Sramotni uvod raspiruje mržnju prema Srbima

Citat: „Tradicionalno čudovišno, iz dvorišta kraj puta ka Srebrenici svake godine čuju se neljudski krici slavljeničkih pesama, a veseli slavljenici okreću prasiće na ražnju. Slave smrt nedužnih, raduju se patnji porodica žrtava.“

Ovo je najmonstruozniji uvod koji čovjek može napisati i sramotno je izvrtanje stvarnosti, a prije svega je zlonamjerna neistina.

Ako je cilj autora raspirivanje mržnje i podsticanje na nove zločine i tragedije koje bi bile opravdane na ovaj način, onda je nažalost objavljivanjem ovog članka napravljen korak ka tome.

Obični ljudi u Bosni, i Bošnjaci i Srbi svjesni su šta se dešavalo u poslednjem ratu i pokušavaju da zajedno nastave život na ovim prostorima. Nažalost, rat je tragičan slijed događaja sa nepredvidljivim tokovima i posljedicama.

Strah, neizvjesnost, nesigurnost, gubitak voljenih osoba, žrtve, ranjavanja, sakaćenja, medijske kampanje, strahote na frontu, smrzavanje, oskudica, glad, premor, iscrpljenost, bolesti, bijes, razočarenja… sve to vodi ka potpunoj izmjeni stanja svijesti ljudi a to dalje ka činjenju zločina koje normalan um ne može pojmiti.

Nema opravdanja za zločine, ali ima i te kako razloga da se otkriju uzroci i razlozi za njihovo činjenje jer je to jedini način da se oni ne ponove u budućnosti.

Pomirenje treba da bude cilj svakog normalnog čovjeka na ovim prostorima.

Imperativ je stvaranje takvog uređenja i sistema (državnog, društvenog, kulturnog, ekonomskog, informacionog) koji će stvoriti uslove za miran suživot ljudi te spriječiti i u pokušaju svaki budući zločin.

Kažnjavanje zločina je važno i treba da se primjeni na sve zločince bez izuzetka. Kada se osuđuju samo zločini jedne strane, to vodi u dalje podijele i netrpeljivosti i ne vodi ka pomirenju.

Isto se dešava kada se masovni ili pojedinačni zločini zataškavaju i minimiziraju.

Etiketiranje i demonizacija cijelog naroda, koju autor ovog članka sprovodi u svom tekstu, samo doprinosi povećanju međunacionalne mržnje i stvaranju plodnog tla za buduće zločine.

Citat: „Danas je Srbija društvo u kojem stariji punoletnici slave zlikovce, baš kao ugledni domaćini zakrvavljenih očiju, tamo negde u istočnoj Bosni, a perspektivna i nacionalno osvešćena mladež u ekstazi skandira imena monstruma i borbeni poklič Nož, žica, Srebrenica.“

Ovo što je citirano je autorova generalizacija, paušalna ocjena i najopasnija od svih neistina.

Neka navede ime i prezime samo jednog „uglednog domaćina zakrvavljenih očiju, tamo negdje u istočnoj Bosni“, (koliko zla izlazi iz ovih riječi), da provjerimo da li je tako nešto uopšte moguće i da li je tačno.

Ili je to plod autorove mašte i nepoznavanje mentaliteta srpskog i bošnjačkog naroda.

Treba da znate da većina ljudi u Bosni zajedno radi i sarađuje, druži se i pomaže, žene se i udaju, žrtve poštuju i zločine osuđuju, politiku preziru, a laži mrze. Mržnju među ljudima jedino podstiču i šire sebični i zlonamjerni političari i ljudi poput vašeg novinara. (Ostatak citata neću komentarisati jer je očigledno plod nekog autorovog ubeđenja a ne sprovedenog istraživanja i činjenica).