u pauzi između dve sezone

TENISER ISPUNIO SAN MNOGIH SRBA: Peđa Krstin posetio Maču Pikču VIDEO

Tenis -

Mladi srpski teniser Peđa Krstin je pauzu u nadmetanju iskoristio da poseti Maču Pikču i tako ispuni san mnogih Srba.

Krstin je uživao u lepotama i napunio baterije za izazove koji ga očekuju kada teniska sezona, čiji je start zbog pandemije koronavirusa i dalje neizvestan bude počela.

Maču Pikču je sveti grad Inka koji se nalazi na najvišem delu istočnih Anda, na istočnim padinama planinskog lanca Urubamba, na visini od 2.350 metara nadmorske visine. Maču Pikču je verovatno izgrađen oko 1300. godine, ali je ostao sakriven sve do 1911. godine kad ga je otkrio Amerikanac Hajram Bingam.

Maču Pikču svedoči o vremenu veličanstvenog carstva Inka. Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sisteme popločenih puteva, a građevinari su sagradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade.

foto: Privatna arhiva

Danas arheolozi tvrde da Maču Pikču nije bio grad u klasičnom smislu jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojnih utrvrđenja. Najverovatnije je građen kao carski posed i religijsko utočište ili kao tajni ceremonijalni grad.

Ostaci Maču Pikčua odaju carski stil Inka kakav se može naći i na drugim mestima nekad najveće države američkog kontinenta pre dolaska Evropljana. No neobičan je po okolini: smešten je usred bujne vegetacije koju navodnjava reka. Grad ima oko dve stotine građevina smeštenih po terasama i raspoređenih oko velikog središnjeg trga. Grad je podeljen na uske i izdužene četvrti koje maksimalno iskorišćavaju prostor. Postoje i terase izvan naseljenog dela koje imaju kanale za navodnjavanje. Na visini u središtu grada nalazi se granitni monolit, koji je možda bio žrtvenik, karakterističan za Inke, a možda i opservatorija. Zidine Maču Pikčua izgrađene su od orijaških blokova kamena. Podatak je još fascinantniji jer se zna da Inke nisu poznavale točak ni gvozdeno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu.

Grad koji je 400 godina bio zaboravljen u andskoj prašumi, čini se da je bio napušten još i pre nego što su carstvo Inka pokorili Španci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Evrope, a ostalo je učinio građanski rat. Dana 7. jula 2007. godine proglašen je za jedno od novih sedam svetskih čuda.

foto: Privatna arhiva

Gledano u kolektivnoj mašti kao ostaci drevnog i fascinantno izgubljenog grada, grad je opšte poznat i po impozantnim i originalnim ruševinama, i po impresivnom pogledu na donju dolinu Urubambe oko 400 metara ispod. To je deo svetske baštine koji je izradio UNESKO, izabran u 2007. kao jedan od sedam svetskih čuda. To je treće najveće arheološko nalazište na svetu posle iskopavanja Pompeja i Ostije Antike. 2003. godine, više od 400 hiljada ljudi posetilo je ruševine i UNESKO je izrazio zabrinutost zbog štete po životnu sredinu koju takav obim turista može da nanese lokaciji.

Peruanske vlasti, koje očigledno ostvaruju znatne ekonomske prednosti od turizma , tvrde da nema problema i da je ekstremna izolacija doline Urubambe sama po sebi dovoljna da ograniči protok turista. Povremeno se predlaže izgradnja žičare koja bi došla do grada sa dna doline, ali predlog nikada nije prošao.

Kurir sport

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track