Tragedija Crne Gore je postalo to što su prevashodno srednjevjekovna pitanja ono što u najvećoj mjeri može mobilisati javnost, kaže književnik Andrej Nikolaidis u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), govoreći o trenutnim prilikama u Crnoj Gori.
Od decembra 2019. kada je u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o slobodi vjeroispovjesti političke i društvene podjele u državi su sve izraženije.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) predvodi demonstracije koje se, osim u Crnoj Gori organizuju i u Srbiji i BiH, protiveći se usvojenom Zakonu i tvrdeći da je taj akt donijet kako bi joj se oduzela imovina. Država odbija optužbe i odgovara da je Zakon način za uvođenja reda u pitanje imovine religijskih zajednica u Crnoj Gori.
RSE: Nakon inicijalnih pregovora na najvišem nivou Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i crnogorske države o, za SPC spornom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti, dijalog još nije nastavljen. U međuvremenu svjedočimo pojačanoj retorici i medijskoj propagandi što produbljuje jaz između suprotstavljenih strana… Vidite li prostor za kompromis?
Nikolaidis: Ja smatram da se ovdje uopšte ne radi o zakonu jer ja jednostavno ne vidim šta bi moglo da se uradi. Imamo litije koje se po mom mišljenju koriste za politički obračun koji treba da uslijedi na predstojećim izborima. Ovdje se ne radi o nedostatku dobre volje već o radikalno suprostavljenim pozicijama u kojima vlast želi da ostane vlast, a ova druga strana želi doći na vlast i tu teško može biti uspješnih pregovora.
Ono što je, međutim tragedija Crne Gore i to je postalo tako očigledno u aktuelnom trenutku i sporu oko zakona, jeste da pitanja koja su prevashodno srednjevjekovna su ono što u najvećoj mjeri može mobilisati crnogorsku javnost.
Dakle, kada govorimo o tome kako se građanima nameću neka pitanja koja za njih nijesu prioritetna treba biti vrlo oprezan jer su građani vrlo jasno pokazali da srednjevjekovna pitanja za njih jesu prioritetna.
Ne možete vi nekoga natjerati da razmišlja kao čovjek 21. vijeka ako njega zanimaju koncepije nacionalne države, nacionalne crkve, odnosno hoće li se crkva zvati pravoslavna ili će se zvati srpska. Tako da mislim da pozicija u kojoj se mi iščuđavamo nad onim što se dešava nije korisna. Ovo je pokazalo šta Crna Gora zaista jeste.
Da stvar bude još gora, ovdje nema dobrog rješenja jer ovo sa jedne strane ili odgađa smjenu aktuelne vlasti ili vodi ka uspostavi vlasti koja će po svim civilizacijskim parametrima biti značajno gora od one koju smo do sada imali.
Radikalno suprotstavljene ideje
RSE: Koliko Vam je bliska teza da evidentna atmosfera tenzija i ukopavanje na rovovskim pozicijama (vezano za zakon) zapravo objema stranama služi za utvrđivanje što boljih pregovaračkih pozicija?
Nikolaidis: Da li zaista mislite da sve i da Vlada popusti crkvi, da već nakon narednih izbora, ako ih Demokratska partija socijalista dobije, ponovo Demokratski front neće izvesti ljude na ulicu? Ovdje se radi o radikalno suprostavljenim idejama šta je Crna Gora i gdje joj je mjesto i to suštinsko pitanje veoma teško može biti riješeno tim famoznim kompromisom i popuštanjima.
Imate ideju koja kaže da Crna Gora treba da bude sekularna, građanska država, u NATO i EU. Sa druge strane imate ideju da Crna Gora treba da primarno bude srpska država u kojoj žive i drugi narodi, Crnogorci možda ili ne jer je pozicija da su to odnarođeni Srbi i koja treba da ima jače veze prevashodno sa Srbijom i Rusijom, što implicira da NATO ne može nikako da bude opcija, a EU njima svakako nije prioritet.
Dakle, to su ozbiljne razlike koje ne mogu tek tako biti riješene nekom vrstom kompromisa. Sve i da se ovdje postigne kompromis vi imate jaz po sredini crnogorskog društva koji time nije riješen. I dalje postoji ta podjela i dalje ljudi radikalno različito vide Crnu Goru i njenu budućnost.
'Crna Gora nikada nije ni izašla iz 90-ih'
RSE: Da li se vama čini da sve podsjeća na atmosferu kakva je bila početkom 90-ih godina prošlog vijeka?
Nikolaidis: To je tako očigledno. Sve ovo što se dešava u posljednje vrijeme samo govori da Crna Gora nikada nije ni izašla iz 90-ih. Bilo ko ko je preživio devedesete u ovome jasno prepoznaje sve znake tog vremena.
Jedino se svi nadamo, nadam se da se svi nadamo, da ishod sada neće biti isti i da ćemo preskočiti onaj ratni dio.
Potpuno je jasno da niti su stariji nešto naučili iz svega što se tada desilo, niti ovi mlađi imaju pojma o tome šta se 90-ih dešavalo, a što je dirketan rezultat nesprovođenja lustracije u crnogorskom društvu i nekakvih trulih kompromisa koji su prvenstveno donešeni da bi prikrili ulogu vlasti u onome što se tada dešavalo.
Tako se u tu rupu koja je napravljena uguralo puno onih drugih koji su bili iste ideologije do 1996-97 godine i ta ideologija je opstala i ona je vrlo bahata danas u Crnoj Gori.
Zakon, litije i sastanak bez dogovora
Podsjetimo, Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen je 27. decembra prošle godine i predviđa da vjerske zajednice u Crnoj Gori moraju dokazati da je crkvena imovina, izgrađena prije 1918. godine, u njihovom vlasništvu, jer će u suprotnom ona biti smatrana državnom, odnosno kulturnim dobrom.
Nakon usvajanja zakona uslijedile su litije (protestne šetnje) desetina hiljada vjernika SPC po svim većim gradovima Crne Gore i Srbije, na kojima se od crnogorske Vlade traži da povuče zakon, što su crnogorske vlasti odbacile kao mogućnost.
U međuvremenu, prošle sjedmice (14. februara) održan je inicijalni sastanak Vlade Crne Gore i SPC u Crnoj Gori, na najvišem nivou, sa Mitropolitom Amfilohijem i premijerom Duškom Markovićem.
Nakon 5 sati sastanak je završen bez dogovora ali sa iskazanom namjerom da suprotstavljene strane nastave razgovore na ekspertskom nivou, što se do danas nije dogodilo.
Facebook Forum