Izolacija 1

Evo ga i neki dan borbe protiv duhanskog dima.

Taman petnaest dana od kada me je strpalo u izolaciju, u odgovarajući dio Infektivne klinike, radi nekih malo manje od trideset devet digriseva i pratećih im pomagača.

Nije baš mala zajebancija, umal ne rekoh u ovim godinama.

Ali nije mi to bio toliki problem, nego mi ni tog, pa ni kasnijih dana, nije ni na pamet padalo bilo šta vezano za duhan.

Svi drugi nalazi zdravstvenika bili su beznačajni prema ovom mom, neduhanskom.

Već sam se bio utronjo da će me glave doći nikotinska, a Boga mi i kofeinska apstinentska kriza.

U cijeloj toj zajebanciji, posebice kad na ulazu na odjeljenje u koje su me smjestili, na vratima kojeg je pisalo Izolacija, prvo, skoro pa jedino na šta sam pomislio bila je izolacija u kakvu je, nije bio jedini, ali od mojih prijatelja jeste, krajem osamdesetih ovdašnja vlastela bila smjestila prijatelja mi Ekrema, Albanca, mog „privatnog Šipca“.

Ne preporučujem upotrebu ovog naziva nikom drugom, u kakvom sam god stanju taj se neće lijepo provesti.

Da ne tandrkam o razlikama u razlozima, dovoljno je reći da moj Ekrem ni po koga i ni po šta nije bio opasan, pa ni nakon oslobađanja, nakon čega bih ja na njegovom mjestu da sam bio redom ujedo. Samo je (bio) Albanac.

Ovo moje bilo je razumljivo, bio sam težom gripoznom zarazom, makar tako opasan po okolinu.

Ali neka toga.

Za izolacije mi, baš sam bio izoliran od svega i svačega.

Nisam imao pojma ni šta se za to vrijeme događalo ni u inozemstvu, ni u tuzemstvu. Rekao bi neko puni izolacioni odmor.

Na kraju, nakon deset dana, od dva izlaza na raspolaganju izabrao sam „preteći“ za nazad među ljude.

Na šta se ne žalim, iako bi bilo ljepše „telepromtovanje“ na neki egzotični morski otok. Jebi ga. Kako uđoh u kuću, srazu proradi, i dalje nepoznatog porijekla virus, zapaćen još prilikom rođenja.

Ne časeći me uvuče direktom u čelo među ove nasljednike onih koji su vaktile izolirali Ekrema.

A i sad već širi krug.

Još stravičniji.

Ovdje tuča akcije i reakcije, nigdje opozicije, crnogorska scena srednjovjekovna samo na izgled, kao dodatak očuvanju i srbijanske i montenegrinske vlastele, a pred nadolazeće izbore, još uvijek bez objašnjenja o značenju „tri prsta“, a čeka se od onog veseljaka rođenog za pokojni Dan republike u Međi, a porijeklom iz Slivalja, ovdašnji domaći kadrovi kao tek stigli nakon dodatnih specijalizacija bestidnosti, medijske tuče, tamo negdje dalje „uski put prema…“ razbijanju britanske imperije itd, itd.

A u najvišim vladajućim svjetskim krugovima nova raspodjela tokova novca. Šićare samo eksperti. I lokalci i globalci.

Nakon nadljudskih istraživačkih napora, uz kratko izolaciono ispražnjenu sivu masu, dogurao sam do zaključka gdje i kad se Svevišnji zajebo kod ljudske vrste…

Iz ekstremne incestuozne veze ono dvoje, nastalo podjelom jednog, koje se kresnulo u Raju, kad li – tad li moralo je doći do žešćeg, nerješivog defekta… Ja bih na onaj otok na kojem u pijesku piše – ne šaljite pomoć…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari