Civilno je političko 1Foto: Medija centar

Drugačije pozicioniranje organizacija civilnog društva u predstojećim pregovorima oko izbornih uslova, sudeći barem prema reakcijama iznesenim u tekstu „Civilno društvo (ni)je treća strana u dijalogu“, objavljenom u Danasu, nije naišlo na odobravanje.

Razmišljanje u tom pravcu ocenjeno je kao zalaženje na politički teren, odnosno kako je rekao Raša Nedeljkov, programski direktor CRTE, civilno društvo bi bilo pretvoreno u „političkog aktera“.

A, kad je već tako, kako je primetio Milan Antonijević iz Fondacije za otvoreno društvo, ne mora se „ponovo poginuti na braniku međustranačkog dijaloga“.

Verovatno zbog toga što nisam bio dovoljno jasan u objašnjenju svoje ideje, prihvatajući naravno kritike, moram da kažem da pomalo ne razumem ovoliko distanciranje od „političkog terena“ i to u situaciji kada su organizacije civilnog društva, svojom voljom ili ne, već duboko involvirane u aktuelna politička previranja.

U visoko ispolitiziranom društvu kakvo je naše, čak i ekspertiza i rešenja, koje nudi CRTA i neke druge organizacije, postala su deo političkog konteksta uprkos jasnoj nameri da se civilno društvo odmakne od svrstavanja na jednu ili drugu stranu.

Ne mislim, naravno, da civilno društvo treba da postane klasičan politički akter ni da se „bori za vlast“, ali bežanje od političkog konteksta mi se čini kao nemoguća misija u datim okolnostima.

Polazeći upravo od te premise, potpuno se slažem sa primedbom da OCD ne treba da budu treća strana u smislu: vlast, opozicija i civilno društvo. Upravo suprotno.

Politički dijalog je prevashodno namenjen strankama. I tako treba da ostane. Čak smatram nepotrebnim da se organizacije civilnog društva pojavljuju i kao posrednik.

Poslednji pokušaj sa razgovorima na FPN-u pokazao se se kao neuspešan i zato mislim da Zoran Gavrilović iz Birodija greši kada kaže da (OCD) „treba da ima istu poziciju kao što je bila u dijalogu na FPN“.

On doduše, dodaje, da je to uloga „treće strane koja pomaže kao svedok procesa“ i to zvuči sasvim logično ali pritom zaboravlja da je inicijator i organizator dijaloga bila Fondacija za otvoreno društvo, a da su moderatori uglavnom birani iz „trećeg sektora“.

I tu dolazimo do suštine inicijative koja zapravo ne nudi ništa ekskluzivno novo.

Smatram samo da organizacije civilnog društva treba da se samoorganizuju i izrade jedinstvenu platformu koja bi bila naslonjena na ekspertize organizacija koje se usko stručno bave izbornim uslovima, poput Crte, Birodija, Transparentnosti ili Jukoma.

Naravno, ta platforma bi bila obogaćena i drugim predlozima koji se tiču mnogo širih tema od samih izbora – slobodom medija, okupljanja, izražavanja, demokratizacijom društva…

Iza te platforme bi dobrovoljno stale organizacije civilnog društva za koja bi ta rešenja bila prihvatljiva, a ne sumnjam da bi ih bilo malo, što bi ipak davalo određeni legitimitet, mnogo širi od onog koje ovakve ekspertize imaju kada ih zastupaju jedna ili dve organizacije.

Ta platforma bi bila potom ponuđena svim zainteresovanim stranama uključujući i međunarodne posmatrače ili posrednike, ukoliko ih i kada bude, bez ikakvog uslovljavanja već kao predlozi oko kojih treba da se dalje usaglašavaju politički akteri u direktnim pregovorima ili, recimo, pomoć evropskih parlamantaraca.

Usput, ne mislim niti sam rekao, iako je tako navedeno, da organizacije civilnog društva treba da izaberu jednu ličnost koja će ih predstavljati.

O ovoj platformi predstavnici organizacija civilnog društva bi mogli da razgovaraju i sa vladajućim i sa opozicionim strankama ali ne kao „treća strana“ u partijskom procesu, ili kao partner, već kao predstavnici građana koji nisu organizovani u političke stranke, koje zastupaju njihove interese, već svoj društveni angažman vrše kroz civilno društvo ili neformalne grupe građana.

To se možda u formalnom smislu može posmatrati kao treća strana, s obzirom na različit karakter ove grupacije u odnosu na stranke – učesnike u dijalogu, ali nikako ne u partijskom smislu jer je sasvim jasno da civilno društvo nema takvih ambicija.

U ovom smislu izmenjena pozicija civilnog društva, sasvim sam siguran, imala bi veći uticaj na političke aktere koji će neposredno učestvovati u pregovorima nego do sada, taktikom posredovanja. Ako se samo u tome uspe, to svakako ne bi bio zanemarljiv uspeh.

Autor je saradnik u Građanskim inicijativama

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari