Priča o Gloriji Stajnem: Od CIA-e do najpoznatije feministkinje na svetu
Glorija Stajnem je novinarka i aktivistkinja koja se istakla kao frontmen ženskog oslobodilačkog pokreta u Americi 1970-ih godina, ali pre nego što je postala lice feminizma, bila je anti-komunistička operativka CIA-e radeći kao Plejbojeva zečica kako bi raskrinkala njihovu mizoginističku praksu. (Da biste nastavili sa čitanjem ovog teksta, potrebno je da se pretplatite na neki od "Blic premium" paketa)
Iako je napunila 86 godina, ostala je jedan od najvećih feminističkih lidera, piše "Allthatsinteresting".
"Postajem Glorija Stajnem"
Glorija je rođena 25. marta 1934. godine u Toledu u Ohaju kao mlađa od dve ćerke. Njena majka Rut je bila novinarka, a otac Leo preduzetnik koji nije bio u stanju da na duže staze održi posao koji bi izdržavao porodicu.
Međutim, jedan od najuspešnijih pokušaja njenog oca bilo je letovalište koje je vodio sa suprugom na jezeru Klark u Mičigenu. Glorija se seća odrastanja tamo kao "sjajnog vremena bez kontrole, hvatanja kornjača i riba i ponovnog oslobađanja njih. Po ceo dan smo bili u kupaćim kostimima i spavali u maloj kancelariji iza plesne dvorane".
Ipak njeno detinjstvo bilo je obojeno majčinim finansijskim strepnjama zbog kojih je doživela nervni slom. Glorijini roditelji su se nakon toga razveli kada je imala 10 godina, a otac se preselio u Kaliforniju ostavivši nju i njenu sestru Suzan da se brinu o majci.
- Nasuprot svemu što je naučio kako bi trebao da izgleda život muškarca, protiv svih konvencija o odgajanju dece, a posebno devojčica, voleo me je i poštovao kao jedinstvenu osobu. I to mi je dalo do znanja da on i ja - i muškarci i žene - nisu uopšte u suprotnosti - napisala je Stajnamova u eseju 1990. godine.
Kao tinejdžerka se preselila u Vašington gde je završila srednju školu i krenula na "Smit koledž" u žensku slobodnu umetničku školu koja je bila zasnovana na progresivnim idejama. Međutim, nije dobila što je očekivala.
- Prošla sam ceo ovaj fakultet, a da nisam pročitala feminističku knjigu, bez saznanja da ženama pravo glasa nije poklonjeno. Bila sam zaista ljuta na fakultet jer nas nije pripremio za svet - poverila se Stajnemova.
"Život sa CIA-om i tajna Plejbojeva zečica"
Na Glorijin aktivizam, navodno je uticalo njeno iskustvo u Indiji 1950-ih. Provela je dve godine učeći o indijskom pokretu reforme kao azijski saradnik Čestera Boulsa i proputovala celu zemlju gajeći prijateljstva sa Gandijevim pristalicama.
Kasnije će primeniti ono što je od njih naučila o društvenom uređenju na sopstveni pokret za ženska prava.
- Ja bih i dalje verovala da promena počinje na vrhu. Umesto toga, moram da se uverim da ljudi na terenu rade posao aktivista, a to podstiče stvarne promene - rekla je Stajnemova o ovom iskustvu.
Po povratku iz Indije uposlila je fondacija koju je angažovala CIA, a koja je poslala stotine američkih studenata u inostranstvo da "poremete" svetske festivale mladih, što su bili propagandni događaji Sovjetskog Saveza.
Stajnemova je posle bila kritikovana zbog svoje umešanosti u organizaciju, ali kasnije je priznala da bi ponovo isto postupila. Zatim je stopama svoje majke počela da gradi sebe kao novinarku koja se bavi ženskim pitanjima i politikom u Njujorku.
Glorija Stajnem u "Priči o zečici"
Rezultat "Priče o zečici" otkrio je uznemiravanje i mizoginiju kojima su bili izloženi radnici kluba "Plejboj" i ojačao je Glorijin kredibilitet kao ozbiljne novinarke. Pisala je za brojne publikacije kao što su "Njujork Tajms" i "Kosmopoliten", a potom je nastavila da piše kolumne u tada novom "Njujork magazinu". Zahvaljujući novinarskom kredibilitetu i savremenom izveštavanju o ženskim problemima, Glorija je brzo postala uticajna ličnost u njujorškim medijksim krugovima.
Njena borba za jednaka prava
Godine 1972. Glorija Stajnem osnovala je revolucinarni časopis "Ms." koji je zatalasao medijski svet kao jedna od prvih političkih publikacija koja je bila usmerena na žene. Uprkos lošim kritikama tadašnjih kolumnista, magazin je ostvario impresivnih 26.000 pretplatnika i primio više od 2.000 pisama čitalaca u prvim nedeljama.
Takođe je suosnivač Nacionalnog ženskog političkog kokusa koji je pokrenuo široku kampanju za politička prava žena i fokusirao se na amandman kojim bi se zakonski zabranila diskriminacija na osnovu pola. Za amandman je glasalo samo 35 država što nije bilo dovoljno da se on usvoji kao zakon.
Glorija Stajnem i dalje je najprepoznatljivija figura drugog talasa ženskog feminističkog pokreta i dobila je bezbroj počasti za svoje nesebično zalaganje. Ova 86-godišnjakinja i dalje nastavlja sa nastupima i predavanjima širom sveta i biće tema bioskopskog filma koji bi trebalo da izađe ove godine.