Hoće li se ispuniti Pupinova želja da POČIVA U SRBIJI? Inicijativa postoji, naslednici saglasni
Pokušaji da se ispuni dug prema Mihajlu Idvorskom Pupinu, ali i njegova želja da počiva u Srbiji nastavljaju se saradnjom njegovih direktih potomaka sa državnim institucijama Sjedinjenih Američkih Država. To bi podrazumevalo ekshumaciju zemnih ostataka slavnog naučnika sa groblja u Bronksu u Njujorku i njihovo dopremanje u Srbiju.
Uz Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, na ostvarenju ove ideje radi i akademik Radmila Milentijević iz Njujorka, koja je pokrenula rad na istraživanju i pronalaženju Pupinovih naslednika jer je za ekshumaciju neophodna njihova saglasnost. Kako saznaju "Novosti", mnoge od njih je već kontaktirala i saglasni su da se ispuni naučnikova želja.
Naučnikova želja i sećanje na njega
Vladika Nikolaj Velimirović sačuvao je važne beleške koje govore o Pupinovoj želji da bude sahranjen u Srbiji. Zabeležio je i detalje razgovora sa Pupinovom čerkom Varvarom Ivankom Vavom kojoj je predložio da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Libertvil, što je ona odbila, rekavši da je "njen otac najviše želeo da posle smrti njegove kosti prenesu u Srbiju, koju je najviše voleo".
Usaglašenost svih Pupinovih naslednika neophodna je i zbog složene i rigorozne procedure u kojoj bi bio upućen zahtev vlastima Sjedinjenih Američkih Država gde je naučnik sahranjen.
Kako su ranije pisale "Novosti", jedan od naslednika Mihajla Pupina Dragomir Dević nije krio oduševljenje ovom idejom.
- Iz sveg srca, sa ogromnim pijetetom, odmah bih potpisao svu neophodnu dokumentaciju da se zemni ostaci Mihajla Pupina iz SAD vrate u Srbiju! Srce mi je zaigralo kada sam saznao za ovu inicijativu, jer bi se tako napokon ostvarila želja genija iz Idvora, brata od strica mog čukundede. I moji rođaci u Švajcarskoj bi bez dvoumljenja dali saglasnost da se ova inicijativa sprovede u delo, jer znamo da je želeo da počiva u rodnoj grudi. Tako bi se posle 86 godina samovanja na groblju u Bronksu, konačno vratio u zavičaj - rekao je Dević za "Novosti" u maju.
Izuzetna životna priča i dostignuća
Rođen je u banatskom selu Idvor, a kao mladić odlazi u SAD gde gradi karijeru. Međutim, uvek je isticao svoje poreklo, dodavši "Idvorski" svojem prezimenu. Talenat i požrtvovanost odvodi ga na mesto profesora na Univezitetu Kolumbija.
Poneo je titulu počasnog konzula Srbije u Sjedinjenim Američkim Državama, a za autobiografsko delo "Od pašnjaka do naučenjaka" dobio je prestižnu Pulicerovu nagradu.
Njegovi brojni pronalasci vezani su za oblast višestruke i bežične telegrafije, telefonije kao i rendgenologije.
Bio je član Srpske kraljevske akademije, Američke akademije nauka, a ostalo je zabeleženo da je čak na 18 univerziteta u svetu poneo titulu počasnog doktora.