Žene u ratovima čine većinu izbeglih, u mirovnim pregovorima gotovo da ne postoje 1Foto: EPA-EFE/YOUSEFF BADAMI (Arhiva)

Dok u ratovima čine većinu izbeglih i raseljenih, a u miru većinu u mirovnim pokretima, upadljivo je odsustvo žena iz mirovnih pregovora.

Uoči 20-togodišnjice usvajanja Rezolucije 1325 ,Žene, mir bezbednost, kojom je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija pozvao na razmatranje potreba žena i devojčica tokom sukoba i postkonfliktnog oporavka, zabrinjava činjenica da čak dve milijarde ljudi živi na područjima na kojima se dešavaju oružani konflikti.

Ovo su saopštile Organizacija žena Mitrovice za ljudska prava, Udruženje žena Peščanik, Mreža žena Rasinskog okruga.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, u periodu od1992. do 2019, žene su činile samo13 odsto svih učesnika mirovnih pregovora, a u samo šest odsto slučajeva su bile medijatorke i potpisnice sporazuma.

Odsustvo žena u mirovnim pregovorima i marginalizovanje uloge i znanja i iskustva ženskih grupa, ne samo da otežava postizanje dogovora, već i postojeće mirovne sporazume čini jednostranim i teško održivim.

Na Zapadnom Balkanu, ženske organizacije uporno bivaju potiskivane na margine društvenih procesa dok jača nacionalistička retorika, širi se strah, urušavaju ljudska prava i napadaju oni koji drugačije misle i rade

Pregovori između Beograda i Prištine iz ženske perspektive

Aktivistkinje ženskih prava i lokalne zvaničnice, koje su tokom poslednjih pet godina, učestvovale u aktivnostima Asocijacije žena Mitrovice za ljudska prava, sa Kosova i Udruženje žena Peščanik iz Kruševca i Mreža žena Rasinskog okruga Srbija, smatraju da je u pregovorima koji se vode između Beograda i Prištine neophodno ubrzati rešavanje svakodnevnih praktičnih pitanja i prioriteta građanki, koje žive u mešovitim sredinama u Srbiji i na Kosovu.

Pre svega: pitanje slobode kretanja, izdavanja i dobijanja ličnih dokumenata, obrazovanja i zapošljavanja.

U agendu pregovora, takođe, uz pitanje evidentiranja podataka i saopštavanja informacija o osobama nestalim tokom rata devedesetih, neophodno je uneti i pitanje prepoznavanja i obeštećenja za patnje koja su tokom rata pretrpele žene, posebno one koje su preživele silovanje i druge oblike nasilja.  

Evropska unija, vlade članica Unije i njihova predstavništva na Kosovu i u Srbiji treba da podrže ženske grupe i inicijative osnivanjem posebnih fondova podrške u okviru postojećih ili osnivanjem novih fondova u cilju osnaživanja ženskih organizacija za praćenje, unapređenje i promovisanje dijaloga i mirno rešavanje sukoba, kao i direktno uključivanje u proces evropskih integracija i pregovore između Beograda i Prištine.     

Aktuelna pandemija virusa korona predstavlja izazov za saradnju i solidarnost među zemljama, regijama, organizacijama i ljudima. Uprkos tome, ili baš zbog toga, sve je očiglednije da je svetu neohodna veća pravičnost i drugačija raspodela resursa, sredstava i prihoda.

Istovremeno, pandemija je pokazala da žene podnose najveći teret i trpe najteže posledice velike zdravstvene i društvene krize u celom svetu, što direktno utiče na njihovu bezbednost. Zato je važno iskoristiti postojeću situaciju u cilju većeg uključivanja žena u mirovne procese, preoblikovanja mirovnih agendi, redefinisanja koncepta bezbednosti i spovođenja agende Žene, mir, bezbednost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari