Kakva prava ima potrošač u Srbiji?

LESKOVAC-NIŠ-VRANJE

Potrošač u Srbiji prava najčešće ima samo na papiru, a da bi se to promenilo, potrebne su izmene zakona i funkcionalnija rešenja. Istraživanje Centra za evropske politike (CEP) pokazuje da je deset godina od donošenja prvog Zakona o zaštiti potrošača, koji je u skladu sa evropskim pravilima, potrebno da Srbija preispita postojeći model.

                        Iako sličan nemačkom, na ovom prostoru ispostavlja se neefikasan zbog tromosti pravosudnog sistema.      

                      “Veliki trgovci uspostavljaju komunikacioni zid prema potrošačima, stavljaju iste tipske odgovore, njima se uvek na isti način odbijaju reklamacije. Bukvalno im se stavlja do znanja da su potpuno nebitni, da ne mogu ništa da urade i šta god oni pisali i pričali, koje god dokaze isticali, to im neće biti prihvaćeno. Onda se oni obrate nama, pa onda mi pišemo, a neretko nam se dešava da čak i nama koji smo potrošačko udruženje odgovore drsko, pa čak pokušavaju i nas da obmanjuju za nešto gde smo mi stručni da kažemo da nešto nije u redu”, priča Jovan Ristić, iz udruženja potrošača “Efektiva”.

                        Ristićevo iskustvo dalje govori da ako prodavcu zapretite tužbom – odgovor se može sumirati jednom rečenicom: “Samo napred – tuži me!”

                      S druge strane, pravda je na sudu skoro nedostižna, a troškovi spora često višestruko veći od vrednosti kupljenog proizvoda.

                     Dušan Protić, programski menadžer u CEP, nudi tri moguća rešenja za nepravdu koju doživljavaju potrošači.

                     “Jedan takav pravac je jačanje ili proširenje nadležnosti postojeće Komisije za zaštitu konkurencij. Drugi pravac razmišljanja jeste vezan za problem teškoća u sudskom postupku, na neki način jačanja vansudskog rešavanja sporova. Naš predlog je osnivanje potrošačke arbitraže. Treći pravac koji takođe predlažemo je možda najzanimljiviji i smatramo da bi popunio tu prazninu između situacije kad se obraćate trgovcu i sudu. To bi bio potrošački ombudsman” , kaze Protic.

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
r.s.
r.s.
3 godine pre

Kupio sam stan od grada. Po tadašnjem zakonu svaki stan bi trebalo da ima regulisanu garažu ili parking mesto, kao i da ispunjava mnogo drugih uslova. Na kraju, stan može da bude useljen tek kad dobije upotrebnu dozvolu. Međutim, upotrebnu dozvolu i dan danas nismo dobili, o parkingu ni reči, … A vidim da i skoro prodati stanovi nemaju parking mesta, a i useljavaju se bez upotrebne dozvole.
Čemu onda zakoni u Srbiji, kad se ne sprovode? Naročito ovakvi, koji štite potrošače i primoravaju bogataše da bar minimalno budu korektni prema kupcima, da za svoj novac dobiju ono što kupuju, bez prevare.