Pozlatila je sve što je dodirnula svojim umetničkim talentom 1Foto: FoNet/ Dragan Antonic

Dirigent sa više od 10.000 koncerata širom sveta u 45. godišnjoj karijeri, prva žena rektor u Srbiji i dugogodišnji dekan i profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu, jedna od najvažnijih umetnika posleratne horske muzike na prostoru biše Jugoslavije Darinka Matić Marić juče je napustila muzičku i ovozemaljsku scenu u 83. godini, potvrđeno je Danasu na beogradskom Univerzitetu umetnosti.

Datum i vreme njene sahrane biće naknadno saopšteni, jer se čeka odluka Skupštine grada Beograda kojoj su Univerzitet umetnosti i FMU uputili predlog da Darinka Matić Marović bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom Groblju.

„Darinka Matić Marović je tokom svoje izuzetne umetničke karijere pozlatila sve što je u našem društvu dodirnula snagom svog umetničkog talenta i čudesne radne energije. Ostaće upamćena kao inspiracija i uzor generacijama mladih ljudi koji su uz njen nadzor i rukovođenje otkrivali tajne muzike, umetnosti, izuzetne radne etike i posvećenosti struci. Pripada joj značajno mesto u visokim sferama srpske kulture“, poručio je juče ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević u telegramu saučešća porodici, kolegama, prijateljima i mnogobrojnim poštovaocima Darinke Matić Marović.

Rođena je 6. februara 1937. u Herceg Novom u kom je završila višu realnu gimnaziju i muzičku školu. Potiče iz porodice artiljerijskog oficira Kraljevine Jugoslavije, koji je nestao u Drugom svetskom ratu i čija sudbina nikad nije rasvetljena.

Uprkos teškom životu, njena majka je insistirala na obrazovanju svoje dvoje dece, brat Darinke Matić Marović završio je studije arhitekture, a ona od detinstva imala privatne časove klavira. Već sa 13 godina, imala je prvi angažman u džez orkestru Boke Kotorske, za koji je umesto plate, kako je kasnije pričala, dobijala bonove za hranu.

Aktivno se bavila i sportom: gimnastikom, streljaštvom, veslanjem i plivanjem u kome je bila prvakinja Crne Gore. Između sporta i muzike izabrala je note zbog povrede ruke, ali je kasnije sport pravila koristila u svom pedagoškom radu.

Iz rodne Boke ponela je bokeljski govor, kome je ostala verna do kraja života, smatraju da je to pitanje njene „doslednosti u svemu“.

U Beogradu je završila Muzičku akademiju. Tokom studija radila je u Baletskoj školi „Lujo Davičo“, što je proširilo njena muzička i umetnička znanja.

Prema njenom liku i stasu, čuveni koreograf i prvak baleta Narodnog pozorišta Branko Marković, pisao je baletska sola, a ona je kasnije kao anegdotu prepričavala svoja iskustva iz nastupa u koreografiji komične opere „Ero s onoga svijeta“.

Igrala je i u folklornom ansamblu KUD „Branko Krsmanović“, sa kojim je kao igrač i pevač obišla ceo svet.

Na FMU, na kom je diplomirala 1959. glavni predmet bio joj je klavir, koji nije imala ni kao dete, a ni kao student. Prvi pijanino klavir kupila je posle sticanja diplome, a vežbe ruku radila je na stolu.

Kasnije u intervjuima objašnjava da je „majčina upornost i požrtvovanost da joj omogući školovanje, uprkos teškoj materijalnoj situaciji, bila jedna od presudnih stvari u njenom uspehu“.

Jedno vreme radila je Muzičkoj školi Stanković, a 1971. na FMU je završila i studije na odseku dirigovanja u klasi profesora Mihaila Vukdragovića.

Iste godine postala je i dirigent tek osnovanog ženskog akademskog hora Kolegijum muzikum. To se poklopilo i sa njenim prelaskom iz „Krsmanca“ u Akademski hor Obilić, čiji je glavni dirigent postala 1981. godine.

Sa oba hora gostovala je u više od 40 zemalja širom sveta, uključujući prestižne koncertne dvorane poput njujorškog Karnegi hola, Muzikferajna u Beču, Mocarteuma u Salcburgu… Hor Kolegijum muzikum je samo na BEMUS-u imao više od 80 premijernih izvođenja.

Bila je poznata i po negovanju dela domaćih kompozitora, koja je nastojala da približi i predstavi svetu.

Želela je da njen rad bude jedinstven i upečatljiv, pa uz kompozicije uvodila i različite plesne koreografije. Smatrala je da je i scenski nastup važan, jer ostavlja najveći utisak na publiku. Njen glavni savet za scenu bio je: „Osmijeh, osmijeh na lice!“, mada je duboko verovala da je „magija horskog pevanja u samom odnosu dirigenta i pevača, koji emocije dalje prenose publici.“

Darinka Matić Marović nastupala je i sa mnogim orkestrima u eks Jugoslaviji, sarađivala i sa evropskim operskim kućama.

Nosilac je velikog broja umetničkih priznanja. Posle odlaska u penziju bila je počasni član žirija mnogih muzičkih takmičenja i umetnički direktor Akademskog hora „Obilić“.

Bila je ponosna na sve pevače koji su prošli kroz ovo društvo i horove, kojima je dirigovala, govoreći da su „svi oni njena deca, a ona će uvijek biti njihova Dara“.

Na FMU ističu da su „snažan, precizan i sugestivan rad profesorke Matić Marović, ljubav prema muzici i pevačima, velika energičnost uticali da članovi horova „Collegium musicum“ i „Obilić“ stasaju u vrsne umetnike, ugledne muzikologe, poznate operske pevače, ali i doktore, arhitekte, filologe“.

Pionir u muzičkom životu Srbije

Darinka Matić Marović bila je u mnogo čemu pionir u muzičkom i pedagoškom životu Srbije. Bila je prva žena dirigent u Beogradu, poznata i po tome što glasove u horu postavlja po principu „šahovskog polja“, potom prva žena dekan na FMU i tu dužnost je obavljala 10 mandata, kao i prva žena rektor Univerziteta umetnosti – 10 godina u pet mandata. Kao redovni profesor u penziji nosila je titulu počasnog prefesora. Bila je udata za profesora književnosti Branislava Matića, koji je preminuo 2006. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari