Najnovije vesti
Premium
ČETIRI PRIMERA KINESKE DVOLIČNOSTI Svet ne sme da veruje SILEDŽIJSKOJ DIKTATURI i evo zašto je važno da to što pre shvatimo

ČETIRI PRIMERA KINESKE DVOLIČNOSTI Svet ne sme da veruje SILEDŽIJSKOJ DIKTATURI i evo zašto je važno da to što pre shvatimo

Kada sam bio guverner Hong Konga, jedan od mojih najbučnijih kritičara bio je ser Persi Kredok, bivši britanski ambasador u Kini. Kredok je uvek tvrdio da Kina nikada neće prekršiti svoja svečana obećanja, usvojena u ugovoru pri Ujedinjenim nacijama, kojim je garantovala visok stepen autonomije i načina života Hong Kongu tokom 50 godina nakon povratka grada iz britanske u kinesku suverenost 1997. godine. Kredok je jednom nezaboravno rekao da, iako su kineski lideri možda „siledžijski diktatori“, oni su „ljudi od reči“ i može im se „verovati da će raditi ono što obećavaju“.

Slušaj vest
0:00/ 0:00
Kina, zastava, kineska zastava Foto: Tanjug/AP
Kina, zastava, kineska zastava

U današnje vreme imamo ogromne dokaze o istinitosti prve polovine tog zapažanja. Diktatura kineskog predsednika Sija Đinpinga sigurno je nasilna. Razmotrite njegove politike u Sinđijangu. Mnogi međunarodni pravnici tvrde da zatvaranje preko jednog miliona muslimanskih Ujgura, prisilna sterilizacija i pobačaj i ropski rad ispunjavaju UN-ovu definiciju genocida.

Ova opaka represija prevazilazi nasilništvo. Nedavna studija Australijskog instituta za stratešku politiku zasnovana na satelitskim snimcima pokazuje da je Kina izgradila 380 internacijskih kampova u Sinđijangu, uključujući 14 koji su još uvek u izgradnji. Prvobitno porekavši da su ti kampovi uopšte postojali, neki kineski zvaničnici sada tvrde da je većina ljudi koji su bili zatvoreni u njima već vraćena u svoje zajednice. Jasno je da je ovo daleko od istine.

Pa, šta je sa Sijem i njegovim sledbenicima koji su „ljudi od reči“? Avaj, taj deo Kredokovog opisa nema u stvarnosti. Poslednje što bi svet trebalo da učini je da veruje Komunističkoj partiji Kine (KPK). Četiri primera dvoličnosti i nepristojnosti kineskog rukovodstva - četiri od mnogih - trebalo bi da ovo učine svima očiglednim.

Hong Kong kina koronavirus
Foto: Jerome Favre / EPA;
Hong Kong kina koronavirus

Prvo, uzmimo u obzir pandemiju COVID-19 iz Kine, koja je poslednjih meseci ubila više od milion ljudi na svetu i uništila radna mesta i sredstva za život u neverovatnim razmerama. Nakon epidemije SARS-a 2002-03, koja je takođe potekla iz Kine, Svetska zdravstvena organizacija pregovarala je sa svojim članicama - uključujući Kinu - o uspostavljanju niza smernica poznatih kao Međunarodni zdravstveni propisi.

Prema ovim pravilima, posebno članu 6, kineska vlada je dužna - kao i svi drugi potpisnici sporazuma - da prikupi informacije o bilo kojoj novoj vanrednoj situaciji u javnom zdravstvu i prijavi je SZO u roku od 24 sata. Umesto toga, kao što je istakao profesor Univerziteta u Otavi Erol Patrik Mendez, ugledni međunarodni pravnik za ljudska prava, Kina je prošle godine „potiskivala, falsifikovala i zamućivala podatke i potiskivala unapred upozorenja o zarazi“.

Pročitajte još

Rezultat je da je korona virus postao daleko veća opasnost nego što bi inače bio. Ovo je KPK-ov koronavirus, ne samo zato što je stranka ućutkala hrabre kineske lekare kada su pokušali da zazvižde o onome što se događa. Bivši američki predsednik Barak Obama takođe može da potvrdi nedostatak pouzdanosti kineskog kolege Sija. U septembru 2015. godine, Si je uverio Obamu da Kina ne sprovodi militarizaciju na i oko Spratli ostrva u Južnokineskom moru.

Ali ovo je bio zalog sa kineskim komunističkim karakteristikama: bio je potpuno neistinit. Satelitske slike koje je objavio Centar za strateške i međunarodne studije, američki tink-tenk, pružaju uverljive dokaze da je kineska vojska razmestila velike količine protivvazdušnih topova na ostrvima. Istovremeno, kineska mornarica je suzbila i potopila vijetnamska ribarska plovila u ovim vodama i tamo testirala nove rakete svog nosače aviona.

Treći primer nepoštenja KPK-a je njihov pun frontalni napad na hongkonšku autonomiju, slobodu i vladavinu zakona. Hong Kong predstavlja sve one aspekte otvorenog društva koje kineski komunisti, uprkos svom ispovedanju poverenja u sopstveni tehnološki totalitarizam, smatraju egzistencijalnom pretnjom državi nadzora koju su stvorili.

Si je zbog toga pocepao obećanja koja je Kina dala Hong Kongu i međunarodnoj zajednici u Zajedničkoj deklaraciji iz 1984. (i kasnije) da će grad nastaviti da uživa svoje slobode do 2047.

Štaviše, zakon koji je Kina nametnula za iznuđivanje slobode Hong Konga ima vanteritorijalni opseg. Član 38 Zakona o nacionalnoj bezbednosti može se primeniti na bilo koga u Hong Kongu, kontinentalnoj Kini ili bilo kojoj drugoj zemlji.

Tako, na primer, američki, britanski ili japanski novinar koji je u svojoj zemlji pisao bilo šta kritikujući politiku kineske vlade na Tibetu ili u Hong Kongu, mogao bi biti uhapšen ako bi zakoračio u Hong Kong ili Kinu.

Pročitajte još

Konačno, na sve se može dodati i kineska vreća slomljenih trgovinskih i investicionih obećanja, koja su preokrenula i slovo i duh onoga što su zvaničnici KPK ranije obećali. Kineska prisilna komercijalna diplomatija uključuje pretnje da neće kupovati izvoz zemalja čije vlade imaju hrabrosti da se suprotstave Siju. To se dogodilo Norveškoj, Australiji, Južnoj Koreji, Japanu, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Kanadi, Sjedinjenim Državama i drugima.

Krajnji rezultat je često manji nego što je Kina pretila, ali ne pre nego što je industrija ili ekonomski sektor molio vladu da odustane. Jedno je jasno: svet ne može verovati Sijevoj diktaturi. Što pre to prepoznamo i delujemo zajedno, pre će se pekinški nasilnici morati da se ponašaju bolje. Svet će za njega biti sigurniji i prosperitetniji.

(Piše: Kris Paten, poslednji britanski guverner Hong Konga i bivši komesar EU za spoljne poslove, kancelar je Univerziteta u Oksfordu. Ekskluzivno pravo za "Blic" od Project Syndicate)