(Ne)taknuta priroda 1Foto:Predrag Mitić

Sretnu se dvojica, pa jedan kaže, ajd malo da filozofiramo. Važi! Veruješ li ti u Boga?

Pa, na neki način, a ti? Ja – na svoj način! Pa ću i ja kao u ovi u starom vicu.

Svetsko čovečanstvo i srpsko živaljstvo, građanstvo, manjinstvo, ostalstvo i takodaljstvo još su u nekoj pojmovnoj inerciji. Uprkos tome što sve uočljivije, ma gde uočljivije – razornije, klimatske promene već traže nešto drugo.

Još se, naime, a dokle će ne znamo, barata pojmovima godišnja doba, jesenje kiše… Naravno, ako iz toga izuzmemo meteorološke novinare koji kažu „stvaranje uslova za formiranje snežnog pokrivača“ itsl.

A sve je jasniije da godišnjih doba, primetnih pomalo još u osamdesetim i devedesetim kao i pratećih pojava, već duže – nema. Letnji pljusak, a nema leta! Pojmovi ostaju, ne daju se, ali nije daleko vreme kad će polako nestajati ili preći u arhaizme. Ili opstajati u propagandnoj upotrebi poput onog vekovna ognjišta. Jer, srećem mlade kolege koji pojma nemaju šta je krovinjara, berićet i tako neke, po njima, starinske budalaštine. A iz novopojmovnika gube se i one reči za označavanje i temeljnih moralnih vrednosti. Naprosto, jer toga ni u životu nema, da ne ponavljam – obzirnost, trpeljivost…

Ima, međutim, jedna floskula što svakodnevno prolazi kroz naše uši i beči se na naše oči o koju se spotaknemo naročito kad se povede priča o turizmologiji, posebno etno turizmu i ekološkim destinacijama sa vizitorskim centrima. Izgrađenim na mestu prevaziđenih i arhaičnih vidikovaca.

Toliko se žvaće o NETAKNUTOJ PRIRODI, a sve je manje ima. A taknuta je, pa nema više gde. Stalno je prljamo. Đubre može da se nađe i na najneočekivanijim mestima, i na onima, eto druge frazetine gde ljudska noga nije kročila. (Pričao mi jedan kompetentan sagovornik za potrebe nekog filma o projektovanoj, a davno zapostavljenoj Dunavskoj rivijeri kako je jednoć u ekološkoj patroli uz korito nekog potoka niže Golupca pronađen džak smeća na mestu gde niko ne živi, a teško i pešice može da se dođe.)

Nova, epidemijska situacija (posle koje, hahaha, svet neće više biti isti) i u ovom pogledu je mnogo toga učinila vidljivijim. Eto sitnog primera – da bi se ostalo u Srbiji čujemo onomad kako se kao i ranije, ali u novonastalim uslovima, priprema bgd-plaža Lido. Biće, kažu, u skladu sa preporukama zvanim naredbe, dezinfikovana. Kao npr. u Grčkoj gde se, takođe, pesak prska dezinficijentima koji, zar ne, tiču netaknutost!

Spremaju se i ture za obilazak netaknute prirode na Velikom ratnom ostrvu, čime će ona biti taknuta. A taknuto, je maknuto. Pola intakta, pola gravidna. Otvara se put za genijalce što i tu sanjaju gradnju u nekoj novoj navali investitorskog graditeljstva.

Svetsko čovečanstvo i srpsko živaljstvo, građanstvo, manjinstvo, ostalstvo i takodaljstvo još su u nekoj shizofrenoj inerciji. Hoćemo da štitimo, a planiramo prljanje. Da prska plažu, da more ostane čisto!? Da truje travnjake ispred kuća herbicidima da ne bi moralo da kosi…

Sve baš kad naš genetičar Miodrag Stojković, što u Leskovac pravi deca bez ništa a već duže u moralno-političkom azilantstvu upravo saopštava da je objavio studiju o uticaju čak i korisne izvandeponijske plastike na ljudsko zdravlje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari