Jedan Amerikanac je policiji je poslužio kao žrtveno jagnje, prijetili su mu smrtnom kaznom sve dok nije priznao krivicu uprkos tome što je bio nevin. Tu je počela njegova teška životna priča.
U ljeto 1996. u gradiću Ajdaho Fols, u američkoj saveznoj državi Ajdaho 18-godišnja Endži Dodž nije se pojavila na poslu, pa su njene koleginice odlučile da je posjete kod kuće. Kucale su joj na vrata, ali niko nije otvarao. Ušle su u njen stan, koji se nalazi u mirnom dijelu grada, i išle od prostorije do prostorije, sve dok nisu stigle do spavaće sobe, gdje je Endži ležala u lokvi krvi.
Bilo je jasno da se dogodilo stravično ubistvo, ali i silovanje. Policija nije našla tragove nasilnog upada, ali su zato pronašli ostatke sperme počinioca. Preostalo je još samo naći njega.
Endži je po karakteru bila jako sličila svojoj majci, Kerol Dodž. Bila je tvrdoglava i direktna. Ipak, istraga njenog ubistva neće se voditi toliko direktno. Biće ispunjena propustima i preprekama.
Zbog toga je policija krenula ispitivati svakog mladića u gradu koji je poznavao Endži ili je na bilo koji način mogao biti umiješan. Tako su došli do Kristofera tapa. On je u tom trenutku imao 19 godina, a baš kao i Endži, imao je običaj da s društvom provodi vrijeme na obali rijeke Snejk, koja protiče kroz grad. Bio je jedan od "riječnih štakora", kako su zvali njegove prijatelje, piše "BBC".
Tap je bio samo jedan od mladića koje je policija ispitivala, ali će upravo njegovu sudbinu ovaj zločin najviše odrediti. Policija je uporedila DNK sa svim pripadnicima "riječnih štakora", ali nijedan uzorak nije se podudarao.
Mjeseci su prolazili, a pomaka nije bilo, što je produžavalo agoniju Endžine majke. U jednom trenutku, Kerol je, čak, ponudila nagradu od 5.000 dolara za bilo kakvu informaciju o tome ko bi mogao biti ubica.
Počela se raspitivati po gradu i odlaziti redovno u policijsku stanicu da sazna dokle se stiglo s istragom. Cinični policajci su je prozvali "poludjelom majkom u žalosti". Ipak, nije samo Kerol bila frustrirana nedostatkom odgovora. Vrlo brzo, i mediji su počeli kritikovati tok istrage.
Pod pritiskom da pronađu počinioca, policija ponovo privodi Kristofera Tapa, jer je njegov prijatelj, Benjamin Hobs, uhapšen zbog silovanja u susjednoj državi Nevadi. Namjera je bila da im Tap pomogne da povežu Hobsa s ubistvom.
Žrtveno jagnje
Tap je poricao bilo kakvo saznanje o tome šta se dogodilo Endži. U rasponu od tri sedmice, ispitali su ga devet puta, dok je sedam puta bio podvrgnut detektoru laži. Njegovi advokati će kasnije istaći da je proveo više od 100 sati pod žestokim ispitivanjem u policijskoj stanici. Tap je bio uplašen i zbunjen. Nije shvatao zbog čega ga je policija tako "ščepala".
Iskoristili su to i počeli da ga uvjeravaju da prizna da je on kriv za ubistvo. Prijetili su mu gasnom komorom. Uplašeni tinejdžer je počeo da izmišlja priče, jer više nije znao šta da im kaže.
Problem je ipak predstavljalo to što DNK pronađen na licu mjesta nije njegov. Policija je pretpostavila da je imao pomagače, ali uzorak se nije poklapao ni s jednim od Tapovih prijatelja. Tokom posljednjeg testiranja poligrafom, Tap je osam puta porekao da je kriv, ali su mu nastavili prijetiti smrtnom kaznom. Na kraju je, iz straha za vlastiti život, priznao da je kriv, iako je bio nevin.
Osuđen je 1998. za ubistvo s predumišljajem i silovanje. Protiv njega je svjedočila djevojka po imenu Destini Ozborn, koja će kasnije priznati da ju je policija primorala da kaže kako je načula Kristoferovo priznanje na nekoj zabavi. Tap je dobio doživotnu kaznu zatvora. Viki Smit, sudski izvršitelj, kasnije će se prisjetiti kako se dvoje pripadnika porote srušilo na pod jecajući, jer su vidjeli Tapov izraz lica kada je čuo presudu. Vjerovatno nisu zaista povjerovali da je kriv, ali nije bilo dokaza tokom suđenja koji bi tvrdili suprotno.
Sa druge strane, Kerol je bila gnjevna zbog toga što još nije poznato čiji DNK je pronađen na mjestu zločina. Vjerovala je da je Tap imao pomagača. Iako je suđenje bilo gotovo, njena borba za istinu i pravdu tek je počela.
Potraga za vlasnikom pronađenog DNK uzorka
Dok je Tapu mladost prolazila u zatvoru, Kerol je u svakom smjeru vlastite istrage naišla na slijepu ulicu. Uzorak s mjesta zločina je unesen u nacionalnu bazu kriminalnih podataka 2009., više od decenije nakon Endžinog ubistva, ali i dalje nije bilo rezultata.
Kerol je, zatim, pronašla jednu laboratoriju koja je odredila rasnu pripadnost počinioca, uz dozvolu policije. Analiza je pokazala da je bijelac. Ali, to nije bilo dovoljno.
Obratila se vodećem forenzičaru za DNK u zemlji, Gregu Hampikianu. On je osnivač Projekta nevinosti u Ajdahu za ispravljanje i sprečavanje nepravedno donesenih sudskih presuda. Sa svojim timom pregledao je videokasete na kojima je Tapovo policijsko ispitivanje zabilježeno. Već tada je bilo jasno da je Kristofer nevin i da su mu isprali mozak. Hampikian je naložio policiji Ajdaho Folsa da uporedi srodnost DNK-a pronađenog u spavaćoj sobi Endži Dodž s osuđivanim prestupnicima. Odbili su ovaj zahtjev.
Hampikian se zatim okrenuo javnoj bazi DNK podataka, kao što je web stranica "Ancestry.com", gdje ljudi mogu saznati o svom porijeklu. Pronašli su jedno DNK poklapanje, i to s filmašem koji je te 1996. posjetio Ajdaho Fols, ali DNK uzorak nije pripadao njemu. Uprkos tome što potraga još nije urodila plodom, policija je odlučila da nastavi s ovom metodom pretrage.
Sumnje o optuženom
Za to vrijeme, Kerol Dodž je bila rastrgana između ideje da je Tap nevin i da je učestvovao u ubistvu njene kćerke. Sve se promijenilo kada je i sama pogledala snimak njegovog ispitivanja u stanici. Uvidjela je da je njegovo priznanje iznuđeno.
Kristofer je bio izložen nemilosrdnom ispiranju mozga i manipulaciji, kako je to opisao jedan sudija u penziji koji se takođe bavio ovim slučajem. Tap je bio doslovno obasipan detaljima jezivog zločina, tako da su ga uvjerili da je potisnuo vlastito zlodjelo.
Kerol je jednom prilikom razgovarala s njim telefonom. Tada mu je poručila da prestane lagati i da, ako je zaista nevin, počne to govoriti na sav glas. Bila je spremna da se bori za istinu o zločinu, ali i za slobodu nedužnog čovjeka iza rešetaka.
Žalba za Tapovo oslobađanje uručena je 2016. Njegovi advokati branili su se metodama koje je policija primijenila tokom ispitivanja - iznuda, prijetnje, ispitivanja poligrafom. Okružni tužilac je popustio pod pritiskom žrtvine majke, advokata i građana Ajdaho Folsa.
Ponudio je nagodbu da se Tap oslobodi, ali da optužbe ostanu u njegovom dosjeu sve dok policija ne pronađe istinskog počinioca. Tap je pristao. Njegova majka Vera, glavni advokat Džon Tomas i sama Kerol Dodž su bili potreseni tog dana u sudnici kada je Kristofer pušten na slobodu. Prisutni u sudnici su ovu odluku pozdravili ovacijama.
DNK u doba geneološkog mapiranja
Iako je Tap bio na slobodi, i dalje se vodio kao osuđivani prestupnik. Kerol je znala da moraju da nastave svoju potragu za pravim ubicom. Krajem 2018. godine, policija Ajdaho Folsa, predvođena novim načelnikom, obratila se Sisi Mur, stručnjakinji iz područja geneološkog mapiranja. Mure je imala zadatak uporediti DNK s mjesta zločina s javnom bazom DNK podataka zvanom "GEDmatch". Tu su ljudi ostavljali svoje podatke kako bi pronašli rođake i istražili svoje porijeklo.
Mure je uspjela izgraditi geneološku mrežu s jednim zajedničkim pretkom, tačnije pradjedom. Taj čovjek je bio Klarens Juzeri. Jedan od njegovih potomaka morao je biti ubica Endži Dodž. Uz pomoć rodnih listova i smrtovnica, Mure je pronašla sve njegove dokumentovane potomke koji su bili odgovarajućih godina te 1996. Ukupno šest muškaraca iz Ajdaha.
Policiji su dostavljena imena šestorice, pa su ih danima potajno pratili kako bi se domogli njihovih DNK uzoraka. Nažalost, testiranje je pokazalo da nikome od njih ne pripada DNK sa mjesta zločina. Ni Mur ni Kerol Dodž nisu se mogle pomiriti s porazom. Mur se vratila porodičnom stablu Klarensa Juzerija. Primijetila je da je u mladosti bio u braku koji je propao, ali bez djece. Mur je pretpostavila da je njegova bivša supruga povela dijete sa sobom, a da ga je odgojio drugi čovjek.
Odgovor se nalazio u kući prekoputa žrtve
Kako se ispostavilo, njegova bivša supruga je promijenila prezime, preselila se u drugu saveznu državu i rodila kćerku, čiji je otac bio Klarens Juzeri. Ta kćerka je imala sina. Riječ je o Brajanu Liju Dripsu. Na zaprepaštenje svih, ispostavilo se da je živio u Ajdaho Folsu 1996. Bio je komšija Endži Dodž. Stanovao je prekoputa nje, a čak je bio i među mladićima ispitivanim tog ljeta zbog njenog ubistva. U maju 2019. policija odlazi u gradić u kojem je u tom trenutku Drips živio i prati ga.
Jednom prilikom je izbacio opušak cigarete kroz prozor auta. Policajci u civilu koji su ga pratili pokupili su opušak i odnijeli ga na ispitivanje. Konačno je došlo do poklapanja. Brajan Li Drips silovao je, a potom ubio Endži Dodž u junu 1996. Kada su ga uhapsili predstavili mu dokaze, vrlo brzo je priznao krivicu. Njegovo suđenje počeće 2021. Ako bude osuđen, prijeti mu smrtna kazna.
Kristofer Tap je sada oslobođen svih optužbi. Odlučio je da tuži grad Ajdaho Fols, tražeći novčanu naknadu za vrijeme provedeno u zatvoru. Kerol Dodž je opisao kao svoju drugu majku. Svjestan je koliko je ona bila ključna za njegovo oslobađanje. Kerol je, u međuvremenu, osnovala dobrotvorni projekat posvećen rješavanju zastarjelih i neriješenih zločina. Samo između 1980. i 2008. godine, u SAD-u je bilo 185.000 nerasvijetljenih ubistava, prenosi "Klix.ba".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.