Kolumne

“Razvedene žene su polovna roba – oštećena, iznošena, bez dugmeta tu i tamo, a očekuju da partneri budu savršeni”

Nisam znala da se još uvek emituje ona emisija Sanje Marinković koja mi je na 855 nivoa otužna u pokušaju da bude tok šou. U pokušaju da bude bilo šta. Ali, evo, danas sam saznala da je još uvek u etru i da je Simonida Milojković, predstavljena kao pisac, izjavila da su razvedene žene, među kojima su i ona i Sanja, kao roba iz second hand radnje, polovna, oštećena, iznošena, bez dugmeta tu i tamo, a očekuju da partneri budu savršeni.

“E pa ne može tako, brate mili!”, zaključila je Simonida.

Sanjinom reakcijom, ako uopšte možemo pričati o verodostojnosti njenih reakcija, ne bih. Ne bih ni o Sanji, iako vidim po komentarima da su se mnogi upravo njom bavili, željni da joj kažu da je “iritantna i dosadna” i da je “Simonida u pravu i da je super što je spustila Sanji”.

Ne, Simonida nije u pravu i poređenje joj je u najmanju ruku gnusno.

Upravo zbog toga mi je zanimljivo što se malo ko pobunio sa poređenjem razvedenih žena sa polovnom robom. Nisam razvedena, ali ne bih volela da me bilo ko, da sam razvedena, upoređuje sa iznošenom robom koja je tu i tamo poderana, bez dugmeta. Pa da me zagledaju kao faličnu, da me vrednuju kao faličnu za recimo “danas sve po 350 dinara”. I da ja, kao razvedena i specijalnim danima na još većem popustu (skoro pa džaba) zakopam u startu bilo kakva veća očekivanja u pogledu partnera, jer kako izjavi Simonida “ne može tako brate mili”. Nego, ako si razvedena (čitaj po Simonidi polovna) možeš da očekuješ isključivo nekog “polovna roba muškarca”.

Zamislimo da sam žena koja je dva meseca nakon porođaja saznala da je muž vara. Ostavim ga. Razvedena sam žena sa bebom. Zamislimo da sam godinama trpila batine, krv iz nosa, krv iz arkade, krv iz usne. Skupim konačno snagu da ga napustim sa decom. Razvedem se. Zamislimo da sam udata i ne mogu ni posle tri godine da imam bebu. On me ostavlja, želi naslednika.

Sve ovo pravi duboka cepanja, ali ne takva zbog kojih bi neko razvedenu ženu poredio sa polovnom robom (i uopšte robom). Polovna roba u ovom slučaju je onaj ko je u stanju da nešto od gore navedenog uradi. Tu fali neka daska u glavi, nešto je zaribalo.

Porediti razvedene žene, posebno ukoliko su majke, sa robom iz second hand prodavnica je gnusno i tužno, šta god da je “pisac hteo da kaže”. Možda su premorene, možda ne blistaju u nekim momentima, možda ne liče uvek na skupu odeću sa etiketom “nikad taknutu”, ali vrede mnogo mnogo više od “sve po 350 dinara”. Odgojena sam da o vrednostima čoveka ne pričam u ciframa.

Razvedene žene imaju puno pravo (kao i slobodne, kao i one u braku) da očekuju partnera kakvog god žele bez ikakvih predubeđenja da on mora biti “falična roba” jer eto one su već imale brak, i imaju i dete iz tog braka pa bi bilo suludo očekivati princa na belom konju.

A zašto da ne? Bilo bi dobro očekivati za promenu princa, a ne konja, nekog ko neće podići ruku na njih zbog loše zaprženog pasulja, zbog jače šminke, zbog suprotstavljanja… nekog ko neće varati, ko neće kockati novac, nekoga sa kim će se razumeti, sa kim će moći da pričaju bez urlikanja, nekog ko će ih voleti baš takve kakve jesu sa svim pukotinama iz kojih su sigurno izrasle snažnije.

Žena, pa ni muškarac, ne gube na svojoj vrednosti nakon razvoda. Pričati o vrednosti jednog čoveka je toliko klizav teren da mi uopšte nije jasno kako je neko odlučio da da ovako površan i banalan opis. Šta čoveka čini vrednim? Šta ženu čini vrednom? Umanuje li brak iz kog je izašla njenu vrednost, povećava li je ostajanje u braku koji je mučan i loš? Raste li njena vrednost kad trpi radi dece, kad spašava nepopravljivo, kad žmuri na ono što je očigledno, kad ispunjava očekivanja drugih?

Po meni lično, vrednost čoveka raste sa svakom hrabrom odlukom koju je doneo, sa svakim suočavanjem sa onim što je bolno da bi to bolno prestalo… raste sa svakom odlukom da živi po svojim a ne uverenjima okolina, raste kada si svestan da nisi polovna roba zbog loših perioda iza sebe, nekih loših poteza, jer si iz njih, ako je sreće, izvukao važne lekcije… raste kada znaš da se vrednost čoveka meri količinom dobrote, odgovornosti, požrtvovanosti, a ne brojem propalih brakova iza sebe.

Sva g*vna isplivala su na površinu kad je Severina izgubila starateljstvo

Čitajte Luftiku na Google vestima

Jovana Kešanski

Ja sam novinar, kolumnista. Nisam zapisničar. Prenosim svoje utiske o onome što me pokrene.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

3.3K Shares
3.3K Shares
Share via
Copy link