Istorija

Lobanja stara 7.500 godina otkriva nove tajne

Lobanja stara 7.500 godina otkriva nove tajne
Foto: Screenshot / Youtube | Lobanja stara 7.500 godina otkriva nove tajne

Razvoj tehnologije čini da nauka napreduje na svim poljima i donosi nova, nevjerovatna otkrića o nekim starim pronalascima. Otkrivena 1996. godine, lobanja žene stara gotovo 7.500 godina, sada nam otkriva nove tajne.

Arheolozi su, naime, te godine u jednoj pećini na Gibraltaru pronašli grob s ljudskim kostima među kojima i lobanju. I prije detaljne analize znali su da je grob veoma star jer je otkriven u slojevima sedimenata koji sadrže kosti riba, ptica i sisara, kao i kamene predmete. Lobanja, iako oštećena, pridružila se zbirci Gibraltarskog nacionalnog muzeja.

Smješten na jugu Iberijskog poluostrva, Gibraltar je čuven po velikom prisustvu ostataka drevnih naroda. Brojna uzbudljiva otkrića sa Gibraltara decenijama bacaju svjetlost na ljudsku istoriju.

Na oko 1.400 metara visine, ovaj predio prožet je velikom mrežom pećina nekoliko desetina hiljada godina pruža utočište ljudima.

Tajne Kalpijinog groba

Kalpijin grob pronađen je u pećini na Evropskoj tački, na najjužnijem dijelu poluostrva. U blizini njenog groba nalazi se i čuveni Gorhamov pećinski kompleks, nekada dom neandertalskog stanovništva Gibraltara, koji je u tim pećinama živio prije oko 32.000 godina.

Period iz kog potiče lobanja bio je misterija dugi niz godina, sve do 2019, kada su rezultati DNK analize dokazali da ona pripada ženi koja je živjela prije 7.500 godina.

Kada je 1996. pronađena Kalpijina lobanja, bilo je nemoguće dobiti mnogo informacija iz nje. Vlažna klima Gibratara dovodi do brzog propadanja DNK, a mogućnosti vađenja korisnog genetskog materijala tada nisu bile moguće, kao danas. DNK analiza tada je tek bila u povoju, a oštećenje lobanje je otežavalo proučavanje.

Do 2019. godine istraživanje DNK postiglo je veliki napredak. Časopis "Sajens" objavio je analizu genoma 271 stanovnika Španije, Gibraltara i Portugala, uključujući lobanju iz 1996. godine.

Analiza DNK otkrila novi svijet

U koordinaciji s medicinskom školom pri Harvardu, istraživači su uspjeli da izvuku održive uzorke drevne DNK, objavila je Nacionalna geografija.

Analiza je pokazala da geni ove žene pripadaju narodima koji su živjeli mnogo istočnije od Iberijskog poluostrva. Prisustvo gena iz zemlje sa druge strane Mediterana, u odnosu na mjesto gdje je lobanja pronađena, dala je arheolozima nove tragove o tome kako su i kuda putovali drevni ljudi.

Tim Gibraltarskog nacionalnog muzeja radio je na stvaranju forenzičke i anatomske rekonstrukcije njenog lica. Kombinujući podatke skeniranja sa genetskom analizom, timu je bilo potrebno šest mjeseci kako bi "oživjeli" ženu kojoj su dali ime Kalpija, po starom imenu Gibraltara - Mons Kalpe.

Pomoću računara su skenirali njene slomljene i oštećene kosti, a onda su koristili 3D programe kako bi, koristeći mjere dobijene analizama, ponovo stvorili izgubljene dijelove, na primjer donju vilicu.

Osim da je pripadala ženi koja je živjela prije 7.500 godina, rezultati su pokazali i da je bila sitne građe, svijetle kože, a da su joj kosa i oči bili tamni. Takođe, analiza je pokazala da je bila intolerantna na laktozu, što je uobičajena osobina ljudi tog vremena.

Datirana u 5.400 godinu prije nove ere, znači da je živjela u kasnom neolitu kada su se poljoprivreda i uzgoj stoke širili Iberijskim poluostrvom, smjenjujući dotadašnji model lovca sakupljača. Intolerancija na laktozu ukazuje na to da pravljenje mlijeka nije bilo dio njene kulture.

Na osnovu lobanje može se utvrditi i dob u kojoj je umrla. Kranijalni šavovi - zglobovi koji spajaju kosti lobanje, nagovještavaju da je bila odrasla osoba i da je imala između 25 i 40 godina.

Kalpijino porijeklo

Naučnici su bili veoma uzbuđeni kada su otkrili Kalpijino porijeklo. Samo 10 procenata Kalpijinih genoma potiče od populacije koja je živjela na Iberijskom poluostrvu, dok preostalih 90 odsto potiče iz Anadolije u današnjoj Turskoj.

Neolitski poljoprivrednici iz Anadolije imali su visok procenat aleala za tamne oči i svijetlu kožu, dok lovci sakupljači zapadne Evrope pokazuju genetske markere za tamniju kožu i svijetle oči.

Arheolozi vjeruju da se poljoprivreda razvijala istovremeno u nekoliko dijelova svijeta, a Anadolija je bila jedno od globalnih središta neolitske revolucije. Odatle su se tehnike ratarske kulture i stočarstva polako širile zapadno preko Mediterana i u Evropu.

Visok udio anadolskih komponenata u Kalpijinom DNK govori da je njeno anadolijsko porijeklo blisko. Vjerovatno je da su ona - njeni roditelji ili veoma bliski preci - putovali iz Anadolije u Gibraltar morskim putem.

Da su Kalpijini preci putovali kopnom, njihov napredak prema zapadu trajao bi godinama ili generacijama. Njihov DNK miješao bi se usput s lokalnim stanovnicima, pa bi i Kalpijin gen bio raznovrsniji.

U svakom slučaju, Kalpija je živjela na Gibraltaru u vrijeme velikih pomjena u ljudskoj istoriji, u vrijeme transformacije u kojoj je i sama učestvovala.

(Sputniknews.com)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Video

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije