Vojislav Brajović: Tihi iz "Ledenog doba" 1Foto: FoNet/ Aleksandar Barda

Kada se u ovdašnjoj filmskoj industriji najzad ozbiljno pristupilo sinhronizaciji iliti dabovanju dugometražnih animiranih blokbastera, neko se pametno dosetio da angažuje i doajena našeg glumišta – Vojislava Voju Brajovića.

Tako je, među brojnim drugim ulogama, on svojim prijatnim dubokim glasom i savršenom glumačkom dikcijom ovekovečio i praistorijskog tigra Dijega u nekoliko nastavka megahita „Ledeno doba“.

U stvari, „lik“ Dijega time je dobio nešto od Brajovićeve smirenosti, odmerenosti i ozbiljnosti, osobina koje krase junake koje Voja igra često u protivstavu sa nekim drugim glavnim junacima – u pomenutom serijalu u suprotnosti sa neiskusnim mamutom Menijem, usporenim i strašljivim lenjivcem Sidom, veselim i hitrim oposumima.

Slično kao u kultnoj seriji „Otpisani“, u kojoj se proslavio ulogom Tihog, suštoj suprotnosti mangupskom Prletu Dragana Nikolića.

Treći važan lik u ovoj seriji bio je Pavle Vuisić.

Brajović i on sreli su se prvi put na snimanju TV filma „Šešir profesora Koste Vujića“, gde je Vuisić igrao slavnog profesora, a Brajović ništa manje čuvenog đaka – Mihajla Petrovića, Miku Alasa.

Već tada je Vuisić bio Brajovićev uzor.

– Ja sam odmah video da je on, zapravo, bio ambiciozan. Snimali smo kadar gde ja, kao Mika Alas, sviram violinu, a Vuisić samo sluša. On je to vraćao dvadeset puta jer je bio nezadovoljan. Insistiranje na savršenstvu objasnio mi je time da je, iako nema dece, odgovoran prema deci u publici koja ga vole kao glumca i da ne želi da se jednog dana postide što su ga volela – prisetio se Brajović jednom prilikom.

Najbolji dokaz da je i sam dosegao velikog prethodnika je nagrada sa njegovim imenom za koju je ovih dana objavljeno da ju je dobio na niškim Filmskim susretima.

Time je, reklo bi se, dobio sve najznačajnije glumačke domaće nagrade, jer je pre nešto više od deset godina ovenčan i Dobričinim prstenom, najvećim glumačkim priznanjem u pozorišnoj umetnosti.

Sve ostalo o Voji Brajoviću ne može da stane u ovu rubriku a ukratko glasi ovako.

Rođen je 11. maja 1949. u Beogradu, osnovnu i srednju školu završio je u Valjevu.

Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu diplomirao je u klasi profesorke Ognjenke Milićević, a već 1969. postao je stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta koje je obeležio mnoštvom uloga u njemu odigranih.

Igrao je i igra i na scenama drugih teatarskih kuća, u Srbiji i regionu, a proglašen je i doživotnim počasnim članom Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice.

Oprobao se i kao reditelj u duodrami „Voz“ po tekstu čuvenog Kormaka Mekartija u kojoj igra sa Sergejem Trifunovićem.

Trenutno je, u drugom mandatu, predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije i iz te pozicije pokušava da učini šta se učiniti da u ovom, posebno za samostalne umetnike teškom trenutku.

Jednu godinu bio je i na mestu ministra kulture, a radio je i kao savetnik za kulturu predsednika Borisa Tadića.

Iz prvog braka ima sina Vukotu, scenaristu i manekena, i kćer Iskru, takođe glumicu, te od nje i unuku Ines.

Više od četvrt veka u braku je sa koleginicom Milicom Mihailović i sa njom ima sina Relju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari