Šećerana postaje veliki kulturni centar 1Nebojša Bradić Foto: Medija centar

Reditelj Ljubiša Ristić potvrdio je za Danas izjavu zamenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića da će Grad Beograd preuzeti osnivačka prava nad pozorištem KPGT, čiji je on osnivač.

Ristić ističe da ova, za njega dobra vest, ne stiže odjednom nego je rezultat razgovora koji traju već dve godine od kada je rešeno da se od fabrike Stare šećerane napravi veliki međunarodni kulturni centar.

– Mi ćemo tu imati svoje mesto kao pozorište. Pored drugih teatara, baletskih trupa, opere, biblioteke, art bioskopa, IT i kreativnih industrija, svega što se tu planira jer je to ogroman prostor – 30 hektara – podseća Ristić.

On kaže da će Šećerana kao spomenik industrijske arhitekture, u čijem se kompleksu nalazi oko petnaestak zgrada, biti posle 120 godina rekonstruisana i ispunjena kulturnim sadržajima, a da je detaljnim urbanističkim planom predviđeno da se u tom pojasu grada napravi i centralni park koji obuhvata Adu Ciganliju, njenu marinu i Košutnjak.

– U okviru tog plana, Grad odlučuje da KPGT posle toliko godina postane gradsko pozorište – skreće pažnju Ristić, dodajući – Grad je smatrao da smo mi sačuvali Šećeranu da se ne sruši, da se ovde ne grade stanovi i kockarnice, nego da bude kulturni centar.

Na pitanje Danasa da li postoji bilo kakav ugovor u vezi sa prostorom KPGT-a Ristić je reagovao smehom.

– Nikakav ugovor, pa nas su zvali tu da dođemo, ali su onda počeli da nas izbacuju posle 5. oktobra i da nam naplaćuju po tri hiljade evra mesečno razni stečajni upravnici – kaže Ristić, podsećajući u kakvom je stanju zatekao prostor Šećerane i kako je tu uopšte osnovao pozorište.

– To je bila jedna ruševina. Ja sam 1994. godine, tražeći prostor za predstavu „Antigona“ Dušana Jovanovića za Bitef, pošto stanujem na Čukarici, znao za to. Rekao sam onda: „‘Ajmo tu da igramo.“ I igrali smo. Iz Šećerane, koja tada još nije bila u stečaju su me kumili i molili da budem tu – ponavlja Ristić dodajući da je fabrika bila napuštena 30 godina, bez prozora, vrata, struje, bez ičega i da su je on i ljudi koje je okupio renovirali.

– Stavili smo stakla na razbijene prozore, doneli bubnjare, počeli da grejemo i onda, u dogovoru sa fabrikom šećera koja je bila tu, i ostali – priča Ristić.

Na pitanje da li će i dalje biti na čelu KPGT, odgovara potvrdno.

– Ja ću i dalje biti na čelu tog pozorišta, sve ostaje isto, ništa se tu ne menja, samo što će sad Grad da nam pomogne zato što se mučimo bez ikakvih dotacija.

Prema njegovim rečima, pozorište se dosad izdržavalo „od ulaznica i od iznajmljivanja prostora“.

– Ceo život tako radimo. Sada će nam biti lakše, grad će platiti struju i vodu, nećemo imati ansambl kao i dosad, nego će nas finansirati po projektu, kao što rade i pozorišta „Vuk“ i „Zvezdara“. Što je fantastično. Ne meni, ja imam mnogo godina. Tu će raditi deca – kaže Ristić.

Upitan ko je finansijski pomogao sređivanje prostora pozorišta na početku Ristić odgovara:

– Ja sam bio tad predsednik JUL-a i mene su iz vlade počeli da ubeđuju da direkcija za imovinu Republike to prepiše na taj naš fond, na pozorište. Imao sam tada tri-četiri sastanka sa njima i rekao da to ne dolazi u obzir i da mi ne pada na pamet da to bude naše, nego sam želeo da to bude društvena svojina, da mi tu radimo, jer neću da čitam po novinama: „Ristić oteo, Ristić ukrao“, kao što sam znao da bi bilo. Tako da nikad nisam prihvatio da mi tu budemo registrovani kao korisnici. To je uvek ostalo društveno preduzeće Šećerana i posle toga je ono otišlo u stečaj, a mi smo tu ostali na društvenoj imovini čiji status nije rešen ni privatizacijom, ni stečajem – objašnjava Ristić.

Šećerana postaje veliki kulturni centar 2
Foto: FoNet/ Aleksandar Barda

On kaže da je sve vreme postojanja KPGT ulagano u taj prostor a da je samo jednom pomogla država.

– Jedino je 1997. godine u budžetu Republike Srbije Ministarstvo kulture opredelilo tadašnjih dva miliona i sedamsto hiljada dinara, što je bilo nešto manje od tadašnjih milion maraka, za adaptaciju šećerane u pozorište. Mi smo iza toga, nalazeći odavde-odande, svojih para uložili deset puta više, i napravilo se ovo što sada postoji. Niste nikad bili ovde kod nas pa ne znate, ali je procenjeno da to vredi bar deset miliona maraka, u to vreme kad smo to napravili. Ja i kažem država je tada uložila i mi stalno insistiramo na tome, da je to društveno. Republika Srbija je uložila novac u taj prostor i zato on treba da bude društveni, a ne privatni. Tako da je to cela priča – zaključuje Ljubiša Ristić.

Gradski sekretar za kulturu Ivan Karl priča za Danas da je Grad Beograd proteklih nekoliko godina realizovao uspešne programe sa Ljubišom Ristićem i pozorištem KPGT.

– Između ostalog i deo manifestacije Dani slobode, u prostoru Stare šećerane. Postojala su i zajednička razmišljanja za jedan vid saradnje tokom letnjih meseci na otvorenim scenama i promovisanje mladih umetnika koji čine gro ansambla, odnosno saradnika ovog teatra – kaže Karl.

Na pitanje kako je došlo do toga da sada Grad preuzme osnivačka prava nad ovom ustanovom, odgovara da je Goran Vesić pre nekoliko dana objasnio da ta ideja vezana za sređivanje zgrade i neposredne okoline Stare šećerane koji će izmenama plana regulacije biti proglašen prostorom namenjenim za kulturu.

– Grad će otkupiti Šećeranu, a potom će objekti koji se tu nalaze biti rekonstruisani prema projektima Zavoda za zaštitu spomenika. U takvim okolnostima i ambijentu, logično je da KPGT dobije tretman gradske ustanove kulture – ističe Karl.

On dodaje i da su ovih dana u Sekretarijatu imali sastanak sa Ljubišom Ristićem, na kome smo dogovorili dinamiku svih neophodnih pripremnih procesa i pravnih radnji koje će trajati narednih meseci i biti završene do početka leta sledeće godine.

– Mislim da će ovim korakom biti osigurana izvesna budućnost ovog avangardnog poduhvata i po mnogo čemu jedinstvenog teatra, na kome je u sezonama koje slede, svojim programima u koje ne sumnjam, da još više nadogradi i unapredi svoje poslovanje i kreativne domete – kaže Karl, odgovarajući na pitanje šta sve ovo znači za KPGT.

On dodaje da sličan model već postoji sa pozorištem Zvezdara teatar i Ustanovom kulture „Vuk Karadžić“.

– Ono što je bitno, za to će sada imati stabilne osnove. Model poslovanja biće sličan Teatru Vuk, Grad Beograd će pokrivati osnovne troškove rada pozorišta tzv. hladni pogon i projektno finansirati predstave – naglašava Ivan Karl.

Šećerana postaje veliki kulturni centar 3
Foto: FoNet/ Beoinfo

Upitan hoće li Sekretarijat i Grad uticati na rad KPGT, njegov repertoar, izbor glumaca, rukovodstva, odgovara da je sve to u ingerenciji samog pozorišta.

– Repertoarska politika i izbor glumaca je u ingerenciji samog pozorišta, a KPGT će kao i ostala pozorišta čiji je osnivač Grad Beograd imati upravni odbor koji, na osnovu konkursa, predlaže kandidate za direktora – dodaje gradski sekretar za kulturu.

Na pitanje kako komentariše odluku da Grad Beograd preuzme od Ljubiše Ristića osnivačka prava teatra KPGT, pozorišni reditelj i nekadašnji ministar kulture Nebojša Bradić odgovara za Danas da se sva pitanja vezana za pozorišnu delatnost donose parcijalno a ne sistemski.

– Bez Zakona o pozorištu koji bi trebalo da uredi obavljanje pozorišne delatnosti, a posebno osnivanje pozorišta i pozorišnih družina, organizaciju i upravljanje pozorišta, položaj pozorišnih umetnika i radnika kao i pitanja od značaja za pozorišnu delatnost, sva rešenja koja se donose i koja će se donositi su parcijalna i arbitrarna, a ne sistemska. U trenutku kada je kultura na respiratoru i kada postoje predlozi mera kako se pomoći kreativnom sektoru, najava uvođenja KPGT-a na budžetske „jasle“ Grada nije među prioritetima. Takvom odlukom se dodatno aktualizuju pitanja statusa drugih kulturnih organizacija i manifestacija koje svojim radom i kvalitetnim programima godinama doprinose kulturi Beograda i Srbije, a koja nemaju rešena pitanja infrastrukture i /ili finansiranje delatnosti – zaključuje Bradić.

Kazalište Pozorište Gledališće Teatar

KPGT ili Kazalište Pozorište Gledališće Teatar osnovan je u jesen 1977. pod pokroviteljstvom Centra za kulturnu djelatnost omladine iz Zagreba kao takozvana umjetnička radna zajednica za predstavu „Oslobođenje Skopja“. Osnivači su bili grupa tadašnjih važnih teatarskih umetnika – Ljubiša Ristić, Nada Kokotović, Rade Šerbedžija i Dušan Jovanović. Ova predstava je igrana nekoliko decenija s velikim uspehom i osvojila brojne nagrade. Tako je bilo i sa drugim predstavama ovog teatra, sve do devedesetih. S raspadom Jugoslavije, osnivači pozorišta su se razišli, pojedini i emigrirali, a Ljubiša Ristić je, kao što je već poznato, ušao u politiku u tadašnjoj novoosnovanoj partiji JUL. Projekat KPGT je kratko vreme radio u Subotici, da bi zatim nastavio svoje delovanje u Beogradu u prostoru fabrike Stara šećerana. Poslednjih godina na repertoaru je nekoliko predstava, među kojima i nove postavke Ristićevih poznatih komada, poput „Bube u uhu“. Poslednja premijera bila je proletos. U pitanju je „Ljubavna priča“ po tekstu Puriše Đorđevića a u režiji Ljubiše Ristića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari