Vijest o smrti glumice Mire Furlan u petak ujutru odjeknula je u medijima na prostoru bivše Jugoslavije poput bombe. Furlanova je početkom rata devedesetih s ovog tla emigrirala u Sjedinjene Američke Države, pa je poređenje iz prethodne rečenice možda i neumjesno. Međutim, eksplozija kakvu izaziva smrt poznate ličnosti rijetko kad dovede do razjedinjenja, a gotovo uvijek dođe do ujedinjenja.
Tako je bilo i s Mirom Furlan, čija smrt nije samo na trenutak ujedinila ono što danas nazivamo regionom, nego je na trenutak prekinula i priču o seksualnom zlostavljanju u njenoj branši, o čemu se u danima iza nas pričalo nadugo i naširoko.
Pričalo se, dakako, s razlogom. S razlogom se, naravno, govori i o Miri Furlan.
Preminula je u srijedu, što je dva dana poslije potvrdio Majkl Stračinski, autor američke naučnofantastične serije "Vavilon 5", u kojoj je Furlanova zabilježila jednu od najzapaženijih uloga po emigriranju.
Bolovala je od virusa Zapadnog Nila, kojeg joj je prenio zaraženi komarac.
"Neverovatno je da takva jedna banalnost kao što je ujed komarca može da ugasi jedan tako bogat život. Ona je bila u izuzetnoj životnoj fazi. Prošla je velike nedaće i nevolje. Uspela je da se etablira u Americi. Ja sam posle snimanja filma 'Turneja' bio mnogo ponosan što smo uspeli da je tom ulogom vratimo na ovaj prostor. To je raskošan talenat i lepota. Ona je napisala i jednu dramu koja se dan-danas igra u Beogradu. Bila je osoba s više talenata. Kao glumica, osim vrhunskog profesionalizma, imala je tu neku nevinu i istinsku lepotu. Iako sam znao da je bolesna, taj virus je, kažu, neizlečiv, duboko me potresla vest o njenoj smrti", kazao je za "Nezavisne" glumac Tihomir Stanić.
Putem društvenih mreža i drugih medija, oglasile su se njene brojne kolege.
"Mira Furlan je sigurno bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše Jugoslavije. Svojim talentom i ljepotom bila je Mira Stupica naše generacije. Voljeli su je njezini prijatelji, glumci i glumice, voljeli je režiseri, voljela je publika, voljela je filmska kamera, voljeli su je svi. A i ona je voljela svijet, ali ga se i plašila, bila je ranjiva", kazao je povodom njenog odlaska Rade Šerbedžija.
Mira Furlan rođena je 1955. godine u Zagrebu od majke Jevrejke i oca hrvatsko-slovenačkog porijekla. Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji za kazalište i film kada je imala svega 22 godine iako je uporedo studirala francuski i engleski jezik.
Njen zlatni period nastupio je osamdesetih godina prošlog vijeka, kada postaje prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta i zvijezda jugoslovenskog filma. Nezaboravna je njena uloga Jaglike u "Ljepoti poroka" Živka Nikolića, a tu je još mnoštvo uloga za pamćenje. Igrala je u kultnim ostvarenjima "Kiklop", "Velo misto", "U raljama života", "Otac na službenom putu", "Braća po materi" i drugima. Uporedo je bila pjevačica rok grupe "La Cinema".
"Mnogo mi je žao što je otišla. Bila je divna osoba. Ona je svoju tragičnost utkala u svaku ulogu i svojom fizičkom lepotom ostavila neizbrisiv trag u našoj kinematografiji. To su tako retka bića koja svoju sudbinu nose, a onaj gore ih gura tamo gde nisu hteli. Zahvalan sam joj na svemu i ostaće uvek lepa u mom sećanju. Zbogom, Mirka, počivaj u miru", riječi su Petra Božovića.
Furlanova je bila udata za srpskog reditelja Gorana Gajića, s kojim je dobila sina Marka. Njihova veza početkom devedesetih godina ujedno je bila i jedan od razloga emigracije u Ameriku. Tamo je ispočetka radila kao konobarica, da bi ubrzo pronašla posao u struci. Pored role u seriji "Vavilon 5", najzapaženija uloga koju je ostvarila u Americi jeste ona u seriji "Izgubljeni".
Dvadeset prvi vijek smatrala je vremenom koje ne priznaje empatiju, odnosno vremenom u kojom je empatija slabost.
"Tako je u cijeloj našoj civilizaciji, a pogotovo u zemlji u kojoj živim, u Americi, mada, sada je u tom smislu Amerika svugdje, jer je uspjela da izveze svoj način života obilježen strašnim odsustvom empatije. Prezir prema emociji, prezir prema mekoći, prezir prema slabosti koja, htjeli to ili ne, jeste dio našeg života. Djeca rastu bez zdravih repera i parametara. To mi se čini strahovito opasnim. Druga strana te medalje, ako hoćete rezultat, jesu ti masakri, teroristički napadi, koji se svakodnevno dešavaju", govorila je svojevremeno Mira Furlan.
Iz Amerike je ispočetka pisala kolumne za splitski "Feral tribjun", da bi izabrane tekstove 2010. godine objavila i u svojoj knjizi "Totalna rasprodaja".
Potpisnica je dramskog teksta "Dok nas smrt ne razdvoji". Predstavu je na daske koje život znače postavio Miki Manojlović. Ostaće upamćene i uloge Mire Furlan u ostvarenjima "Diši duboko", "Vratiće se rode" i "Turneja", koje je ostvarila u Beogradu u povremenim dolascima iz SAD nakon ratnih zbivanja na Balkanu.
"Nije bila diva samo filma, već i pozorišta. To je bila svestrana i darovita žena, koja je s jednakim uspehom i , i to vrlo kvalitetno. Ne znam od čega je umrla, ali umrla je jedna zaista velika glumica, a s obzirom na to sa koliko se tuge rastajala od bivše države, moguće da je i to uticalo na tu u svakom slučaju preranu smrt", kazao je reditelj Siniša Kovačević. Posljednju poštu Miri Furlan ističući njene uloge u pozorištu odala je i njena koleginica Suzana Petričević.
"Laku noć, Miki, lepoto, mrvo razuma u bezumlju, Petrunjelo, Ofelijo i mladosti moja. Neka tvoja Zvezdica zablista iznad Donjeg grada, nek' obiđe Stradun, dobru svirku u Kulušiću pa nam dođi do Manježa na kavu, tamo gde smo se uvek bezbrižno smejale. Onomad, pre svega ovoga. S tugom se opraštam od tebe i želim ti sretan put", navela je Petričićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.