosi očekivanje da što pre imenuje i glavnog pregovarača za pretpristupne pregovore, tako što se od nje traži da “ojača svoje administrativne kapacitete za pregovore”.
Da je priča o trenutnoj “komunikaciji” između Srbije i EU puna protivrečnosti i ambivalencije, vidi se i po tome što je praktično paralelno sa gunđanjem prema spomenutim briselskim amandmanima i oklevanjem da se za pretpristupne pregovore imenuje neka ličnost od kredibiliteta, ministar finansija Vlade Srbije Siniša Mali (19. februara) uručio Semu Fabriciju, šefu delegacije EU u Srbiji, program ekonomskih reformi (ERP) u Srbiji od 2021. do 2023, koji bi u Beogradu trebalo da usvoji srpska Vlada u maju ove godine, nakon što se o njemu izjasni i Savet za ekonomska i finansijska pitanja EU. Agencijska vest navodi da je reč o 24 reforme u osam oblasti (od energije i transporta do socijalne zaštite i inkluzija). Ministar Mali je svemu tome dodao da je cilj ovih reformi da se poveća konkurentnost naše privrede, smanji siva ekonomija, razvije digitalizacija, itd.
Ne sumnjam da će spomenuti ERP, to jest program ekonomskih reformi, biti na evropskoj liniji, kao što je to bila i većina ranijih sličnih programa u Srbiji koji su bili “okrenuti budućnosti”. Kad je reč o budućnosti, Srbija nikad nije oskudevala, ali problemi se pojavljuju kad god treba doista startovati s reformama danas i odmah. Taj problem odavno više nije “zabavan”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR